Papa Eleuterije
Papa Eleuterije | |
---|---|
Pontifikat od | oko 174. |
Pontifikat do | oko 189. |
Prethodnik | Soter |
Nasljednik | Viktor I. |
Lični podaci | |
Rođenje | Eleuterus ili Eleutherius ? Nikopol, Grčka |
Smrt | oko 189. Rim |
Eleuterije je bio papa od oko 174. do oko 189.[1]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Eleuterije je rođen u Nikopolu u Epiru, a u Rim je došao s papom Anicetom te je kao njegov đakon učestvovao u papinom susretu sa sv. Polikarpom. Tokom njegovog pontifikata montanističko krivovjerje je dostiglo vrhunac, a protiv kojeg su kršćani bili već napisali barem četiri apologije.
Godine 177. s naročitom oštrinom započelo je progonstvo u doba Marka Aurelija. Poznati su lionski mučenici Potin i Blandina, a u izvještaju o njihovom mučeništvu, kako piše Euzebije Cezarejski, spominjao se i papa Eleuterije. U Rimu je 177. podnijela mučeništvo i sveta Cecilija. Iste godine u Rim dolazi i Irenej Lionski, budući lionski biskup, zajedno s nekim biskupima da bi s Eleuterijem raspravio pitanje montanizma. S istim problemom u Rim dolazi i Abercije i Hierapolisa u Frigiji.
Protjerivanja su prestala tek nakon smrti Marka Aurelija i Komodovim dolaskom na vlast, te se Crkva mogla posvetiti montanističkoj herezi. Često se predbacuje Eleuteriju da nije pravovremeno reagirao na ovo krivovjerje, ali je možda bila riječ o njegovom taktiziranju, koje ipak nije donijelo ploda. U isto vrijeme Crkva se susretala i s drugim krivovjerjima, posebno s gnosticizmom i marcionstvom.
Eleuterije i Britanija
[uredi | uredi izvor]Liber pontificalis spominje Eleuterijevu prepisku s nekim britanskim kraljem Lucijem, ali je riječ o rimskoj, a ne o britanskoj tradiciji i vjerovatno nema historijskog utemeljenja. Naime, u 2. stoljeću rimska vlast u Britaniji bila je toliko ukorijenjena da ondje nije mogao postojati neki mjesni kralj, a nevjerovatnom se čini i mogućnost da je koji niži mjesni vladar tražio tada pomoć od Eleuterija. Istu tradiciju navodi i sv. Beda Časni, prvi engleski crkveni pisac (673–735), ali se čini da preuzima tu pripovijest upravo iz zbirke Liber pontificalis.
Postoje, međutim i druga moguća objašnjenja. Harnack pretpostavlja da je došlo do zamjene naziva, te da umjesto Brittanio valja čitati Britio, a riječ je o utvrdi u Edesi, a kralj bi bio Lucije Elije Septim Megas Abgar IX, koji je bio doista kršćanski kralj tadašnje Sirije.
Prema drugoj teoriji, Lucije o kojem je riječ, mogao bi biti Lucije Artorije Kasto, koji je upravo u to doba upravljao rimskom vojskom u Britaniji. Prethodno je bio na službi u Palestini i Campaniji, te je ondje mogao upoznati kršćanstvo. Podatke o njemu daju dva natpisa (epigrafi) nađena u Podstrani. Prema tim natpisima, Lucije je nosio naziv dux. Ova pretpostavka mnogo je vjerovatnija od one sirijske, budući da bi se teško jedan sirijski vladar tražio pomoć od pape iz Rima. Postoje naznake da je lik ovog Lucija Artorija mogao poslužiti kao temelj za stvaranje kasnije legende o kralju Arthuru.
Mučeništvo i štovanje
[uredi | uredi izvor]Nema naročitih podataka o Eleuterijevom mučeništvu. Nakon smrti pokopan je u Vatikanu, blizu groba svetog Petra, a spomen mu je 26. maja. Rimski martirologij o njemu piše: "U Rimu sveti Eleuterije, papa i mučenik, koji je na kršćansku vjeru obratio mnoge plemenite Rimljane i poslao Damjana i Fugacija u Veliku Britaniju, gdje su krstili kralja Lucija skupa s njegovom ženom i gotovo svim narodom."
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Catholic Encyclopedia (1913)/Pope St. Eleutherius - Wikisource, the free online library". en.wikisource.org (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 8. 2024.