Beloruska Narodna Republika (brus.Беларуская Народная Рэспубліка, rus.Белорусская Народная Республика; skrać.BNR, brus. i rus. БНР), bila je kratkotrajna država na području današnje Bjelorusije koja je postojala od 1918. do 1919. godine na samom kraju i neposredno nakon Prvog svjetskog rata. Nastala je na području koje su Njemačke trupe bile okupirale u temeljem mirovnog sporazuma u Brest-Litovsku, a osnovana je od strane lokalnih političara okupljenih u Beloruski nacionalni savet krajem 1917. Savet se 21. februara 1918. proglasio jedinom legitimnom vlašću u Belorusiji, 9. marta je proglasio republiku, a 25. marta i nezavisnost od Rusije. Nezavisnost BNR su priznale Centralne sile, kao i Estonija i još nekoliko država nastalih raspadom Ruskog Carstva. Iako je BNR nastojala ishoditi priznanje nezavisnosti od Sovjetske Rusije, pa u tu svrhu čak i nudila obnovu svojevrsnih državnopravnih veza na federalnim principima, Sovjeti su taj prijedlog odbili. Kada se krajem 1918. Njemačka predala zapadnim saveznicima, njene trupe su se počele povlačiti iz okupiranih područja Ruskog Carstva. Sovjeti su to iskoristili kako bi pokrenuli ofenzivu na zapad i na području Bjelorusije uspostavili Bjelorusku Sovjetsku Socijalističku Republiku. Rada BNR, vrhovni organ vlasti, je otišla u egzil, prvo u Grodno u tadašnjoj Litvi, a nakon Poljsko-litvanskog rata u Kaunas; to tijelo djeluje dan-danas te se smatra jednom od najstarijih i najdugovječnijih vlada u izbjeglištvu u današnjem svijetu.