Prijeđi na sadržaj

Zamjenice: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
 
(Nije prikazano 48 međuinačica jednog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
'''Zamjenice''' su u [[gramatika]]ma mnogih [[jezik|jezika]] vrsta [[riječ]]i koje zamjenjuju druge riječi (osobito [[imenice]]), i riječi izvedene iz njih.
'''Zamjenice''' su u [[gramatika]]ma mnogih [[jezik]]a vrsta [[riječ]]i koje zamjenjuju druge riječi (osobito [[imenice]]), i riječi izvedene iz njih.


Ovo nije stroga definicija: zamjenice su skupina u koju su ugurane "gramatičke imenice i pridjevi", a naslijeđena je iz [[latinski jezik|latinske]] gramatike. U gramatikama različitih jezika se različite riječi svrstavaju u zamjenice. Tako n.pr. neke [[hrvatski|hrvatske]] riječi gramatike hrvatskog jezika svrstavaju u zamjenice, a odgovarajuće [[francuski|francuske]] riječi gramatike francuskog ne svrstavaju u zamjenice.
Ovo nije stroga definicija: zamjenice su skupina u koju su ugurane "gramatičke imenice i pridjevi", a naslijeđena je iz [[latinski jezik|latinske]] gramatike. U gramatikama različitih jezika se različite riječi svrstavaju u zamjenice. Tako npr. neke [[hrvatski|hrvatske]] riječi gramatike hrvatskog jezika svrstavaju u zamjenice, a odgovarajuće [[francuski|francuske]] riječi gramatike francuskog ne svrstavaju u zamjenice.


Zamjenice imaju bitnu [[Gramatika|gramatičku]] funkciju i zato u nekim jezicima (pa i u hrvatskom) postoje dvostruki oblici (kraći i duži, slobodni i vezani...) nekih zamjenica koji se različito koriste (n.pr. u hrvatskom [[genitiv]] ''mene'' ima i skraćeni enklitički (nenaglašeni) oblik ''me'' koja mora stajati na drugom mjestu u rečenici).
Zamjenice imaju bitnu [[Gramatika|gramatičku]] funkciju i zato u nekim jezicima (pa i u hrvatskom) postoje dvostruki oblici (kraći i duži, slobodni i vezani...) nekih zamjenica koji se različito koriste (n.pr. u hrvatskom [[genitiv]] ''mene'' ima i skraćeni enklitički (nenaglašeni) oblik ''me'' koja mora stajati na drugom mjestu u rečenici). Pored gramatičke funkcije, zamjenice imaju bitnu ulogu u ostvarivanju kohezije teksta.<ref name=ZamjKohez>{{cite journal|last=Kordić |first=Snježana |authorlink=Snježana Kordić |title=Zamjenice u izgradnji kohezije teksta |url=http://bib.irb.hr/datoteka/447307.ZAMJENICE_U_IZGRADNJI_KOHEZIJE_TEKSTA.PDF |format=PDF |journal=Radovi Zavoda za slavensku filologiju |location=Zagreb |volume=30-31 |pages=55–100 |year=1996 |issn=0514-5090 |id={{CROSBI|id=447307}}. {{NSK-zapis|id=000231457}}. {{KGZ|id=264004875}} |accessdate=2022-08-15}}</ref>


== U hrvatskom jeziku ==
== U hrvatskom jeziku ==

U hrvatskom su zamjenice [[promjenjive vrste riječi|promjenjiva vrsta riječi]] kojima se zamjenjuju druge [[imenske riječi]] ([[imenice]] i [[pridjevi]]). Njima se označava, ali ne upućuje.
U hrvatskom su zamjenice [[promjenjive vrste riječi|promjenjiva vrsta riječi]] kojima se zamjenjuju druge [[imenske riječi]] ([[imenice]] i [[pridjevi]]). Njima se označava, ali ne upućuje.


To je heterogena skupina riječi različitih gramatičkih oblika i služba. Tradicijski se dijele prema značenju, funkciji i oblicima. Podjela koja slijedi odnosi se na tradicijski opis standardnog hrvatskog jezika.
To je heterogena skupina riječi različitih gramatičkih oblika i služba.<ref name=ZamjKohez/> Tradicijski se dijele prema značenju, funkciji i oblicima. Podjela koja slijedi odnosi se na tradicijski opis standardnog hrvatskog jezika.


Terminologija nekih vrsta zamjenica je sporna (''lične'' ili ''osobne''). Tradicijski se rabi termin ''lične'', a u novije vrijeme često se koristi ''osobne''. Razlika je isključivo terminološka; argument za oblik ''lične'' je da se te zamjenice odnose i na glagolska lica, a ne samo na osobe.
Terminologija nekih vrsta zamjenica je bila predmet diskusije (''lične'' ili ''osobne''). Tradicijski se rabi termin ''lične'', a u novije vrijeme neki su predlagali da se koristi ''osobne''. Razlika je isključivo terminološka; argument za oblik ''lične'' je da se te zamjenice odnose i na glagolska lica, a ne samo na osobe.<ref>Tafra, Branka: [https://hrcak.srce.hr/clanak/113778 ''Lice i osoba''], Jezik, god., 47., br. 3., 2000., str. 95.-105.</ref>


=== Podjela zamjenica prema značenju ===
=== Podjela zamjenica prema značenju ===
* [[lične zamjenice|lične]] – npr. ''ja'', ''ti'' – mijenjaju neku imenicu ili označavaju govornika ili osobu na koju se odnosi rečenica;

* [[osobne zamjenice|osobne]] - npr. ''ja'', ''ti'' - mijenjaju neku imenicu ili označavaju govornika ili osobu na koju se
* [[povratne zamjenice]] ''sebe'', ''se''... mijenja osobu koja je označena drugdje u rečenici, odnosno mogu značiti uzajamnost odnosa među subjektima
* [[posvojne zamjenice]] npr. ''moj'', ''tvoj'' odnose se prema osobnim zamjenicama kao posvojni pridjevi prema imenicama; upotrebljavaju se kao posvojni pridjevi
odnosi rečenica;
* [[povratno-posvojne zamjenice]] – npr. ''svoj'' – kao za posvojne zamjenice, samo se izvode iz povratnih
* [[povratne zamjenice]] - ''sebe'', ''se''. Npr josip se igra.. - mijenja osobu koja je označena drugdje u rečenici, odnosno mogu značiti uzajamnost odnosa među subjektima
* [[pokazne zamjenice]] npr. ''ovaj'', ''onaj''
* [[posvojne zamjenice]] - npr. ''moj'', ''tvoj'' - odnose se prema osobnim zamjenicama kao posvojni pridjevi prema imenicama; upotrebljavaju se kao posvojni pridjevi
* [[povratno-posvojne zamjenice]] - npr. ''svoj'' - kao za posvojne zamjenice, samo se izvode iz povratnih
* [[upitne zamjenice]] npr. ''tko'', ''što''
* [[pokazne zamjenice]] - npr. ''ovaj'', ''onaj''
* [[odnosne zamjenice]] npr. ''koji,čiji''
* [[upitne zamjenice]] - npr. ''tko'', ''što''
* [[neodređene zamjenice]] npr. ''netko'', ''nešto''
* [[odnosne zamjenice]] - npr. ''koji,čiji''
* [[neodređene zamjenice]] - npr. ''netko'', ''nešto''


=== Podjela zamjenica prema funkciji ===
=== Podjela zamjenica prema funkciji ===

* '''imeničke''' (koje zamjenjuju imenice):
* '''imeničke''' (koje zamjenjuju imenice):
** [[osobne zamjenice|osobne]]
** [[lične zamjenice|lične]]
** [[povratne zamjenice]]
** [[povratne zamjenice]]
** [[upitne zamjenice|upitno−]][[odnosne zamjenice]] ''tko'', ''što'', i
** [[upitne zamjenice|upitno-]][[odnosne zamjenice]] ''tko'', ''što'', i
** [[neodređene zamjenice]] izvedene od njih
** [[neodređene zamjenice]] izvedene od njih


Redak 36: Redak 32:


=== Podjela zamjenica prema oblicima ===
=== Podjela zamjenica prema oblicima ===
* [[lične zamjenice]]

* osobne zamjenice
* posvojne zamjenice 3. l. jd.
* posvojne zamjenice 3. l. jd.
* ostale zamjenice i zamjenički pridjevi ''sav'' i ''sam'' (značenja: ''osobno, glavom'')
* ostale zamjenice i zamjenički pridjevi ''sav'' i ''sam'' (značenja: ''osobno, glavom'')
Redak 53: Redak 48:


Posvojne zamjenice se često pogrešno upotrebljavaju umjesto povratno-posvojne zamjenice ''"svoj"'': umjesto ''uzmi tvoju olovku'' treba ''uzmi svoju olovku''.
Posvojne zamjenice se često pogrešno upotrebljavaju umjesto povratno-posvojne zamjenice ''"svoj"'': umjesto ''uzmi tvoju olovku'' treba ''uzmi svoju olovku''.

== U drugim jezicima ==
*
<!-- ovaj dijel teksta je predviđen i za ostale oblike zamjenica koji postoje, odnosno, koji postoje u inim jezicima, a ne postoje u hrvatskom -->


== Izvori ==
== Izvori ==
Redak 62: Redak 53:


{{Riječ}}
{{Riječ}}



[[Kategorija: Vrste riječi]]
[[Kategorija: Vrste riječi]]

Posljednja izmjena od 9. veljače 2024. u 17:32

Zamjenice su u gramatikama mnogih jezika vrsta riječi koje zamjenjuju druge riječi (osobito imenice), i riječi izvedene iz njih.

Ovo nije stroga definicija: zamjenice su skupina u koju su ugurane "gramatičke imenice i pridjevi", a naslijeđena je iz latinske gramatike. U gramatikama različitih jezika se različite riječi svrstavaju u zamjenice. Tako npr. neke hrvatske riječi gramatike hrvatskog jezika svrstavaju u zamjenice, a odgovarajuće francuske riječi gramatike francuskog ne svrstavaju u zamjenice.

Zamjenice imaju bitnu gramatičku funkciju i zato u nekim jezicima (pa i u hrvatskom) postoje dvostruki oblici (kraći i duži, slobodni i vezani...) nekih zamjenica koji se različito koriste (n.pr. u hrvatskom genitiv mene ima i skraćeni enklitički (nenaglašeni) oblik me koja mora stajati na drugom mjestu u rečenici). Pored gramatičke funkcije, zamjenice imaju bitnu ulogu u ostvarivanju kohezije teksta.[1]

U hrvatskom jeziku

[uredi | uredi kôd]

U hrvatskom su zamjenice promjenjiva vrsta riječi kojima se zamjenjuju druge imenske riječi (imenice i pridjevi). Njima se označava, ali ne upućuje.

To je heterogena skupina riječi različitih gramatičkih oblika i služba.[1] Tradicijski se dijele prema značenju, funkciji i oblicima. Podjela koja slijedi odnosi se na tradicijski opis standardnog hrvatskog jezika.

Terminologija nekih vrsta zamjenica je bila predmet diskusije (lične ili osobne). Tradicijski se rabi termin lične, a u novije vrijeme neki su predlagali da se koristi osobne. Razlika je isključivo terminološka; argument za oblik lične je da se te zamjenice odnose i na glagolska lica, a ne samo na osobe.[2]

Podjela zamjenica prema značenju

[uredi | uredi kôd]

Podjela zamjenica prema funkciji

[uredi | uredi kôd]
  • pridjevske (koje zamjenjuju pridjeve) sve su preostale.

Podjela zamjenica prema oblicima

[uredi | uredi kôd]
  • lične zamjenice
  • posvojne zamjenice 3. l. jd.
  • ostale zamjenice i zamjenički pridjevi sav i sam (značenja: osobno, glavom)
  • zamjenički pridjevi

Gore je izložena podjela i definicija tradicijska. O statusu zamjenica vode se rasprave. Npr. u izrazu Ivanov pas riječ Ivanov možemo zamijeniti posvojnom zamjenicom njegov:

Ivanov pasnjegov pas

Uvijek se možemo vratiti i na punu formu. Međutim, u izrazu ovaj pas ne postoji pridjev kojeg smo zamijenili pokaznom zamjenicom:

? → ovaj pas

Slično se može pokazati i za npr. zamjenicu ja: ona je jedina riječ koja označava osobu u 1. licu jednine, pa se ne može zamijeniti, već samo izostaviti.

Posvojne zamjenice se često pogrešno upotrebljavaju umjesto povratno-posvojne zamjenice "svoj": umjesto uzmi tvoju olovku treba uzmi svoju olovku.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Kordić, Snježana. 1996. Zamjenice u izgradnji kohezije teksta (PDF). Radovi Zavoda za slavensku filologiju. Zagreb. 30–31: 55–100. ISSN 0514-5090. (CROSBI). (NSK). (KGZ). Pristupljeno 15. kolovoza 2022.
  2. Tafra, Branka: Lice i osoba, Jezik, god., 47., br. 3., 2000., str. 95.-105.