Duga Lijepa i vesela djevojtica Brunhilda - Sma zivi u gradicu Cardacima, Njeni imuéni rodite\j2ive po pravilima sredine koja ima raziéita mjerila za djetake i djevojtice. Dok djecaci slobodno utivaju uigri| blagodetima prirode, djevojtice borave u kuéama, Nima nije dozvoljeno da se glasno veseleer im to, pomisiienju sredine, ne prilié..2bog togaje Sma zazeljela da postane djecak Kad su joj roditelj zaspali, digla se tiho | oprezno kao matka pa | se naslonila na prozor da gleda, mirise | prisluskuje raskosno |jeto. Znala je da kasnije mora dugo s majkom molt, pak obuci jednu od svojih lakih ali tijesnih opravica i poci na Setnju medu majkom i =I ‘ocem kroz dugu i prasnu ulicu na dnu Cardaka, A iz te se ulice nije vidio ni Lug ni Glibuga sa svojim pritocima, Zato je Srna i voljela to Zarko popodne nego vecer, pa je sa éeénjom slusala veseli zamor djetaka dolje u Lugu medu rakitor Neka joj silna radost podize psa, a usta joj se, kao cvijet na suncu, otvorise da zapjeva, alls obazre u sobu i uzdahne. Znala je da mora mirovati, Cekati molituuil veternju Setnju pragnom ulicom, pak opet molitvy, pred slikama, syijecama jumjetnim cvijecem. * Ipakje Srna bila éeé¢e vesela nego tuna, pa je mnogo puta nad mirnim Cardacima zatreptjela njezina zvonka pjesma. A pjesma je njezina bila tako mila i slatka da bi sva ostala djeca zaSutjela kad bi ona pjevala Nije da bi ona pjevala Sto drugo negoi ostali u Cardacima, Ali je njezin glas bio takav da bi se vazduh napunio zdravijem, mladoséu iljepotom od njezine pjesme, Pa bi se Srna obveselila svom glasu i zapjevala jo8 slacle, a ra dost sre¢a rasle sve vige u njoj i oko nje. Tada bi otiéala roditel) da pogleda je Iii do njih doprla ta sreca. No radost bi | pjesma u Srninim prsima zamuukla cim bi h vidjela. Serdar | Serdarovica misiili su da sene pristoji njihovoj kéeri kad mu drago pjevati i koju god pjesmu, zato 3to je bila Zenskoi Sd Sto jo§ nisu kupili Klavira A zbog toga Sto je bila Zensko, kratili su joj mnostvo stvari, pa i stoga &to su bili bogatiji od drugih.‘Maja i u polusnu opazi na prozoru djevojéicu. = Brunhildal ~ Brunhildal ~ ponovi za njom kao jeka otac, ~ Paiéeé s prozora, Brunhildal = Pao’ si goloruka! Je lite to vidio, Brunhilda? Kakva si tito djevojgical = Ajelina tebi sunce? Boze sveti, brzo unutra, Brunhildal fu) Srna skoti s prozorai stane onako goloruka i slabo odjevena ‘pasted sobe. Opijena mirisom i glasovima daleke prirode, éutjela je u ‘svojim tankim misicama kako struji radost i snaga, ali odmeh spusti 'svoje gole rutice da éuje kibu opomena i prijekora, i ukuci je silno -mirisalo, no to bijase mitis ljekarije, tamjana, znoja iuljanih svjetiljaka +0 su gorjele pred ikonama.| taj je miris bio opojan ijak, no sjecao je ‘pa bolest, starost i smrt, a mir iz Luga, gdje su pjevali djeéaci, budio Je radost i Zivot. () Bila je Srna kao vatra Ziva i govorila katkad éudne rijeti koje se od druge djece ¢ardacke nikad ne ¢uju, niti su ostaledjevojéice ‘male njezinih zelja, Ona je htjela da se na jablan penje, da prep- fiva Glibusu, da tréina konju, da se potute s djeéacima =i stotinu drugih éudnovatih i strainih stvari. Jedanput se pate dotepala | ‘teve puske, pa ko 2na ito bi se dogodilo da joj ne oduzeée. |zato su ‘oditelji strogo pazili na nju pa joj ne pustali ni onoga Sto su druge djevojeice smjele:,Sto ée svijet reci"i,miada se dibica savija’, govorila ‘su mrko-tuina lica Serdara Janka i gospode Emilie, (ou) Bio je vrijeme prvih jesenskih kiga, kad se mutni tuani dani izmje- nnjujus vedrim i veselim...| bas je takav zlatan dan bio kad suoni post IBlisu ii poljskim putima medu brijestima ijablanjem,a s njima idebela ucovica Klara, gospodatica onih vinograda gdje se trgalo samo bijelo grozde, «) Idu oni i idu, a Smise sve iskri od radosti pred otima, Udovica namolila Serdarovicu i Serdara da taj dan puste naskakati se Srni: Jonako je niko nece vidieti. Molila i molila ona,a Sina tréala/ tréala sad pred njima, a sad iza njih, izavirivala u svaki grm i pod svaki kamen, pajoj se inilo da inije fa ovom svijetu, Prije je mislila da je ona jedno, a Cardaci drugo, a sad je éutala da Je {ona | sve ostalo oko nje jedno te isto. 59 osjecala/osecala tamjan ‘vrasta mirisne smole (u ctkvise njome kadi) sika sveca il bozanstva eupatiHijela je da zagtiijabsan, i kamen na kojem je potinula, i da se zarjje u viaznu zemlju. Ali nije imala kad, vec je neprestano tréala da sve vidi i stajala svaki éas da prisluskuje, (us) Mukao grom zatutnyi po nebus a zato sunce zasja jo’ veselije | 2ivije po Lugu i selagcima oko njega. Samo se nad njim poceli spustati plavi pramenovi ke, i oblaka vet tamnijih i nizih, ali jed- nako obasjanih suncem sa zapada. Sava se zagleda u polje i uzdahne. ~ Pogledajtelijepe duge, kolika je!~re¢e, ~ U nas svi govore da kad koja curica protréiispod duge, pretvor se u musko. Tako sam jos 04 djetinjstva sluéala. Samo ne znam mode lise i protréatispod nie. ~ Jamislim da moze ~ reée udovica — zaito se ne bi moglo protréati? Ali ne znam bib lise u muéko pretvorila sve kad bih | Protréala. Bice da se tako govori, ~ Samo se male curice mogu u musko pretvoriti ked ispod duge Protrée. Ja sam to znala, all isto nijesam nikad tréala. - Pogledajte samo - onolike duge nijesam jos nikad vidijela! Susan je vietra prestao, pa je opet postalo toplo i ugodno pod Zarkim zrakama rujanskog sunca iod mirisa zemlje nasicene prvim Jesenskim kisama, Svisu gledali krasnu dugu sto se savila preko svega Luga tako Jasno i o8tro, pa bi rekao da je moze’ dohvatiti rukom. Ujepa je bila ta duga, kao i sve ostale te zlatne jeseni, Nadvila se stedinom Luga sjarkim bojama i minna, pa se inila tako postojanai tvrda kao da bi se mogio hodati po njoj kao da je nikad nestati ne¢e. Sava udovica gledale dugu zamisljene i mire, kao da duga onosi mir i spokoj Cardacimaiitim rasijanim Luskim selima, siromasnim i bogatim, Ali Srna, koja je prvi put vidjela takvu dugu, izobli¢ena u licu, mjerila zazarenim o¢ima polje lusko. Ona je vet vidjela sebe kao krasna | jaka djecaka kako se ispod duge vraca k roditejima... a oni je grlei plaéu od radosti, a ona,. Studen i vlazan vjetar zastruji preko ledinice, a Sava se i udovica stresose jedna uz drugu pod velikim grmom starog jorgovana, ~ Nama je pop kazivao ~ zapote Sava tiho = da su judi u stari zeman bili stragnozii i bog posalje kibu dah potopi. Padala i padala vrjeme isa, ravnih Cetrdeset dana, pa najvide planine jedva provirivale iz vode. "Niko se nije spasao sim starog Nojema i njegovih ukucana. Pa onda septembar livade