Idi na sadržaj

Andrija Hebrang (otac)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Andrija Hebrang
Andrija Hebrang
Rođenje (1899-10-22) 22. oktobar 1899.
Bačevac, Gradina, Austrougarska
Smrt11. juni 1949(1949-06-11) (49 godina)
Beograd, FNRJ

Andrija Hebrang (Bačevac pokraj Virovitice, 22. oktobra[1][2][3] 1899. – Beograd, 11. juna 1949) bio je hrvatski i jugoslavenski revolucionar, političar i državnik.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Do Drugog svjetskog rata

[uredi | uredi izvor]

Andrija Hebrang rođen je 1899. godine u Bačevcu u hrvatsko-židovskoj porodici Andrije Hebranga i Anđe-Cecilije rođene Strasser.[4] Školovao se za trgovačkog pomoćnika u Szent Lorenczu kod Pečuha,[2] radio je kao trgovački pomoćnik u Suhopolju, kasnije kao trgovački putnik te činovnik u Zagrebu. Dobro je govorio njemački i mađarski, a služio se i ruskim i engleskim jezikom.[5] Služio je vojni rok u austrougarskoj vojsci 1917. u Osijeku, u Zagrebu prolazi obuku za vezista, te je upućen na italijanski front sredinom jeseni, gdje je dočekao i kraj rata. U Kraljevini SHS 1918. opet je pozvan u vojsku, a služi je u Osijeku.[6] Postaje član KPJ 1919. u Osijeku, ističe se, te je član Mjesnog komiteta KPJ za Zagreb. Prvi put je uhapšen tokom uličnih demonstracija u martu 1924. nakon čega je odležao nekoliko dana u zatvoru.[7] Uhapšen je ponovo 13. aprila 1928. prilikom ilegalnog prelaska granice, te je zatvoren na 3 mjeseca zbog "skitnje i komunizma".[8] Mjesec dana nakon ubistva Stjepana Radića u Beogradu Hebrang je opet uhapšen 7. septembra 1928. zbog političke djelatnosti, te je osuđen 13. novembra 1928. na 12 godina robije, ali u Sremskoj Mitrovici i Lepoglavi ostaje do 15. februara 1941.[9] (ukupno 12 i po godina robije). Hebrangov politički protivnik na robiji Đilas o njegovom vladanju na robiji piše:

...Njegovo poznavanje političke ekonomije, iako ograničeno isključivo na Marxa, bilo je temeljito. Polahko je i brižljivo pisao bilješke o svemu što je čitao.... Jedina osoba koja je ... mogla voditi borbu protiv Miletića bio je Hebrang, iako se Pijade konačno pojavio kao glava desnog krila...[10]

Otokar Keršovani mu je u Sremskoj Mitrovici dao nadimak "Mirotočivi"[8] (jer toči mir i snagu u svoje drugove).[11] Dosljednost stavovima pokazuje i ovo:

...Pomoćnik upravnika Petrović u grubim psovkama, prijetnjama i provokaciji ravan je najgorem kriminalcu. Drugovima Krašu i Hebrangu dao je časnu riječ da nijedan komunist neće kosti iznijeti ako ne promijeni stavove. Kad mu je Hebrang odgovorio "Po svoj prilici ćemo i ostaviti kosti ovdje, ali vi s time nećete spriječiti komunizam", za nagradu je dobio dva mjeseca okova i samicu...[12]

Drugi svjetski rat

[uredi | uredi izvor]

Po izlasku s robije Hebrang je u martu 1941. kooptiran u Politbiro CK KPH. U trećoj godini Drugog svjetskog rata 22. juna 1941. Treći rajh napada SSSR, kasno uvečer istog dana Hebrang i Bakarić sročili su i emitirali preko ilegalne radiostanice u Zagrebu javni partijski proglas kojim je Partija pozvala Hrvate da se odupru mobilizaciji u "kontrarevolucionarnu armiju radi prolijevanja krvi sovjetske braće".[13] U ljeto 1941. u Zagreb dolazi delegat CK KPJ s posebnim ovlastima, Vlado Popović, Crnogorac koji je vojno iskustvo stekao u Španskom građanskom ratu. Tito mu određuje za najbliže saradnike Hebranga i Radu Končara, te njih trojica od 6. maja 1941. čine Operativno rukovodstvo KPH,[13] koje preuzima ovlasti Politbiroa KPH i Vojnog komiteta KPH (osnovanog 2 mjeseca prije).[14] Nakon Končarevog hapšenja u Splitu 17. novembra 1941. Hebrang postaje sekretar CK KPH te zajedno s Popovićem čini Operativno rukovodstvo KPH do hapšenja u februaru 1942.[14]

Hebrang je uhvaćen u akciji ustaške policije 25. februara 1942. pri čemu je teško ranjen u glavu. Po vlastitim riječima:

... Došli su na stan, opkolili kuću i mene našli unutra. Oni su pucali i ja sam pucao. Tako dva sata. Dovukli su neko pojačanje. Branio sam se dok nisam pao ranjen...[15]

Iz izvještaja Općinske uprave Stenjevec od 26. februara 1942:

... nadzornik detektiva ranjen u desnu nogu i izjavio, da treba brzu pomoć, jer da će mu drugovi svi poginuti, pošto je iz te kuće prema njima nastala paljba, a njega je njihov automobil odpremio u bolnicu. Nakon pola sata došla su još 3 automobila policijskih službenika... koji su otišli do navedene kuće, da mogu uspješnije provesti određeni zadatak...Kada su opkolili navedenu kuću, otvorena je puščana paljba sa mnogo metaka, pa kada su ustanovili da više iz kuće niko ne puca, ušli su unutra i našli su ranjenog u glavu opasnog člana komunističke družbe sa ženom i djetetom od 3 godine. Ranjeni komunist odmah je prevežen automobilom društva za spašavanje u bolnicu...[16]

Hebrang je u bolnici Sveti Duh bio samo nekoliko dana, potom ga premještaju u zatvorsku ambulantu na Savskoj cesti.[17] U istražnom zatvoru na Trgu Kulina bana (danas Trg žrtava fašizma) u Zagrebu nalazi se do 13. juna 1942. od kuda ga je upućen na izdržavanje logorske kazne u Logor Stara Gradiška.[9] O Hebrangovom držanju u istražnom zatvoru Vlado Popović referira Titu u pismu od 16. juna 1942:

...Fati se primjereno drži. Ponudili su mu trgovinu. Odbio je, rekavši da je komunist. Na desno oko je oslijepio. Dobili smo pisamce od njega u kome nam javlja: "Očekujem torturu. No ja ne mislim na svoju ličnu sudbinu koja je zapečaćena, već samo na to da zastavu naše partije nosim neokaljanu do kraja...[18]

Partija je željela Hebranga osloboditi oružanom akcijom iz bolnice što je otkazano jer dok su partizani pripremali akciju, Hebrang je premješten u zatvor. Na partizansku inicijativu Hebrang je razmijenjen za ustaške visoke dužnosnike Mirka Vutuca i Karla Wagnera 23. septembra 1942. kod sela Cage blizu Okučana, zajedno s još 29 drugova (Mladen Iveković, Olga Kohn,...).[19]

Grob porodice Hebrang

Dolaskom na oslobođenu teritoriju, Hebrang opet preuzima dužnost sekretara CK KPH. Na prvom zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću u novembru 1942. s Titom dogovara osnivanje ZAVNOH-a. U svojim nastupima isticao je ZAVNOH kao izraz hrvatske suverenosti i tijelo nadležno za donošenje svih odluka koje se odnose na Hrvatsku. Randolp Churchill, sin britanskog premijera Winstona Churchilla u pismu od 12. aprila 1944. ovako opisuje svoj doživljaj Hebranga:

...On je sasvim nezavisan tip čovjeka i ne boji se reći što misli. Potpuno zasjenjuje komesare i značajniji je od bilo koga koga sam sreo u ovoj zemlji osim, naravno, Tita...[20]

Pod Hebrangovim rukovodstvom antifašistički pokret je dosegao takve rezultate koji su nadmašivali sve ostale po broju boraca, oslobođene teritorije, narodnooslobodilačkih odbora. U januaru 1944. Hrvatska je imala 5 od ukupno 11 korpusa NOVJ. To je djelo KPH, njenog CK na čelu s Hebrangom, koji je u reklami Narodne fronte Hrvatske 1945. nazvan kao "organizator ustanka u Hrvatskoj 1943. godine."[21]

Pokrenuo je inicijativu za osnivanje Telegrafske agencije Hrvatske (TAH) krajem 1944. godine, hrvatsku novinsku agenciju.[22] Međutim, inicijativu je poništio Tito jer da "Jugoslavija već ima TANJUG, pa joj ne treba još jedna." [23]

...Klizite punom parom u separatizam. Zar ne vidite da i federativno uređene države imaju jednu službenu telegrafsku agenciju. Neka vam primjer bude Sovjetski Savez ako niko drugi...[24]

Hebrangov odgovor je bio kratak:

..Agencija TAH osnovana je na osnovu uputa Komisije za informacije NKOJ-a, od 15. maja o.g. U tim uputama stoji da se osnuju zemaljske agencije i da one ne moraju biti u sklopu TANJUG-a i svaka može nositi drugo ime. Prema tome ne leži krivica na nama što je pokrenut TAH...[22]

Odnos prema Srbima tokom rata

[uredi | uredi izvor]

Hebrang je uvijek isticao bratsku borbu hrvatskog i srpskog naroda za svoju hrvatsku domovinu, oktobra 1943. u Plaškom:

...Srbi u Hrvatskoj, koji su lili svoju krv i podnosili velike žrtve, pokazali su i ogromnu ljubav za svoju hrvatsku domovinu. Zločin bi bio prema srpskom narodu, prema njegovim podnesenim žrtvama, kad bi se samo pomislilo na to, da se Srbima uskrate ona ista prava, koja će imati Hrvati. Srbi u Hrvatskoj zaslužili su da budu potpuno slobodni i ravnopravni s Hrvatima...[25]

Na Hebrangov prijedlog ZAVNOH 1944. odlučuje da oba pisma, latinica i ćirilica, postanu ravnopravna.[26] U martu 1944. Moša Pijade je dobrovoljno pruženu ravnopravnost odlučio zloupotrijebiti tako da je izradio prijedlog o teritorijalnoj autonomiji Srba u Hrvatskoj. Kad je napravio karte srpske autonomije, oni su prema Đilasu prije sličili "iscrtanim cijevima", da bi obuhvatio Srbe u Slavoniji "morao je" oduzeti Hrvatima brojna hrvatska naselja. Članovi Politbiroa Pijadin prijedlog su dočekali u "šutnji i nedoumici", a i Tito je bio ponešto smrknut.[27]

Krajem 1944. godine Kardelj, Đilas, Ranković i Milutinović zatražili su Hebrangovu smjenu, u ime grupe, Kardelj je 30. septembra uputio Titu pismo u kome se Hebrang optužuje za nacionalizam. Kardelj je neprestano naglašavao kako se Hebrang loše ponaša prema Srbima, što Kardelj navodi kao dokaz da je potreban neki poseban "Narodnooslobodilački front Srba u Hrvatskoj", nešto čemu se Hebrang otvoreno protivio, a Tito nikada nije prihvatio.[28] Dana 5. oktobra 1944. Tito naređuje Rankoviću da u rukovodstvo KPH pošalje Kardelja, Đilasa i Bakarića da na čelo KPH postave Bakarića, a da Hebranga dovedu u Beograd.[29] Time Hebrang prelazi s dužnosti sekretara CK KPH na još odgovorniju dužnost u saveznu vladu, Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije, gdje preuzima rukovođenje cjelokupnom obnovom i izgradnjom zemlje; imenovan je ministrom industrije i predsjednikom Državne planske komisije i Ekonomskog savjeta federalne vlade, po značenju, to je bio položaj odmah iza Titovog. U Vladi Tito - Šubašić od 7. marta 1945. Hebrang je bio ministar industrije i predsjednik Privrednog savjeta Vlade. Međutim, poput drevnog kralja Anteja, izgubio je većinu svoje snage kad je otkinut od svog rodnog tla.[29]

Na početku Hebrangovog rada kao ministra, Tito ga je smatrao prikladnim za vođu delegacije Nacionalnog komiteta (Arso Jovanović, Gojko Nikoliš, Mitra Đilas, Srećko Manola) koja je početkom januara 1945. otputovala u Moskvu na pregovore sa Staljinom (i ostalim boljševičkim upravljačima, Molotovom, Georgijem Dimitrovom). Pregovori su trajali mjesec dana.[30] Rezultat pregovora bio je slab, dobijena su obećanja o isporuci određene količine željeza, slanju vojnih instruktora i postignut je preliminarni dogovor o osnivanju mješovitih (sovjetsko-jugoslavenskih) trgovačkih društava.[31] Oproštajni susret 26. januara u Kremlju bio je dvojak. Večer je započela u dobrom raspoloženju u kojem je jugoslavenska delegacija podlegla dojmu da ih Staljin "voli više od drugih naroda". Ali Staljin se prisjetio Đilasovih uvredljivih izjava kako je Crvena armija daleko ispod nivoa američkih i britanskih vojnika, te je počeo kritizirati jugoslavensku vojsku i laskati bugarskoj vojsci. Arso Jovanović je briznuo u histeričan plač i dodvoravao se domaćinima, ali niko nije obraćao pažnju na njega. Hebrang je prekinuo ponižavajuću scenu riječima: Naređujem ti da šutiš. U Hebrangovim ličnim bilješkama zapisano je: "Došli u 23 (sata), otišli u 3:30. Triput govorio. Staljin me triput grlio, ljubio. Pohvalio. Svi raspoloženi. Topla atmosfera. Arso se svinjski držao. Opirao se po pitanju ocjene bugarske vojske i Đide. Mučna i neprijatna situacija."[32]

Hebrang je u aprilu 1945, s razlogom, otvoreno negodovao zbog neprimjerenog kursa zamjene kuna za dinar. Hebrang govori:

...Ja uopće ne mogu da prihvatim soluciju koja se predlaže da se kuna zamjenjuje u nepovoljnom omjeru, da se konkretno za 100 kuna dobiju samo 2,5 dinara. (srpski dinari zamjenjivali su se 100 za 5, u BiH zamjenjivalo se 1000 kuna za 7 dinara). Uostalom zašto se pravi tolika razlika između kune i Nedićevih dinara? Ako bismo ovako odredili kurs kune to bi znatno oštetilo privredu Hrvatske i svih onih krajeva u njoj koji su tako teško oštećeni...[33]

U novembru 1946. Hebrang je još uvijek na "partijskoj liniji" te govori građanima Zagreba uoči Dana Republike:

...U zemlji imamo dvije vrste neprijatelja: prvi govore da je nekada u staroj Jugoslaviji bilo bolje nego što je sada. To su ostaci velikosrpskih hegemonista, koji smatraju da Hrvatska ima suviše slobode i da su Hrvati u ovoj zemlji stekli i izvojevali i suviše velika prava. Drugi govore da bi Hrvatima bilo bolje da su sami. Protiv takvih elemenata, nazivali se Hrvatima ili Srbima, moramo biti vrlo budni i voditi nemilosrdnu borbu gdje god se pojave...[34]

1948.

[uredi | uredi izvor]

Zahlađenjem odnosa sa Sovjetskim Savezom Hebrang je postao Staljinov kandidat za preuzimanje vodstva u KPJ od Tita.[35] Međutim, u aprilu 1948. je, zajedno sa Sretenom Žujovićem, osumnjičen da održava tajne kontakte sa sovjetskom ambasadom, odnosno da je staljinist. U maju je isključen iz KPJ i uhapšen pod optužbom da je sarađivao s ustašama i Gestapom u zarobljeništvu te "sabotirao" privrednu politiku FNRJ; i Rusi su za to navodno znali, ali ga nisu izdali nego ucjenili da bude njihov agent. Povodom hapšenja sovjetski ambasador je protestirao i tražio da njihovi predstavnici budu prisutni prilikom ispitivanja, ali su zahtjevi odbijeni. Hebrang nije priznao krivicu niti se odrekao Informbiroa te je završio u zatvoru gdje je navodno ubijen, a vlasti su smrt prikazale kao samoubistvo (u službenom izvještaju je navedeno da je nađen obješen o radijator u zatvoru Glavnjači, dok svjedoci i dokumenti govore da je u tom zatvoru grijanje bilo samo na kruto gorivo, dakle radijatora i pripadajućih cijevi nije bilo).[36] Žujović je 1952. oslobođen i priklonio se Titu dok u vezi Hebrangovog slučaja postoje mnoge nejasnoće.

Rehabilitacija

[uredi | uredi izvor]

Odlukom Sabora RH 1992. godine politički je rehabilitiran i proglašen žrtvom "komunističkog sistema".[37] Sabor je 2006. godine donio i Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tokom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. - 1990. godine.[38]

Odlikovanja

[uredi | uredi izvor]

Dobio je i najviša odličja za zasluge u ratu i privrednoj obnovi u julu 1945. Orden zasluga za narod I. reda "za izvanredne zasluge na privrednom podizanju zemlje i uspješnom provođenju proljetne sjetve".[39] U oktobru 1945. slijedi Orden Kutuzova I. reda "za istaknute zasluge u organizaciji oružanih snaga i za vješto rukovođenje borbenim operacijama u borbi protiv zajedničkog neprijatelja - hitlerovske Njemačke".[40]

Napomena

[uredi | uredi izvor]

Do jula 2008. tačan datum smrti Andrije Hebranga nije poznat, niti se posmrtni ostaci nalaze u grobnici porodice Hebrang. Hronologija:

  • 28. februara 1984. Olga Hebrang podnosi zahtjev za dostavu rješenje o obustavi postupka protiv Andrije Hebranga [41] (35 godina poslije rješenje o obustavi postupka još nije izdato)
  • 8. augusta 1985. požurnica gornjeg zahtjeva[42]
  • 28. maja 2003. kontaktirana je Vlada Srbije[43]
  • 23. jula 2003. upućen je prijedlog za osiguranje dokaza Prvom općinskom sudu u Beogradu, te zahtjev za intervenciju vraćanja tijela Andrije Hebranga Vladi Republike Srbije[44]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Crkvena matica rođenih i krštenih, za godinu 1899., župa Lukač (tu je spadao Bačevac 1899. godine), Državni arhiv u Osijeku
  2. ^ a b Pavle Kalinić, "Andrija Hebrang - svjedoci govore", Profil International, Zagreb, 2008., str. 14, ISBN 978-953-12-0761-4
  3. ^ Branko Hebrang, Medijsko podgrijavanje mržnje // Vjesnik, utorak, 3. februar 2004., str. 18.,[mrtav link] ISSN 1333-3585 PDF
  4. ^ Nada Kisić Kolanović, "Hebrang - Iluzije i otrežnjenja", Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1996., str. 15, ISBN 953-6324-04-0
  5. ^ Zvonko Ivanković-Vonta, "Hebrang", Scientia Yugoslavica, Zagreb, 1988., str. 13, ISBN 86-81183-03-6
  6. ^ Pavle Kalinić, "Andrija Hebrang - svjedoci govore", Profil International, Zagreb, 2008., str. 15
  7. ^ Nada Kisić Kolanović, "Hebrang - Iluzije i otrežnjenja", Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1996., str. 22
  8. ^ a b Pavle Kalinić, "Andrija Hebrang - svjedoci govore", Profil International, Zagreb, 2008., str. 16
  9. ^ a b Pavle Kalinić, "Andrija Hebrang - svjedoci govore", Profil International, Zagreb, 2008., str. 19-23
  10. ^ Milovan Đilas, "Memoir of a revolutionary", Harcourt Brace Jovanovich, New York, 1973., str. 176-191
  11. ^ Zvonko Ivanković-Vonta, "Hebrang", Scientia Yugoslavica, Zagreb, 1988., str. 14
  12. ^ Proleter, broj 15, oktobar 1929.
  13. ^ a b Nada Kisić Kolanović, "Hebrang - Iluzije i otrežnjenja", Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1996., str. 55
  14. ^ a b Zvonko Ivanković-Vonta, "Hebrang", Scientia Yugoslavica, Zagreb, 1988., str. 15
  15. ^ Hrvatski državni arhiv (dalje HDA), Dosje Hebrang (dalje DH), 58403/1255
  16. ^ Historijski arhiv Zagreba, KOZ k. 146, br. 19
  17. ^ Nada Kisić Kolanović, "Hebrang - Iluzije i otrežnjenja", Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1996., str. 62-63
  18. ^ Izvori za istoriju SKJ, 5, Beograd, 1986., str. 445
  19. ^ Pavle Gregorić, "NOB u sjeveroistočnoj Hrvatskoj 1942. sjećanja i dokumenti, Stvarnost, Zagreb, 1973., str 198-200
  20. ^ "Tito-Churchill: Strogo tajno", Globus, Zagreb, 1981., str. 133
  21. ^ Naši kandidati, Narodni front Hrvatske, 1945.
  22. ^ a b Izvori za istoriju SKJ, knjiga 20, str. 446
  23. ^ HTV-ov TV-kalendar 2009.
  24. ^ Izvori za istoriju SKJ, Beograd, 1986., knjiga 17, str. 13 i 425
  25. ^ ZAVNOH Zbornik I, 1943., str. 459 i 480
  26. ^ ZAVNOH Zbornik III, 1944., str. 101, 237 i 238
  27. ^ J. Pleterski, "Srbi u političkoj strukturi NOB u Hrvatskoj", Naše teme, 32 (4), Zagreb, 1988., str. 800
  28. ^ Ivo Banac, "Sa Staljinom protiv Tita", Globus, Zagreb, 1990, ISBN 86-343-0407-8, str. 101
  29. ^ a b Ivo Banac, "Sa Staljinom protiv Tita", Globus, Zagreb, 1990, ISBN 86-343-0407-8, str. 103
  30. ^ Nada Kisić Kolanović, "Hebrang - Iluzije i otrežnjenja", Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1996., str. 153
  31. ^ Nada Kisić Kolanović, "Hebrang - Iluzije i otrežnjenja", Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1996., str. 155
  32. ^ HDA, DH, 58403/1411
  33. ^ Nada Kisić Kolanović, "Hebrang - Iluzije i otrežnjenja", Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1996., str. 150
  34. ^ Govor uoči proslave Dana Republike i u povodu Prvog zasjedanja ustavotvornog sabora NR Hrvatske, "Vjesnik", petak, 29. novembra 1946.
  35. ^ Banac, Ivo. Sa Staljinom protiv Tita, Profil, Zagreb
  36. ^ Branko Hebrang, Zapleteni u mrežu falsifikata // Vjesnik, utorak, 24. februara 2004., str. 17.,[mrtav link] ISSN 1333-3585 PDF
  37. ^ Deklaracija Sabora Republike Hrvatske o osudi hapšenja i ubistva Andrije Hebranga, od 14. februara 1992.
  38. ^ Deklaraciju Sabora Republike Hrvatske o osudi zločina počinjenih tokom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. - 1990. godine, od 30. juna 2006.
  39. ^ Vjesnik JNOFH, 16, jula 1945.
  40. ^ Vjesnik JNOFH, 22. oktobra 1945.
  41. ^ http://www.andrija-hebrang.com/poticaj.htm
  42. ^ ibid.
  43. ^ ibid.
  44. ^ ibid.
Prethodi: sekretar CK KP Hrvatske
1942. - listopad 1944. 		Slijedi:
Vlado Popović
1941. - 1942.		 Vladimir Bakarić
listopad 1944. - 1969.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Andrija_Hebrang_(otac)&oldid=3207080"