Zadužbina (Asimov)
Zadužbina je serija naučnofantastičnih knjiga koju je napisao američki pisac Isaac Asimov. Prvi put objavljen kao serijal kratkih priča 1942–1950, a zatim u tri zbirke 1951–1953, tokom 30 godina serijal je bio trilogija: "Zadužbina", "Zadužbina i Carstvo" i "Druga Zadužbina". Osvojio je nagradu Hugo za "Najbolju seriju svih vremena" 1966.[1] Asimov je počeo dodavati nove knjige 1981. sa dva nastavka: "Na rubu Zadužbine" i "Zadužbina i Zemlja", i dva prethodnika: "Preludij za Zadužbinu" i "U susret Zadužbini".
Radnja priče je da, u danima opadanja buduće galaktičke imperije, matematičar Hari Seldon provodi svoj život razvijajući teoriju psihoistorije, novu i djelotvornu matematiku sociologije. Koristeći statističke zakone masovne akcije, može predvidjeti budućnost velike populacije. Seldon predviđa skori pad Carstva, koje obuhvata cijeli Mliječni put, i mračno doba koje će trajati 30.000 godina prije nego što nastane drugo carstvo. Iako je zamah pada Carstva prevelik da bi se zaustavio, Seldon osmišljava plan prema kojem se "naletna masa događaja mora samo malo odvratiti" da bi se ovaj vakum na kraju ograničio na samo hiljadu godina.
Historija publikacije
[uredi | uredi izvor]Originalna priča
[uredi | uredi izvor]Originalna trilogija romana sakupila je seriju od osam kratkih priča objavljenih u časopisu Astounding Science-Fiction između maja 1942. i januara 1950. Prema Asimovu, premisa je bila zasnovana na idejama Edwarda Gibbona iz njegovog historiografskog djela "Historija opadanja i pada Rimskog Carstva". Autor je do ideje o pisanju romana "Zadužbina" došao spontano dok je bio na putu da se sretne sa urednikom Johnom W. Campbellom, sa kojim je razvio koncept kolapsa Galaktičkog Carstva, Zadužbine za očuvanje civilizacije i psihohistoriju. Asimov je pisao ove rane priče u svom stanu u zapadnoj Philadelphiji kada je radio u Naval Yard u istom gradu.[2]
Trilogija Zadužbina
[uredi | uredi izvor]Prve četiri priče su sakupljene, zajedno s novom uvodnom pričom, koje je objavila izdavačka kuća Gnome Press 1951. kao "Zadužbina". Kasnije priče su u parovima objavili Gnome kao "Zadužbina i Carstvo" (1952) i "Druga zadužbina" (1953), što je rezultiralo "Trilogijom Fondacije", kako je serija još poznata.[3]
Kasniji nastavci i prethodnici
[uredi | uredi izvor]Godine 1981. Asimova su njegovi izdavači uvjerili da napiše četvrtu knjigu, koja je objavljena pod nazivom "Na rubu Zadužbine" (1982).
Četiri godine kasnije, Asimov je uslijedio s još jednim nastavkom, "Zadužbina i Zemlja" (1986),[4] nakon kojeg su uslijedili prethodnici "Preludij za Zadužbinu" (1988.) i "U susret Zadužbini" (1993), objavljeni nakon njegove smrti 1992. Tokom dvogodišnjeg razmaka između pisanja nastavaka i prethodnih nastavaka, Asimov je svoju seriju "Zadužbina" povezao sa svojim raznim drugim serijama, stvarajući jedan jedinstveni svemir. Osnovna poveznica spominje se u knjizi "Na rubu Zadužbine": opskurni mit o prvom valu svemirskih naselja s robotima, a potom drugom bez njih. Ideja je preuzeta i razvijena iz knjige "Roboti zore", koja, osim što pokazuje način na koji je trebao biti dopušten drugi val naselja, ilustrira prednosti i nedostatke prvog vala naselja i njihov tzv. C/Fe (ugljik/željezo, označavajući ljude i robote zajedno) kultura. U toj istoj knjizi, riječ psihohistorija korištena je za opisivanje ideje Seldonovog rada u nastajanju. Neki od nedostataka ovog stila kolonizacije, koji se također naziva svemirskom kulturom, također su ilustrirani događajima opisanim u "Golom suncu" iz 1957.
Veza između svjetova opisanim u nizovima knjiga u "Serijalu o robotima" i "Zadužbina" učvršćena je puštanjem robota R. Daneela Oliwawa - izvorno predstavljenog u knjizi "Čelične pečine" - da živi desecima hiljada godina i igra glavnu ulogu iza kulisa kako Galaktičkog Carstva tako i u procvatu i usponu dviju Zadužbina da zauzmu svoje mjesto.
Serije romana Zadužbine
[uredi | uredi izvor]- Prethodnici
- Originalna trilogija Zadužbina
- Produženi nastavci Zadužbine
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "1966 Hugo Awards". The Hugo Awards (jezik: engleski). 26. 7. 2007. Pristupljeno 24. 10. 2022.
- ^ Soniak, Matt. "Get sci-fi legend Isaac Asimov a plaque in West Philly". www.inquirer.com (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 10. 2022.
- ^ a b Asimov, Isaac (1982). Foundation's edge. Joe Caroff. Garden City, New York. ISBN 0-385-17725-9. OCLC 8473906.
- ^ a b Asimov, Isaac (1986). Foundation and earth. Alan Wallerstein (Limited izd.). Garden City, New York. ISBN 0-385-23312-4. OCLC 13123192.
- ^ Asimov, Isaac (1988). Prelude to Foundation. New York. ISBN 0-385-23313-2. OCLC 17202431.
- ^ Asimov, Isaac (1994). Forward the foundation. London: Bantam. ISBN 0-553-40488-1. OCLC 31290370.
- ^ Asimov, Isaac (1951). Foundation. Garden City, N.Y.: Doubleday. ISBN 0-385-05047-X. OCLC 2680406.
- ^ Asimov, Isaac (1952). Foundation and empire. Garden City, N.Y.: Doubleday. ISBN 0-385-05045-3. OCLC 6309053.
- ^ Asimov, Isaac (1953). Second foundation. Garden City, N.Y.,: Doubleday. ISBN 0-385-05044-5. OCLC 185871.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)