Papuk

Jezero na Papuku

Papuk je centralna planina na području Slavonije u istočnoj Hrvatskoj, na sjevernoj i sjeverozapadnoj granici Požeške kotline. Najviši joj je istoimeni vrh na 953 m, a osim njega viša od 900 m je još jedino Ivačka glava (913 m). Vrhovi su zaobljeni, što je karakteristični za sve stare planine. Papuk je izvorno područje mnogih vodenih tokova savskog i dravskog porječja: (Čađavica, Karašica, Pakra, Orljava, Voćinka, Vojlovica, Vučica, Dubočanka

Papuk karakteriše raznolikost geoloških pojava. Paleozojsku jezgru, građenu od gnajsa, na rubovima prekrivaju kredne (krečnjak i dolomit) i tercijarne (lapor) naslage. Stijene su stare između 350 i 375 milijuna godina. Mnoge vulkanske stijene stare između 60 i 260 milijuna godina, upućuju na to da su najviši dijelovi Papuka nastali u mlađim geološkim razdobljima Zemlje, u isto vrijeme kada i Alpe. Ogoljelih stijena ima samo u nižim dijelovima i potočnim koritima. Za slavonsko su gorje neobične Sokoline stijene (564 m) nedaleko od Gornjih Vrhovaca, koje su mjestimično gole, glatke i gotovo okomite. Na Papuku danas više nema ruda isplativih za eksploataciju. Rudna bogatstva u prošlosti su iskorištavali i Kelti i Sasi.

Na Papuku su izgrađeni planinarsko-turistički objekti:

• planinarski dom Lapjak (335 m), 3 km udaljen od Velike
• termalno kupalište Toplice (296 m), nedaleko od Velike
• planinarska kuća Trišnjica, 7 km od doma Lapjaka
• dom gorske službe spašavanja na Nevoljašu (725 m)
• planinarski dom Jankovac (475 m). na sjevernim obroncima Papuka

Na području Papuka sačuvani su značajniji ostaci kulturne baštine vezani za period prahistorije i srednjeg vijeka.

Zaštićena područja

Park prirode Papuk

Na Papuku su očuvana obilježja žive i nežive prirode, karakteristična za srednju Slavoniju. Riječ je o prostranom prirodnom i dijelom kultiviranom području, sa naglašenim estetskim, ekološkim, odgojno-obrazovnim, kulturno-historijskim i turističko-rekreacijskim vrijednostima.

Gotovo 95% površine parka prekriveno je šumama koje su na nekim lokalitetima zbog svojih prirodoznanstvenih i pejzažnih vrijednosti posebno zaštićene. Iznad 500 metara nadmorske visine dominira bukva, a u bukovim šumama nalaze se jele, gorski javor, običan jasen i planinski brijest, a na nižim visinama hrast kitnjak, divlja trešnja, lipa, grab i kesten. Duž obala vodotoka je močvarno bilje, posebno crna topola. Od Grmlja prisutni su likovac, božikovina, širokolisna kurika, lijeska i bazga, gljive i ljekovito bilje. U nižim predjelima može se naći crna bazga, malina, kupina, srijemuša i medvjeđi luk, te drugo začinsko bilje.

Rupnica

Skakavac

Park je i prirodno stanište mnogim životinjskim vrstama, među kojima se zbog brojnosti i raznolikosti posebno ističu ptice i šišmiši.

Godine 1999. godine proglašen je Park prirode Papuk, a obuhvata skoro cijelo područje planine Papuk i zapadni dio planine Krndije. Prostire se od poprečne ceste Voćin – Kamenska na istoku, do ceste Orahovica – Kutjevo. Površine je 336 km2. U parku se nalazi 7 srednjvijekovnih gradova: Ružica grad kod Orahovice, Velički grad kod Velike, Kamengrad iznad Kamenskog Vučjaka, Stari grad Oršulić ispod vrha Kapavac (792 m), na oko 3 km od Ružica grada, Klak južno od mjesta Slatinski Drenovac, Stražemanski grad kod Stražemana, Pogana gradina kod Doljanovaca.

Spomenik prirode Rupnica

Geološki gledano park je značajan zbog zastupljenosti gotovo svih vrsta stijena od paleozoika do kvartara, kao i zbog velike raznolikosti stijena, minerala, fosila, geoloških struktura i tekstura, kraških pojava i objekata. Na sjeverozapadnom dijelu parka nalazi se lokalitet Rupnica, prvi geološki spomenik prirode u Hrvatskoj zaštićen 1948. i 2007. god. zbog pojave stubastog lučenja vulkanskih stijena.

Park-šuma Jankovac

U srednjem dijelu područja Papuka, na 475 m nadomorske visine, nalazi se uvala Jankovac. Zbog izuzetnih prirodnih ljepota Jankovac je 1955. godine proglašen zaštićenom Park – šumom. U šumi su dva jezera, 35 metara visoki vodopad Skakavac i planinarski dom Jankovac.