Erik IX od Švedske
| Erik IX | |
|---|---|
| Lik Erika Svetog | |
| Švedski kralj | |
| Vladavina | 1156. - 1160. |
| Prethodnik | Sverker Stariji |
| Nasljednik | Karl VII Sverkersson (zajedno sa Magnusom II Henrikssonom) |
| Supruga | Kristina Järnsida (Björnsdotter) |
| Djeca | Knut I Eriksson, Margareta, Katarina, Filip |
| Puno ime | |
| Erik Jedvardsson | |
| Dinastija | Erik |
| Otac | Jedvard |
| Majka | Cecilia Svensdotter |
| Rođenje | oko 1120. ? |
| Smrt | 18. maj 1160. Uppsala |
| Pokop | katedrala u Gamla Uppsali |
Erik IX rođen kao Erik Jedvardsson poznat kao Erik Sveti / Erik den helige (?, oko 1120. - Uppsala, 18. maj 1160.), bio je švedski kralj od oko 1156. do 1160., svetac i otac budućeg kralja Knuta I Erikssona.[1]
Erik je rođen oko 1120., kao sin bogatog upplandskog feudalca Jedwarda, čiji je djed oko 1050. pomagao engleske kršćanske misionare kod Jezera Mälaren, a možda i financirao izgradnju katedrale u Gamla Uppsali (Staroj Uppsali).[1]
O njemu se zapravo vrlo malo pouzdanog zna, jer iz tog vremena ima vrlo malo dokumenata.
Prema legendama koje su se kasnije isprele o njemu živio je i djelovao kao pravi kršćanski svetac pomažući svima bez obzira na to tko su, dali su bogati ili siromašni. Po tim pričama - svet je postao 1141., 1150. su ga Sveji priznali za svog kralja, a 1156. i Goti.[1]
Po hagiografiji - Vita Sancti Erici, koju je o njemu napisao vesteroski biskup Israel Erlandsson (umro 1328 ili 1329), Erik je negdje između 1155. - 1160. poduzeo križarski rat po Finskoj, koju je mačem pokrstio, a njihovog misionara Henrika postavio za biskupa Gamla Uppsale.[1]
Erik je skončao nasilnom smrću 18. maja 1160., kod crkve sv. Trojstva u Uppsali, gdje ga je sa cijelom svojom vojskom sačekao danski princ Magnus II Henriksson, rival i pretendent na tron. Iznenađenog Erika su pretukli na smrt i odrubili mu glavu.[1]
Po legendi na mjestu gdje mu je pala glava, potekao je izvor, a njegov grob u katedrali Gamla Uppsale gdje je pokopan - postao je čudotvoran. Većinu tih priča širio je njegov klan iz Dinastije Erik, s namjerom da od njega napravi sveca. S druge strane njihovi rivali iz Dinastije Sverker širili sasvim drugačije priče, da je zapravo bio pijan kad je poginuo. Kako su Sverkeri imali bolje odnose s papom, on je osudio težnje da se ga kanonizira.[1]
Sin ga je proglasio nacionalnim svecem 1170.[1]
Krajem 13. vijeka njegove relikvije su preseljene iz Gamla Uppsale u novu katedralu u Uppsali.[1]
Legenda o Eriku kolala je dugo i nakon njegove smrti, a početkom 13. vijeka prerasla je u kult, on je u narodnoj memoriji izrastao u velikog (i pravičnog) zakonodavca (Zakoni kralja sv. Erika). Iako ga pape nisu nikad kanonizirali[1] - dan njegove smrti je svetak u katoličkoj i Američkoj evangeličkoj luteranskoj crkvi.
| Prethodnik: | Švedski kralj | Nasljednik: |
| Sverker Stariji | Karl VII Sverkersson (zajedno sa Magnusom II Henrikssonom) |