Salamon od Mađarske
Salamon (1053 – 1087) bio je kralj Mađarske od 1063 do 1074.
Salamon | |
---|---|
Datum rođenja | oko 1053. |
Mesto rođenja | (nepoznato) |
Datum smrti | mart 1087. |
Mesto smrti | Pula ili Bugarska (?) |
Titula | Kralj Kraljevine Ugarske |
Period | 1063 — 1074. |
Prethodnik | Béla I |
Naslednik | Geza I |
Poreklo i porodica | |
Dinastija | Árpád |
Otac | András I. |
Majka | Anastasiя Яroslavna |
Supružnik | Judith od Švapske |
Rođen je 1053. kao sin kralja Andrása i Anastasije Kijevske. Za kralja ga je okrunio njegov otac 1057. ili 1058., kada je Salamon još bio dijete, i dao mu za ženu Juditu od Švapske, kćer cara Henrika III., koji je priznao nezavisnost Mađarske od carstva. Tako čineći, András je se čvrsto povezao sa Salijskom dinastijom, što mu je zagarantovalo jedno solidno savezništvo sa carstvom. Međutim njegov najveći unutarnji neprijatelj je postao brat Béla, koji je nerado prihvatio naslov vojvode i sprijateljio se s poljskim kraljem Boleslavom Okrutnom kako bi, temeljeći se na neispoštovanim prijašnjim sporazumima s Andrásom, zbacio brata s prijestolja. Na jeseni 1060. su se dvije strane pobile na istoku rijeke Tise, pobjedu na polju je odnio Béla dok su njegovi ljudi uhitili Andrása koji će umrijeti u pritvoru. Béla će u decembru 1060. dobiti krunu Mađarske a njegov nepunoljetni unuk Salamon će sa majkom pobjeći u zemlje carstva i nastaniti se u Melk pod zaštitom Ernesta od Babenberga. Stoga je Sveti Rimski Car odbio mirovni sporazum sa novim mađarskim kraljem te je uz odobrenje Carske Diete naredio pohod protiv Béle. Béla je umro u nesrećnom udesu u septembru iste godine, prije nego što će carska armija stići u Mađarsku. Njegova tri sina, Geza, László i Lampert, su pobjegla u Kraljevinu Poljsku, dok je Salamon zajedno s carskom vojskom Henrika IV. ušao bez otpora u Stolni Biograd i proglasio se kraljem. U septembru 1063 je svečano okrunjen. Kada je se carska vojska povukla iz zemlje, Salamonovi rođaci su se vratili iz Poljske, ali je odmah zatim mađarski klir počeo pregovore da bi se izbjegao novi građanski rat. Na kraju su dvije strane postigle sporazum koji je potpisan u Győru 20. januara 1064. Géza i njegova braća su priznali Salamona kao zakonitog kralja, a Salamon im je dodijelio očev odnosno Bélin ducatus. Odnosi između Geze i Salamona su ostali napeti, ipak su rođaci dobro surađivali u razdoblju između 1064. i 1071. godine. U godini 1071. su Pečenezi opljačkali Srijem, pa su zbog toga Salamon i Géza krenuli u napad premu jugu, ne bi li zaustavili put Pečenezima prema mađarskoj Panoniji, i po tom su se sukobili sa bizanstskom vojskom. Nakon tri mjeseca opsade Mađari su zauzeli Beograd a bizantski zapovjednik Niketa je predao tvrđavu vojvodi Gézi umjesto kralju Salamonu. Podjela ratnog plijena izazvala je novi sukob između Salamona i rođaka Géze, jer je potonji dobio samo četvrtinu plijena od kralja rođaka. Sljedeće godine Bizant je ponovno zauzeo Beograd, zbog čega je Salamon odlučio ponovno napasti Bizantsko Carstvo ali je dobio slabu potporu od rođakova, pa je samo Géza odlučio ga pratiti. No, u južnom pohodu njihovi odnosi su se pokvarili te pri povratku Salamon i Géza su počeli se pripremati za neizbježni međusobni sukob i tražili pomoć iz inozemstva. Salamonova kraljevska vojska je na rijeci Tisi razbila Gézine trupe u februaru 1074. Međutim je ubrzo u Ugarsku stigla jaka vojska Gézinog šurjaka, moravskog vojvode Ota od Olomouca i u odlučujućoj bitci (Bitka kod Mogyoróda, mart 1074.), Salamon je poražen i prisiljen pobjeći s bojnog polja. Gézini vojnici su zatim dugo progonili Salamona ali je kralj uspio pobjeći u Moson, gdje su boravile njegova majka i žena. Tu je kraljica majka okrivila svog sina za poraz, što je Salamona ispunilo tolikom ljutnjom da je htio udariti svoju majku u lice, ali je ga supruga zadržala uhvativši ga za ruku. Car Henrik IV je u augustu napao Mađarsku i marširao do Váca, ali se ubrzo povukao iz Mađarske ne porazivši Gézu. Salamon je pokušao uvjeriti papu Grgura VII da ga podrži protiv Géze, no papa ga je osudio jer je Salamon prije prihvatio svoje kraljevstvo kao feud od njemačkog kralja, pa je stoga papa zahtijevao suverenitet nad Ugarskom.
Prema predaji, Salamon je umro u martu 1087. godine u špilji kod Pule gdje se povukao u pustinjački život.
- Simon de Kéza, Gesta Hunnorum et Hungarorum, 1282–1285.
- Kálti Márk et al., Chronicon Pictum, 1358–1373.
Salamon od Mađarske
| ||
Kraljevske titule | ||
---|---|---|
Prethodi: Béla I |
Kralj Mađarske 1063 – 1074 |
Slijedi: Geza I |