Idi na sadržaj

Stefanija Turkevič

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Stefanija Turkevič
Rođenje25. april 1898.
Lavov, Austro-Ugarska
Smrt8. april 1977.
Cambridge, Ujedinjeno Kraljevstvo
ZanimanjePijanistica, kompozitorica, muzikologinja

Stefanija Turkevič bila je prva ukrajinska pijanistica, kompozitorica i muzikologinja. Njena muzička djela sovjetske su vlasti u Ukrajini zabranile.[1]

Studije

[uredi | uredi izvor]
Srednji red (slijeva nadesno): sestra Irena, brat Lav (s reketom), Stefanija (oko 1915)

Rođena je 1898. u Lavovu. Bila je prvo dijete u porodici svećenika, horskog dirigenta, kateheta i muzičkog kritičara Ivana Turkeviča[2]. Imala je sestru Irenu i brata Lava. Majka Sofija Kormošiv bila je pijanistica i učila je svirati s Karolom Mikulijem i Vilémom Kurzom te je pratila mladu opernu pjevačicu Solomiju Krušeljnicku.[3]

Studij muzike počela je kod Vasilija Barvinskog na Višem muzičkom institutu "Mikola Lisenko", a od 1914. do 1916. nastavila je pijanističke studije kod poznatog češkog učitelja klavira Viléma Kurza. Nakon Prvog svjetskog rata studirala je kod poljskog muzikologa Adolfa Chybińskog na Univerzitetu u Lavovu, a također je pohađala njegova predavanja o teoriji muzike na Lavovskoj nacionalnoj muzičkoj akademiji Mikola Lisenko.[4]

Godine 1919. napisala je svoje prvo muzičko djelo pod nazivom Liturgija, koje je izvedeno nekoliko puta u Katedrali svetog Georgija u Lavovu.

Dvije godine kasnije studirala je kod češko-austrijskog muzikologa Guide Adlera na Univerzitetu u Beču i Josepha Marxa na Univerzitetu za muziku i scenske umjetnosti u istom gradu, gdje je 1923. dobila diplomu učitelja muzike. Godine 1925. udala se za Roberta Lisovskog i s njim preselila u Berlin, gdje je živjela od 1927. do 1930. Tu je studirala kod Arnolda Schönberga i Franza Schrekera, a u tom periodu rodila je i kćerku Zoju.[5]

Godine 1930. otputovala je u Prag, gdje je studirala kod Zdeněka Nejedlýja na Karlovom univerzitetu, a nastavila univerzitetsko obrazovanje kod Otakara Šína na Praškom konzervatoriju, gdje je odbranila doktorsku disertaciju 1934. o ukrajinskom folkloru u ruskim operama. Iste godine stekla je doktorat iz muzikologije na Ukrajinskom slobodnom univerzitetu u Pragu i postala prva žena iz Galicije (tada dijela Poljske) koja je doktorirala.[6] Nakon toga vratila se u rodni grad, gdje je radila kao nastavnica muzičke teorije i klavira do početka Drugog svjetskog rata, postavši i članica Saveza ukrajinskih profesionalnih muzičara.

Poslijeratni period

[uredi | uredi izvor]

Za vrijeme rata radila je kao mentorica i koncertna direktorica u Lavovu, a kasnije i kao vanredna profesorica. Nakon rata preselila se u Austriju, a kasnije u Italiju, gdje je upoznala svog drugog supruga, Narcisa Lukjanoviča, ljekara koji je radio za britansku vojsku.[7]

U jesen 1946. preselila se u Veliku Britaniju, gdje se vratila svom kreativnom radu i otad do kraja života napisala je većinu svojih kompozicija.[8]

Kompozicije

[uredi | uredi izvor]

Simfonijska djela

[uredi | uredi izvor]
  • Simfonija br. 1 (1937)
  • Simfonija br. 2(a) (1952)
  • Simfonija br. 2(b) (druga verzija)
  • Simfonijeta (1956)
  • Tri simfonijska skeča (1975)
  • La Vitа (simfonijska poema)
  • Svemirska simfonija (1972)
  • Svita za dvojni gudački orkestar
  • Fantazija za dvojni gudački orkestar

Baleti

[uredi | uredi izvor]
  • Ruke (1957)
  • Ogrlica
  • Proljeće (balet za djecu, 1934-1935)
  • Mavka – šumska nimfa (a) (1964-1967)
  • Mavka – šumska nimfa (b) (1964-1967)
  • Strašilo (1976)

Opere

[uredi | uredi izvor]

Opere za djecu

[uredi | uredi izvor]
  • Car Oh ili Oksanino srce (1960)
  • Mladi vrag
  • Proljetni grad (1969)

Horske

[uredi | uredi izvor]
  • Liturgija (1919)
  • Psalam Šeptickom
  • До Бою
  • Triptih
  • Uspavanka (1946)

Kamerno-instrumentalne

[uredi | uredi izvor]
  • Sonata za violinu i klavir
  • Gudački kvartet (a) (1960–1970)
  • Gudački kvartet (b) (1960–1970)
  • Trio za violinu, violu i violončelo (1960–1970)
  • Kvintet za dvije violine, violu, violončelo i klavir (1960–1970)
  • Trio za flautu, klarinet i fagot (1972)

Za klavir

[uredi | uredi izvor]
  • Varijacije na ukrajinsku temu (1932)
  • Fantazija: Svita za klavir na ukrajinske teme (1940)
  • Impromptu (1962)
  • Groteska (1964)
  • Planinska svita (1966–1968)
  • Ciklus kompozicija za djecu (1936–1946)
  • Ukrajinske božićne i novogodišnje pjesme
  • Вістку голосить
  • Božić s Harlekinom (1971)

Razno

[uredi | uredi izvor]
  • "Srce" – solo glas uz orkestar
  • "Lorelaj" – narator, harmonij i klavir (1919) (tekst Lesje Ukrajinke)
  • "Maj" (1912)
  • Teme iz narodnih pjesama
  • "Na Majdanu" – kompozicija za klavir
  • "Не піду до леса з конечкамі" (pjesma za glas i gudačke instrumente)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Ukrainian Art Song Project – Stefania Turkevich". Arhivirano s originala 22. 3. 2016. Pristupljeno 1. 2. 2020.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  2. ^ "Іван Емануїл Туркевич нар. 1872 пом. 12 грудня 1936". Родовід. Pristupljeno 7. 12. 2019. (uk)
  3. ^ S. Pavlišin, Перша українська композиторка Стефанія Туркевич-Лісовська-Лукіянович, "BaK", Lavov, 2004, str. 7; ISBN 966-706-55-02
  4. ^ Роман Кравець. "Українці в Сполученому Королівстві". ukrainiansintheuk.info. Arhivirano s originala, 27. 4. 2017. Pristupljeno 28. 8. 2018. (uk)
  5. ^ ""Зоя Робертівна Лісовська-Нижанківська", Enciklopedija savremene Ukrajine". Pristupljeno 17. 12. 2018. (uk)
  6. ^ Интернет енциклопедија
  7. ^ "Narcyz Lukianowicz (Нарциз Лукіянович)". (uk)
  8. ^ "Svoboda" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 9. 7. 2016. Pristupljeno 1. 2. 2020.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Stefanija_Turkevič&oldid=3557508"