Anamneza

Anamneza (lat. anamnesis-sjećanje) je izraz koji u medicini označava skup podataka o bolesniku koji se odnosi na njegove životne prilike, nasljednost bolesti, preboljele bolesti, odnosno sve okolnosti koje su prethodile stanju prethodne bolesti. Ponekad se umjesto ovoga termina koristi izraz historija bolesti.

Prilikom pregleda pacijenta on govori o svojim subjektivnim tegobama koje se upisuju u anamnezu. Anamneza se obično smatra prvim i najvažnijim korakom postavljanja dijagnoze.

Dijelovi anamneze

Generalno

Ovaj dio sadrži opće podatke, značajne za administraciju zdravstvene ustanove i vođenje evidencije. On obuhvata prezime i ime bolesnika, spol, datum i mjesto rođenja, adresu stanovanja, bračno stanje, zanimanje, dan prijema u bolnicu, podatke o tome ko plaća bolničke troškove.

Glavne tegobe

U ovom dijelu se bilježe dominantne tegobe bolesnika, navedene veoma kratko.

Sadašnja bolest

Ovo je jedan od najznačajnijih dijelova anamneze, gdje se vrši razrada glavnih tegoba. U praksi se svakoj tegoba poklanja posebna pažnja i za svaku se bilježe tri bitna podatka: otkad tegoba traje (što je ponekad teško precizno utvrditi), kako su se tegobe mijenjale i kakav je njihov odnos prema oboljelom tijelu.

Ukoliko bolesnik iz različitih razloga nije u stanju da pruži sve neophodne anamnestičke podatke, onda se isti uzimaju od srodnika ili drugih osoba (heteroanamneza).

Ranije bolesti

U ovom dijelu anamneze se bilježe svi važni podaci o ranijim bolestima pacijenta, od najranijeg djetinjstva do momenta prijema u zdravstvenu ustanovu. Postavljaju se pitanja o eventualnim ranijim operacijama, povredama, bolničko liječenje, vakcinisanje, preležanim bolestima i sl..

Ispitivanje o sadašnjem stanju

U okviru anamneze po sistemima imamo slijedeće dijelove: opće pojave, glava i vrat, organi za disanje, organi za krvotok, organi za varenje, mokraćni-spolni organi, kosti, zglobovi, mišići, koža i nervni sistem.

U dio opće pojave bilježe se podaci o nespecifičnim tegobama, koje su karakteristične za veći broj bolesti (gubitak apetita, malaksalost, slabost, pojačano znojenje, promjene u tonalitetu i boji glasa, temperatura, suhoća usta, nesanica).

Usmjerenom anamnezom glave i vrata se otkrivaju i analiziraju poremećaji na razini centralnog nervnog sistema, čula, limfnih čvorova, štitne žlijezde, kičmenog stuba itd. Obično se ispituju sljedeći faktori: glavobolje (kako i kada se javljaju, lokalizacija, širenje, intenzitet, trajanje, propratni simptomi), vrtoglavice (vertigo), stanje i broj zuba, pokretljivost vrata, stanje čula, eventualno uvećanje limfotoka i tiroidne žlijezde, prisustvo bola i sl.

Nakon glave i vrata, ispituju se funkcionalni simptomi koji ukazuju na oboljenja disajnih organa. Ovdje se ubrajaju: kašalj, iskašljavanje, osjećaj otežanog disanja (dyspnoe), osjećaj gušenja, zvučni fenomeni disanja (zviždanje, hroptanje), bolovi u grudnom košu, cijanoza, sekrecija i krvarenje iz nosa, iskašljavanje krvi.

Za anamnezu u dijelu organa za krvotok važni su sljedeći simptomi: dispneja, brzo zamaranje, bol iza grudne kosti, napadi noćnog gušenja, osjećaj jačeg lupanja i preskakanje srca, otok na nogama, grčevi, nesvjestice, iskašljavanje krvi, cijanoza, gastrointestinalne smetnje ...

Kod organa za varenje ispituju se: smetnje pri gutanju hrane, poremećaji apetita, mučnina, povraćanje, štucanje, podrigivanje, gađenje na hranu, nadutost, krčanje crijeva, tegobe u predjelu anusa, karakteristike stolice, pražnjenje crijeva.

Simptomi važni za mokraćni-polne organe su: bol u predjelu bubrega ili mjehura, tegobe pri mokrenju, učestalo noćno mokrenje, promjene u izgledu i količini mokraće, krv u mokraći.

Dio kosti, zglobovi, mišići i koža analizira promjene na koži, svrab, tegobe pri kretanju, bol u zglobovima i mišićima, grčenje, promjene u pokretljivosti, zamaranje, otok, crvenilo i druge slične simptome.

Za nervni sistem je važno ustanoviti kako pacijent spava, da li se javljaju nesvjestice i koliko često, da li su one praćene mučninom i povraćanjem, da li osoba dobro vidi, čuje, osjeća miris, okus i dodir, da li je prisutna nesigurnost u hodu i stajanju, da li pacijet nosi naočale.

Osobna anamneza

U ovom dijelu anamneze se obično bilježe štetne navike što se tiče pušenja, uzimanja alkohola, lijekova. Navodi se koliko dugo osoba puši, koliko cigareta dnevno, kad je eventualno ostavila pušenje; od kada pije, koju vrstu i količinu alkohola konzumira; koje lijekove koristi ili je koristila i u kojoj količini i ritmu. Također se unose podaci vezani za hobije, kućne ljubimce, neuobičajne navike u prehrani, navode se opširniji podaci o zanimanju.

Porodična anmneza (anamnesis familliae)

U porodičnoj anamnezi se istražuju i analiziraju podaci o bolestima u užoj i široj obitelji, koji su često veoma dragocjeni za otkrivanje tačne prirode bolesti. Naročito su važne informacije o bolestima u bližoj porodici (roditelji, braća i sestre, djeca). Postavljaju se pitanja o svim bolestima za koje naslijeđe igra bitnu ulogu: tuberkuloza, šećerna bolest, hipertenzija, bolesti srca, maligniteti, psihičke bolesti, pretilost, hemofilija.

Socijalno-epidemiološki podaci

Ovi podaci se odnose na porodični, profesionalni, stambeni i materijalni status, odnosno na probleme koje bolesnik ima iz jedne od ovih sfera života.

Anamnezni zaključak

Na temelju svih prikupljenih podataka i njihove podrobno analize, u ovom dijelu se izvodi zaključak o tome o kojoj se konkretno bolesti radi. On nije isto što i dijagnoza, ali ipak mora biti precizan i realan.

Također pogledajte

Nedovršeni članak Anamneza koji govori o medicini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.