Crnogorci
| Crnogorci | ||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Mihailo • Bodin • Njegoš Nikola I. • Popović • Miljanov Jelena • Vučinić • Mijatović | ||||||||||||||||||||||||
| Ukupno pripadnika | ||||||||||||||||||||||||
| 400 000 - 500 000 (pretpostavka) | ||||||||||||||||||||||||
| Značajna područja naseljavanja | ||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||
| Jezik | ||||||||||||||||||||||||
| crnogorski, srpski | ||||||||||||||||||||||||
| Vjera | ||||||||||||||||||||||||
| većinski pravoslavlje; islam | ||||||||||||||||||||||||
| Povezane etničke grupe | ||||||||||||||||||||||||
| Indoeuropljani Slaveni Južni Slaveni |
Crnogorci (crnogorska ćiril.: Црногорци) su južnoslavenski narod nastanjen uglavnom na području Crne Gore.
Govore crnogorskim i srpskim jezikom, koji pripadaju skupini južnoslavenskih jezika. Velikom većinom su pravoslavci.
Podrijetlo
Crnogorci su jedan od najmalobrojnijih slavenskih naroda. Razvili su se putem prožimanja s balkanskim starincima u procesima slavenske asimilacije, zadobivši na taj način svoj prvi etnonim - Dukljani.
U sličnim povijesnim procesima formirani su svi suvremeni narodi Europe, tako i slavenski narodi jugoistočne Europe.[2]
Predci Crnogoraca, najranije krajem 6. st. i najkasnije tijekom 8. stoljeća naselili su područja suvremene Crne Gore[3] da bi sredinom 11. st. osnovali svoju prvu nezavisnu državu Dukljansko kraljevstvo.[4]
Unatoč povremenim okupacijama, Crnogorci su kroz svoje različite državne tvorevine, od Dukljanskoga kraljevstva, preko Zete, Balšića i Crnojevića države u srednjem vijeku, do Kraljevine Crne Gore, te Crne Gore kao federalne jedinice u Jugoslaviji, uspjeli očuvati državnu i etničku jezgru i 2006. konačno obnoviti svoju neovisnost.
Crnogorska plemena
Povijest
Jezik
Crnogorci govore ijekavskim štokavskim narječjem srednjejužnoslavenskog dijasustava. Od 2007. Ustavom Crne Gore kao službeni je potvrđen crnogorski jezik.
Vjera
Crnogorci su pravoslavci, uglavnom vjernici Srpske pravoslavne crkve, no od 1993. i obnovljene autokefalne Crnogorska pravoslavna crkva.
Običaji
Običaji Crnogoraca vezani su primjerice i uz 'krsnu slavu', koja dolazi jednom godišnje, na dan sveca zaštitnika obitelji, bratstva. 'Krsna slava' u Crnogoraca nije se mijenjala, i prelazila je s koljena na koljeno. Kršenje pravila da se mijenja svetac zaštitnik bila su veoma rijetka. Najpoznatiji crnogorski sveci zaštitnici su: Sveti Nikola-Nikoljdan, Aranđelovdan, Jovan(nj)dan, Đurđevdan i Sveta Petka.
Običaji proslavljanja ‘prislavice’ ('poslužbice’) također se javljaju uz nekog sveca, međutim u ovom slučaju to se čini na dan kada se nekome dogodilo nešto jako ružno, ili pak nešto lijepo. Odaje se poštovanje i zahvalnost svecu, a obitelj ili bratstvo pripremi manju svečanost te se pogosti obilnijim ručkom.
Poznate ličnosti
- Sveti Vladimir, dukljanski vladar i svetac s početka 11. stoljeća;
- Bodin, dukljanski vladar s konca 11. stoljeća;
- Petar I. Petrović Njegoš, crnogorski vladar i svetac, utemeljitelj suvremene crnogorske države;
- Petar II. Petrović Njegoš, crnogorski vladar i vladika, jedan od najvećih pjesnika među Južnim Slavenima;
- Nikola I. Petrović, posljednji crnogorski monarh;
- Jelena Savojska, crnogorska princeza i kraljica Italije;
- Marko Miljanov, crnogorski vojvoda i književnik;
- Milovan Đilas, liberalni disident iz vrha komunističke Jugoslavije;
- Dušan Vukotić, prvi oskarovac u Južnih Slavena, autor animiranog filma Surogat;
- Milo Đukanović, predvodnik pokreta obnavljanja crnogorske neovisnosti 2006.;
- Nikola Radović, nogometaš Hajduka
- Duško Ivanović, košarkaš;
- Dejan Savićević, nogometaš;
- Predrag Mijatović, nogometaš;
- Mirko Vučinić, nogometaš;
- Veljko Bulajić, redatelj
Plemena
Simboli
Vladari
Vidi još
Izvori
- ↑ Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori 2011 godine: Stanovništvo Crne Gore prema polu, tipu naselja, nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, vjeroispovest i maternjem jeziku po opštinama u Crnoj Gori (PDF) (crnogorski). Zavod za statistiku Crne Gore (MONSTAT). 12. srpnja 2011. Pristupljeno 12. veljače 2012.
- ↑ Dr. Špiro Kulišić O etnogenezi Crnogoraca. Kulišić utvrdio je kako u bizantskim izvorima i kasnije nema pomena o tome da Srbi ili Hrvati u značajnijim skupinama naseljavaju područje u 11. st. oformljene dukljanske države.
- ↑ Dr. Radoslav Rotković piše (cit.u originalu): Slavenski predci suvremenih Crnogoraca došli su iz Polablja... u ranom 6. st., predci Crnogoraca naselili su Prevalis. Kasnije će Prevalis postati Dukljansko kraljevstvo a njeni stanovnici Dukljanski Slaveni ili Dukljani. (Odakle su došli preci Crnogoraca, 1995.g.)
- ↑ Vladimir Jovanović, Crnogorci i "Rase Evrope", na crnogorskom jeziku. Carleton S. Coon, poznati američki antropolog, u djelu Rase Europe (orig. The races of Europe, New York, 1939.), oslanjajući se na parametre kompleksnih terenskih istraživanja, utvrdio je da su suvremeni Crnogorci, vjerojatno najviši i najteži u Europi. Coon veli da su Crnogorci suviše riđi za običan dinarski tip, te izdvaja karakteristični tip Crnogoraca. U izvorniku ga naziva The Old Montenegrin type a on zapravo je podudaran Borreby type-u, koji u osnovi karakterizira robusnost tijela i glave, svjetlija koža, isto takva kosa i brada. U Europi Borreby typ najvećma je prisutan u suvremenoj u sjevernoj Njemačkoj, arealu Polablja. Coon veli: The Old Montenegrin type koncentriran je u jugozapadnim planinskim marginama Crne Gore, sjeverno od Skadarskoga jezera, u najkonzervativniji dio kulture Kraljevine, kao i u etničko središte crnogorske nacije
Vanjske poveznice
- Crnogorska narodna nošnja.
- Stanovništvo Grblja Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. veljače 2018. (Wayback Machine)
- Sa Crnogorcima u General Madariagi, Argentina Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. srpnja 2007. (Wayback Machine)
- (srp.) AIM Tirana Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. siječnja 2005. (Wayback Machine) Sokol Shameti: Crnogorska oaza u Albaniji, 4. listopada 2000., pristupljeno 2. listopada 2010.
Literatura
- V. M. G. Medaković, Život i običaji Crnogoraca, Novi sad, 1860, 57.
- J. Erdeljanović, Kuči, SEZ VIII, 203-204.
- Š. Kulišić, Tragovi arhaične rodovske organizacije i pitanje balkansko-slovenske simbioze.
- P. Šobajić, Bjelopavlići i Pješivci, SEZ XXVII, 246-247.
- I. Popović, Neki gentilni i njima srodni termini kod Crnogoraca i Arbanasa, Radovi, Naučno društvo BiH, Sarajevo 1954, II.
- M. Lutovac, Pleme, splemenjavanje i rasplemenjavanje u Gornjem Polimlju i nekim drugim oblastima Stare Raške, 2. Isti, Srbljaci u Gornjem Polimlju, GEM, Beograd 1935, 8-15.
| |||||||||||||||||||