Idi na sadržaj

Bjørn Einar Romøren

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bjørn Einar Romøren
Lične informacije
Rođenje1. april 1981.
Oslo
Visina183 cm
Karijera
KlubØvrevoll Hosle IL
SkijeAtomic
Takmiči se zaNorveška Norvešku
Lični rekord239 m (Planica 2005)
Svjetski kup
Sezone2001–2012, 2014.
Pobjede8 (+ 7 ekipnih)
Pob. postolja22 (+ 17 ekipnih)
Ažurirano: 7. 8. 2020.

Bjørn Einar Romøren bivši je norveški skijaš-skakač. Takmičio se za klub Øvrevoll Hosle IL.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

U Svjetskom kupu debitirao je 3. marta 2001. u Oberstdorfu. Zauzeo je 35. mjesto i nije se plasirao u drugu seriju. Prve bodove osvojio je u Kuusamu 29. novembra 2002. zauzevši 18. mjesto. Karijera mu je nastavila ići uzlaznom putanjom. Do prvog pobjedničkog postolja, a ujedno i prve pobjede u karijeri došao je u Bischofshofenu 2003. Do kraja karijere ostvario je još sedam pobjeda, a na pobjedničkom postolju bio je 22 puta.

Na ZOI 2006. u Torinu osvojio je bronzanu medalju u ekipnim skokovima. To mu je ostala jedina olimpijska medalja. Na svjetskim prvenstvima osvojio je još tri ekipne medalje: srebrnu u rodnom Oslu 2011. i dvije bronzane (Val di Fiemme 2003. i Oberstdorf 2005).

Ipak, najpoznatiji je po tome što je bio izvrstan letač. Sa svjetskih prvenstava u letovima ima četiri medalje, sve četiri ekipne (dvije zlatne i po jednu srebrnu i bronzanu). Dana 20. marta 2005. u Planici dvaput je popravio svjetski rekord doletjevši prvo na 234,5, a kasnije na 239 m.[1] Ovaj rekord trajao je do 11. februara 2011, kad ga je za četiri metra poboljšao Romørenov zemljak Johan Remen Evensen u Vikersundu. Ipak, Romørenovih 239 m ostalo je rekord Letalnice tačno 10 godina, do 20. marta 2015.

Karijeru je okončao nakon posljednjeg takmičenja u sezoni 2013/14. u Planici.[2][3] Nakon završetka karijere jedno vrijeme radio je kao šef marketinškog odjela Norveškog skijaškog saveza, a učestvovao je i u norveškoj verziji reality-šoua 71 stepen sjeverno.[4]

Lični život

[uredi | uredi izvor]

Studirao je na Norveškoj školi menadžmenta i živio s roditeljima u Hosleu, u Bærumu. Od početka 2006. posjeduje stan u La Mangi (Španija), gdje voli igrati golf. Od jula 2006. u vezi je s norveškom skijašicom Martine Remsøy, s kojom se vjenčao 23. jula 2011. u Švedskoj.

U julu 2019. objavljeno je da ima tumor u predjelu leđa.[5] Nakon nekoliko tretmana hemoterapijom i zračenjem proglašen je izliječenim gotovo godinu kasnije.[6]

Njegov brat Jan-Erik Romøren (umjetničko ime Nag) frontmen je norveškog black metal benda Tsjuder.

Rezultati u Svjetskom kupu

[uredi | uredi izvor]

Pobjednička postolja

[uredi | uredi izvor]
Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 6. 1. 2003. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-120 126,5 m 130,5 m 263,1 1.
2. 25. 1. 2003. Japan Sapporo Okurayama K-120 126 m 135,5 m 271,7 3. Roar Ljøkelsøy
3. 11. 1. 2004. Češka Liberec Ještěd K-120 136 m ^ 145,3 2. Janne Ahonen
4. 17. 1. 2004. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 129,5 m 120 m 251,6 3. Michael Uhrmann
5. 23. 1. 2004. Japan Hakuba Olimpijska K-120 117 m 128 m 238,0 3. Matti Hautamäki
6. 7. 3. 2004. Finska Lahti Salpausselkä K-116 125,5 m 126 m 269,1 1.
7. 10. 3. 2004. Finska Kuopio Puijo K-120 127,5 m 126,5 m 259,7 1.
8. 12. 3. 2004. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-120 135 m 133 m 283,4 2. Roar Ljøkelsøy
9. 14. 3. 2004. Norveška Oslo Holmenkollen K-115 126,5 m ^ 136,2 3. Roar Ljøkelsøy
10. 13. 3. 2005. Norveška Oslo Holmenkollen K-115 HS 128 124 m 128 m 272,1 2. Matti Hautamäki
11. 19. 3. 2005. Slovenija Planica Letalnica K-185 HS 215 213,5 m 228,5 m 435,4 3. Matti Hautamäki
12. 20. 3. 2005. Slovenija Planica Letalnica K-185 HS 215 226 m 239 m 463,0 1.
13. 4. 1. 2006. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 126 m 128,5 m 258,1 3. Lars Bystøl
14. 21. 1. 2006. Japan Sapporo Okurayama K-120 HS 134 132,5 m 128 m 269,9 1.
15. 10. 3. 2006. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-120 HS 134 134 m 135 m 282,2 2. Thomas Morgenstern
16. 18. 3. 2006. Slovenija Planica Letalnica K-185 HS 215 224 m 224 m 450,1 1.
17. 1. 12. 2007. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 143 m 139 m 306,6 2. Thomas Morgenstern
18. 17. 2. 2008. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 142 m 147,5 m 286,6 1.
19. 9. 3. 2008. Norveška Oslo Holmenkollen K-115 HS 128 117,5 m 122 m 247,1 3. Gregor Schlierenzauer
20. 14. 3. 2008. Slovenija Planica Letalnica K-185 HS 215 209,5 m 216 m 420,6 3. Gregor Schlierenzauer
21. 28. 11. 2009. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 139,5 m 139 m 299,8 1.
22. 20. 12. 2009. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 138 m ^ 140,4 2. Simon Ammann

^ – održana samo 1 serija zbog lošeg vremena

Po sezonama

[uredi | uredi izvor]
Sezona 1. mjesto 2. mjesto 3. mjesto Ukupno
2000/2001. - - - -
2001/2002. - - - -
2002/2003. 1 - 1 2
2003/2004. 2 2 3 7
2004/2005. 1 1 1 3
2005/2006. 2 1 1 4
2006/2007. - - - -
2007/2008. 1 1 2 4
2008/2009. - - - -
2009/2010. 1 1 - 2
2010/2011. - - - -
2011/2012. - - - -
Zbir 8 6 8 22

Plasman u ukupnom poretku

[uredi | uredi izvor]
Sezona Plasman
2000/2001. bez plasmana
2001/2002. bez plasmana
2002/2003. 14.
2003/2004. 3.
2004/2005. 14.
2005/2006. 6.
2006/2007. 29.
2007/2008. 17.
2008/2009. 34.
2009/2010. 9.
2010/2011. 17.
2011/2012. 32.
2013/2014. 74.
Sezona Plasman
2000/2001. bez plasmana
2002/2003[n 1] 14.
2003/2004. 21.
2004/2005. 5.
2005/2006. 1.
2006/2007. 16.
2007/2008. 8.
2008/2009. 26.
2009/2010. 20.
2010/2011. 14.
2011/2012. 15.
Sezona Plasman
2001. 29.
2002. 11.
2003. 43.
2004. 14.
2005. bez plasmana
2006. 24.
2007. 22.
2008. 18.
2009. 9.
2010. 20.
2011. 67.
2012. 56.

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Međunarodna skijaška federacija službeno priznaje tzv. "Mali Kristalni globus" od sezone 1990/91. do sezone 2000/01. i ponovo od sezone 2008/09. koji se dodjeljuje skakaču koji je tokom sezone sakupio najviše bodova u letačkim takmičenjima. Od sezone 1979/80. do sezone 1989/90. te od sezone 2001/02. do sezone 2007/08. Svjetski kup u skijaškim letovima nije se priznavao, već je predstavljao neslužbeni poredak.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ ""Flights over 220 m"". planica.si. Arhivirano s originala, 23. 2. 2010. Pristupljeno 22. 1. 2016.
  2. ^ "Bjoern Einar Romoeren zakończył karierę". sportowefakty.pl. Arhivirano s originala, 24. 3. 2014. Pristupljeno 24. 3. 2014. (pl)
  3. ^ Mathias Bergquist (23. 3. 2014). "Bjørn Einar Romøren annonserte karriereslutten på Instagram". dagbladet.no. Pristupljeno 24. 9. 2014. (no)
  4. ^ Agnieszka Połomska (11. 9. 2014). "Marketingowiec i... aktor, czyli nowe zajęcia Bjøerna Einara Romørena". skokipolska.pl. Pristupljeno 24. 9. 2014. (pl)
  5. ^ "Ex-Weltrekordler Romören an Krebs erkrankt". sport.orf.at. 16. 7. 2019. Pristupljeno 16. 7. 2019. (de)
  6. ^ "Norwegischer Ex-Skispringer Romören besiegt Krebs". sport.orf.at. 5. 5. 2020. Pristupljeno 6. 5. 2020. (de)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]