Izvorni kod stranice Karl Kraus

{{Infokutija pisac
| ime = Karl Kraus
| slika = Karl Kraus.jpg
| širina_slike  = 250px
| opis = 
| datum_rođenja = {{Birth date|1874|4|28|df=y}}
| mjesto_rođenja = [[Datoteka:Ensign of Austro-Hungarian civil fleet (1869-1918).svg|22px|border]] [[Jičín|Gitschin]]
| datum_smrti = {{death date and age|1936|6|12|1874|4|28|df=y}}
| mjesto_smrti = [[Datoteka:Flag_of_Austria.svg|22px|border]] [[Beč]]
| zanimanje = [[Novinar]], [[književnik]], [[Književna kritika|književni kritičar]]
| jezik = [[Njemački jezik|Njemački]]
| nacionalnost = {{flag|Austro-Ugarska}}
| žanr = 
| pokret = 
| znamenita_djela = <div>
* ''Die letzten Tage der Menschheit (1922)
* ''Literatur und Lüge'' (1929)
* ''Die dritte Walpurgisnacht'' (1952)
</div>
| uticaj_od=
| uticaj_na = 
| potpis= 
}}
'''Karl Kraus''' ([[Jičín]], [[1874]] – [[Beč]], [[1936]]), [[Austrija|austrijski]] prozaist, publicist i dramatik.

== Život ==
Rođen je 28. aprila 1874. u gradu [[Jičín]]u (njem. ''Gitschin'') u sjevernoj [[Češka (historijska)|Bohemiji]], unutar [[Austro-Ugarska|Austrougarskog carstva]]. Potjecao je iz stare njemačko-židovske porodice, od oca Jakoba Kraußa (1833-1900) i majke Ernestine Kantor (1839-1891).<ref>Georg Gaugusch: ''Wer einmal war. Das jüdische Großbürgertum Wiens 1800–1938.'' Band 1: ''A-K''. Amalthea, Wien 2011, {{ISBN|978-3-85002-750-2}}, str. 1545–1548.</ref> Porodica će imati jedanaestero djece, od kojih će mnoga umrijeti u nacističkim logorima.{{efn|Louise (udata Drey) je nestala u [[Koncentracioni logor Theresienstadt|Theresienstadtu]] u oktobru 1942; Emma (udata Fridezko) u [[Logor smrti Treblinka|Treblinci]] u septembru 1942; Rudolf je nestao u [[Koncentracijski logor Auschwitz|Auschwitzu]] u oktobru 1943. Pritom je Joseph Kraus umro 1943. u rodnom [[Jičín]]u. Preživjet će [[holokaust]] Margaret (udata Strauss); Malvine (udata Weingarten), koja će odseliti u Sjedinjene Države; i Marie (udata uglednom Gustavu Turnovskom), koja će preminuti 1933. u Beču.}}

[[Datoteka:Fackel_Kraus_1909_(272-273)_Cover.jpg|thumb|left|250px|Naslovnica broja 272-273 časopisa ''Die Fackel'' (1909).]]
Od [[1899]]. do smrti Karl Kraus je izdavao [[časopis]] ''[[Die Fackel (časopis)|Die Fackel]]''{{efn|Časopis ''Die Fackel'' (1899-1936), na njemačkom „Baklja”.}}, u kojem je briljantno, upravo ubojito podvrgavao kritici sve sfere austrijskoga života, napose korupciju u štampi, manipulaciju javnim mnijenjem, licemjerje i glupost akademskih krugova i vladajućih slojeva. Imao je veliku ulogu u javnosti, o čemu svjedoče zbirke eseja, kritika i feljtona „Moral i kriminal” ([[1908]]), „Propast svijeta djelovanjem crne magije” ([[1922]]), „Literatura i laž” ([[1929]]). Osobito je isticao kulturnu i općecivilizacijsku važnost [[jezik]]a i jezičnoga izraza, te jasnoće iskaza: u tom je polju najvažnije djelo „Jezik” ([[1937]]).

Interesantno je napomenuti da je Kraus u svojim uvidima identičan mudracu i osnivaču klasične [[Kina|kineske]] civilizacije [[Konfucije|Konfuciju]].{{Nedostaje izvor}} Iako različito motivirani, i unatoč razdoblju od preko 2.500 godina koje se protezalo među njima, oba su etičara spoznala važnost jezika kao priopćajnoga sredstva zajedničke doživljajnosti, mogućnosti društvene i ine manipulacije iskrivljavaljem značenja sadržanoga u jezičnim kodovima, kao i razaranja osobnoga i kolektivnoga integriteta kroz medij izobličenoga jezika.{{Nedostaje izvor}}

Kraus bijaše [[Židovstvo|židovskoga]] porijekla (kasnije je prešao na katoličku vjeru), a jedna od značajki židovske subkulture srednje i istočne [[Evropa|Evrope]] je insistiranje na varavosti jezika i tvorbi kalambura, što je možda i jedan od izvora Krausovih jezičnih opsesija. Verbalni vatromet, iskričavost i prodornost odlika su mnogih Krausovih zbirki [[aforizam]]a i kratkih jezičnih formi, među kojima se ističu „Riječi i proturječja” ([[1909]]) „Pro domo et mundo” ([[1912]]). U njima pisac stilskim bravurama (paradoksima, premetanjima slogova, kalamburima) učinkovito karikira i destruira svoje omiljene teme: snobizam, psihoanalizu kao šarlatansku igru namijenjenu seksualno blaziranim bečkim višim krugovima, feudalni mentalitet i [[šovinizam]], užase i besmisao imperijalističkog rata. Slična je i tematika Krausa dramatičara, autora grotesknih tragikomedija „Igra snova” (1923); „Nesavladivi”, te piščeva magnum opusa, složene dijaloške kompozicije „Posljednji dani čovječanstva” (1918-1922). U tom je golemomu i višeslojnom dramskom kompleksu koji ne podliježe ni eksperimentalnim dramaturškim ''zakonima'' (pa i nije zamišljen za scensku izvedbu) autor dao sveobuhvatnu panoramu života austrijskoga društva u doba [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskoga rata]] i prikazao truljenje i raspad jedne epohe i države.

Nakon teškog srčanog udara u „Café Imperial” 10. juna 1936, Kraus umire od srčanog i moždanog udara u svom bečkom stanu{{efn|Karl Kraus je dugim godinama živio u svome stanu na adresi Lothringerstraße 6, Wien 4.}} 12. juna 1936. godine. Sahranjen je na Bečkom centralnom groblju (''Wiener Zentralfriedhof'') uz počast grada [[Beč]]a. Kraus je imenovao Heinricha Fischera, Karla Jaraya, Philippa Bergera i Oskara Sameka upraviteljima njegovih imanja.

== Djela ==
* ''Die demolierte Literatur'' (1897)
* ''Eine Krone für Zion'' (1898)
* ''Sittlichkeit und Kriminalität'' (1908)
* ''Sprüche und Widersprüche'' (1909)
* ''Die chinesische Mauer'' (1910)
* ''Pro domo et mundo'' (1912)
* ''Die letzten Tage der Menschheit: Tragödie in fünf Akten mit Vorspiel und Epilog'' (1918/1922)
* ''Untergang der Welt durch schwarze Magie'' (1922)
* ''Literatur'' (1921)
* ''Traumstück'' (1922)
* ''Wolkenkuckucksheim'' (1923)
* ''Traumtheater'' (1924)
* ''Die Unüberwindlichen'' (1927/1928)
* ''Literatur und Lüge'' (1929)
* ''Die dritte Walpurgisnacht'' (1952, posmrt.)

== Bilješke ==
{{notelist}}

== Izvori ==
{{reflist}}

== Bibliografija ==
{{refbegin|2}}
* Caroline Kohn, ''[https://books.google.fr/books?hl=fr&lr=&id=F71DDwAAQBAJ&oi=fnd&pg=PA1&dq=Karl+Kraus+&ots=9MsFTFL57S&sig=nbJrFB4kM5HRSrzZnh7IYbwnnpg&redir_esc=y#v=onepage&q=Karl%20Kraus&f=false Karl Kraus]'', 1966.
* [[Theodor Adorno|Theodor W. Adorno]], ''Sittlichkeit und Kriminalität. Zum elften Band der Werke von Karl Kraus.'' u: Th. W. A.: ''Gesammelte Schriften.'' Band 11, Frankfurt am Main 1974, str. 367–387.
* Helmut Arntzen, ''[https://www.deutsche-biographie.de/gnd118566288.html#ndbcontent Kraus, Karl]'' u: Neue Deutsche Biographie (NDB). Band 12, Duncker & Humblot, Berlin 1980, {{ISBN|3-428-00193-1}}, str. 694–696.
* [[Walter Benjamin]], ''Karl Kraus.'' In: Ders: ''Gesammelte Schriften.'' Band II/1, Frankfurt am Main 1977, str. 334–367.
* [[Elias Canetti]], ''Karl Kraus – Schule des Widerstands.'' u: ''Macht und Überleben.'' LCB, Berlin 1972, {{ISBN|3-920392-36-1}}.
* [[Jonathan Franzen]], ''The Kraus Project'', HarperCollins, 2013.
* Werner Kraft, ''Karl Kraus: Beiträge zum Verständnis seines Werkes'', Müller, Salzburg, 1956.
* Reinhard Merkel, ''Strafrecht und Satire im Werk von Karl Kraus'', Suhrkamp, Frankfurt, 1998, {{ISBN|3-518-28945-4}}.
* Paul Schick, ''[https://www.biographien.ac.at/oebl_4/230.pdf Kraus Karl]'' u: Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950 (ÖBL). Band 4, Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien 1969, str. 230–232.
* Wilhelm Hindemith, [https://www.badische-zeitung.de/theater-2/karl-kraus-letzten-tage-der-menschheit-welchem-befehl-gehorcht-die-medienmacht--88043946.html Karl Kraus’ „Letzten Tage der Menschheit“: Welchem Befehl gehorcht die Medienmacht?] u: Badische Zeitung online, 28. juli 2014.
{{refend}}

{{Commonscat}}

{{Normativna kontrola}}
{{Životni vijek|1874|1936|Klaus, Karl}}

[[Kategorija:Austrijski pisci]]
[[Kategorija:Pisci aforizama]]