Arthur Ashkin
| Arthur Ashkin | |
| Rođenje | 2. rujna 1922. Brooklyn, New York, SAD |
|---|---|
| Narodnost | Amerikanac |
| Polje | Fizika |
| Institucija | Bellovi laboratoriji u Murray Hillu Lucent Technologies, Inc. (tvrtka) |
| Alma mater | Sveučilište Columbia u New Yorku Sveučilište Cornell u Ithaci |
| Poznat po | Optička pinceta |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (2018.) |
| Portal o životopisima | |
Arthur Ashkin (Brooklyn, New York, 2. rujna 1922.), američki fizičar. Diplomirao (1947.) na Sveučilištu Columbia u New Yorku, doktorirao (1952.) na Sveučilištu Cornell u Ithaci. Radio je u Bellovim laboratorijima u Murray Hillu (od 1952. do 1992.). Od 1961. bavio se nelinearnom optikom, laserima, svjetlovodima, piezoelektričnim kristalima i drugim. Pokusima (od 1970.) s pomoću laserskih zraka pokušavao je hvatati i premještati prozirne kuglice promjera od 0,59 do 2,68 μm. Otkrio je da kuglice raspršene u vodi bivaju privučene u lasersku zraku razmještene uzduž nje. Optičku pincetu, uređaj koji je s pomoću fokusiranoga laserskog snopa mogao uhvatiti i premjestiti kuglicu, izumio je 1986. Koristio ju je za proučavanje virusa i bakterija. Stvorio je temelje na kojima je S. Chu izgradio atomsku stupicu. Član je Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1996.). Za razvoj optičke pincete i njezinu primjenu na biološke sustave dobio je Nobelovu nagradu za fiziku (2018.). Iste su godine nagrađeni i G. Mourou i D. Strickland.[1]
Optička pinceta je znanstveni instrument koji se koristi vrlo uskim laserskim snopom kako bi njime djelovao na mikroskopske čestice privlačnom ili odbojnom silom od najčešće nekoliko pikonjutna. Može pokrenuti i zarobiti čestice promjera od pet nanometara do nekoliko mikrometara i držati ih nepomične u prostoru. Osnovni dijelovi optičke pincete su laser, dvije optičke leće i detektor (fotodioda). Laser je izvor svjetlosti a promatrani uzorak nalazi se na putu laserske svjetlosti, između dviju leća. Prva leća fokusira paralelan snop laserske svjetlosti tako da mu je žarište u uzorku, a nakon prolaska svjetlosti kroz uzorak druga leća hvata raspršenu svjetlost i stvara paralelan snop. Čestica se zarobljava u središtu laserskoga snopa neposredno ispred žarišta. S pomoću detektora bilježi se interferencija laserske svjetlosti koja je prošla kroz uzorak bez raspršenja i svjetlosti koja se raspršila, što omogućuje određivanje položaja čestice s točnošću od jednoga nanometra.
Optička pinceta se uspješno primjenjuje na primjer za hvatanje i pomicanje pojedinih molekula DNK, za istraživanje koloidnih sustava, molekula koje služe za prijenos tvari u stanici, za hvatanje pojedinih virusa ili bakterija. Prvi se njome koristio A. Ashkin 1986., za što je 2018. dobio Nobelovu nagradu za fiziku.[2]
- ↑ Ashkin, Arthur. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
- ↑ optička pinceta. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža