Prijeđi na sadržaj

Mali Lošinj

Koordinate: 44°32′N 14°28′E / 44.53°N 14.46°E / 44.53; 14.46
Izvor: Wikipedija
Mali Lošinj

grb
Država Hrvatska
Županija Primorsko-goranska

GradonačelnikAna Kučić (HDZ)
Naselja14 gradskih naselja

Površina224,6 km2[1]
Površina središta12,5 km2
Koordinate44°32′N 14°28′E / 44.53°N 14.46°E / 44.53; 14.46

Stanovništvo (2021.)
Ukupno7537 [2]
– gustoća34 st./km2
Urbano5561
– gustoća445 st./km2

Odredišna pošta51550 Mali Lošinj [3]
Pozivni broj+385 (0)51
AutooznakaRI
Stranicamali-losinj.hr

Zemljovid

Mali Lošinj na zemljovidu Hrvatske
Mali Lošinj
Mali Lošinj

Mali Lošinj na zemljovidu Hrvatske

Mali Lošinj, panorama južne strane luke.
Mali Lošinj, panorama.

Mali Lošinj (tal. Lussinpiccolo) je grad na Kvarneru, u zapadnoj Hrvatskoj smješten na južnoj strani otoka Lošinja, sedmog otoka po veličini na Jadranu. To je administrativno, kulturno i financijsko središte zapadnog dijela Kvarnera.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Administrativna jedinica Grad Mali Lošinj površine 223 km², obuhvaća južni dio otoka Cresa, od zaljeva Koromačno i Ustrine, te otok Lošinj i skupinu manjih otoka: Unije, Ilovik, Susak, Male Srakane, Vele Srakane i niz nenaseljenih otočića.

Mali Lošinj najveće je hrvatsko otočno naselje i najveće naselje na svim Jadranskim otocima. Mali Lošinj je priobalno naselje, smješteno u dnu uvale, točnije luke Mali Lošinj. Okrenut je moru sa sjeverozapadne strane. Za nautički turizam vrlo važna luka jer je smještena na plovnom putu između Istre i Dalmacije.

Uvala i lučica Sveti Martin

Širenjem, na sjeveroistoku je Mali Lošinj izašao na istočnu stranu otoka, na lučicu Sv. Martin i uvalu Baldarka.

Na sjeverozapadnom dijelu se mjesto proširilo na sjeverozapadni „krak” otoka, sve do uvale i kanala Privlaka.

Na zapadu se proširio do zapadne obale otoka sve do rta Madona i uvale Čikat.

Na istoku se nalazi mjesto Veli Lošinj, do kojega vodi cesta uz koju je neprekinut niz kuća.

Gradska naselja

[uredi | uredi kôd]

Grad Mali Lošinj sastoji se od 14 naselja: Belej, Ćunski, Ilovik, Male Srakane, Mali Lošinj, Nerezine, Osor, Punta Križa, Susak, Sveti Jakov, Unije, Ustrine, Vele Srakane i Veli Lošinj.

Klima

[uredi | uredi kôd]

Mali Lošinj ima sredozemnu klimu s toplim, suhim ljetima i blagim, kišovitim zimama. Ljeti temperature često prelaze 28 °C, dok zimi rijetko padaju ispod 8 °C. Oborine su najčešće u jesen i zimu. Grad ima oko 2600 sunčanih sati godišnje, a vjetrovi poput bure i juga značajno utječu na vremenske uvjete. Najviša maksimalna dnevna temperatura izmjerena je 6. kolovoza 2017. i iznosi 39 °C, dok je najmanja izmjerena 23. siječnja 1963. i iznosila je –6,7 °C.[4]

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Popis 2021.

[uredi | uredi kôd]

Prema popisu iz 2001. godine, grad Mali Lošinj ima 7537 stanovnika, i to po naseljima: Mali Lošinj 5564, Veli Lošinj 857, Nerezine 397, Susak 139, Ćunski 198, Ilovik 106, Unije 66, Osor 26, Belej 40, Punta Križa 46, Sveti Jakov 74, Ustrine 21, Vele Srakane 4 i Male Srakane 2 stanovnika.

Popis 2001.

[uredi | uredi kôd]

Prema popisu iz 2001. godine, grad Mali Lošinj ima 8388 stanovnika, i to po naseljima: Mali Lošinj 6296, Veli Lošinj 917, Nerezine 371, Susak 188, Ćunski 150, Ilovik 104, Unije 90, Osor 73, Belej 64, Punta Križa 61, Sveti Jakov 37, Ustrine 27, Vele Srakane 8 i Male Srakane 2 stanovnika.

Popis 1991.

[uredi | uredi kôd]
Grad Mali Lošinj: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
11862
11929
12271
12303
12267
13634
12058
11659
9079
8287
8168
6844
7466
8825
8388
8116
7537
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Nastao iz stare općine Cres-Lošinj. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Naselje Mali Lošinj: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
5626
5658
5603
4975
4689
5530
4132
4014
2908
3247
3882
4278
5244
6566
6296
6091
5561
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Prvi put se spominje 1398. pod imenom Malo Selo. 1868. godine doživljava svoj vrhunac. U mjestu funkcionira čak 11 brodogradilišta, te Mali Lošinj postaje mjesto s najjačom trgovačkom flotom na Jadranu – čak ispred Rijeke, Trsta i Venecije. Od 17. stoljeća brodogradnja bila je važna gospodarska grana u Malom Lošinju, a isticale su se obitelji Katarinić, Jerolimić, Martinolić, Kozulić, Nikolić, Skopinić, Premuda.[5] Pronalaskom parnog stroja dolazi do stagnacije razvoja, a s pojavom bolesti vinove loze – filoksere – dolazi do raseljavanja stanovništva.

Školstvo je na otoku Lošinju organizirala Katolička Crkva, a nositelj obrazovanja bilo je svećenstvo. Hrvatsko osnovno školstvo u Malom Lošinju korijen ima u 1903. godini kad je osnovana prva hrvatska osnovna škola u ovom kraju, zaslugom Družbe sv. Ćirila i Metoda uz pomoć Ivana Lovrića, u čijoj je kući škola otvorena. Do 1906. bila je to jedna od devet škola u kotaru Lošinju.[6]

Poslije II. svjetskog rata Mali Lošinj ima samo 2200 stanovnka. Do 1918. je u sastavu Austro-Ugarske, a potom ga je okupirala Italija, kojoj je nakon Rapallskog ugovora i pripojen. Uslijedila je fašistička vlast u Italiji. Mnogi su onda prisilno talijanizirali prezimena, neki su iselili u Italiju, neki prije rata, drugi poslije 1945. godine.[5] Oslobođen 1943. godine, kada je donesena odluka o pripajanju matici Hrvatskoj. Njemačka okupacija od 1943. do 20. travnja 1945. godine. Od 1945. do 1990. u sastavu Hrvatske unutar SFRJ, a od 1990. u sastavu samostalne Republike Hrvatske. Nakon osamostaljenja predsjednici Općine Cres-Lošinj bili su Hrvoje Lešić i Mario Hofmann, a nakon izdvajanja Općine Lošinj, Mario Hofmann, Dragan Balija i Gari Cappelli.

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]
Sunčana uvala, jedna od turističkih oznaka Malog Lošinja.

Najvažnije gospodarske grane su turizam, brodogradnja i ribarstvo. Na otoku djeluje i niz manjih obrta – pratećih djelatnosti koje su u funkciji razvitka i cjelogodišnjeg života na otoku. S uspjehom posluju brojni građevnski obrti, trgovine, servisi i ostale djelatnosti bez kojih bi život na otoku bio nemoguć

Poznate osobe

[uredi | uredi kôd]

Osobe rođene, podrijetlom ili su živile i radile u Malom Lošinju.

Spomenici i znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Fontana u Malom Lošinju.
  • Šetalište Čikat, proteže se od Velog žala do Srebrne uvale.

Arheološke i hidroarheološke zone i lokaliteti

[uredi | uredi kôd]
  • ruševine opatije sv. Petra u Osoru,
  • priobalne vode od rta Kurila do uvale Velial,
  • priobalne vode oko otoka Ilovika,
  • prilazne vode Osorskom zaljevu,
  • priobalne i prilazne vode otoka Unije,
  • priobalne vode oko poluotoka Kolo u uvali Radiboj – Osorski zaljev,
  • priobalne vode oko rta Madona u luci Čikat,
  • priobalne vode oko otoka Unije, priobalne vode oko rta Margarin otoka Suska
  • Biskupski dvor,
  • Gradska vijećnica,
  • Kapela sv. Gaudencija u Osoru,
  • Crkva sv. Marije (Kapela Sv. Jakova),
  • Katedrala sv. Marije,
  • Crkva i samostan sv. Marije u Bijaru kod Osora,
  • barokna župna crkva Male Gospe (Anuncijata) 1696.,
  • crkvica Navještenja Blažene Djevice Marije
  • spomenik podvodnom ribolovcu, djelo Vinka Matkovića, postavljen 1989. godine[12]

Obrazovanje

[uredi | uredi kôd]
  • Osnovna škola Maria Martinolića
  • Srednja škola Ambroza Haračića
  • Osnovna glazbena škola Josip Kašman
Hotel Aurora u Malom Lošinju.

Razvoj školstva i drugih kulturnih djelatnosti na otoku Lošinju bio je u skladu s potrebama tadašnjih žitelja i u skladu s materijalnim i gospodarskim mogućnostima građana. Crkva je organizirala školu, a svećenstvo je bilo nositelj obrazovanja. Hrvatska osnovna škola na ovom području utemeljena je 1903. godine zaslugom Družbe sv. Ćirila i Metoda uz pomoć Ivana Lovrića otvorena u njegovoj kući. Za prvog učitelja izabran je Josip Antun Kraljić.

Škola je započela s dva razreda, a 1905. rad je proširen na tri razreda s više od 120 djece. Godine 1906. godine po nalogu Istarskog odbora napravljen je popis svih škola u tadašnjem kotaru Lošinju. Popis su sačinjavale tada samostalne škole: Susak, Ćunski, Unije, Ilovik, Osor, Nerezine, Ustrine, Veli Lošinj i Mali Lošinj.

Pogled s Vele Straže na zaljev u Malom Lošinju.

Kontinuiran rad hrvatskog osnovnog obrazovanja počinje upravo 1945. godine, nakon rata. Posljednje 43 godine škola nosi ime Osnovna škola Maria Martinolića. Građani Malog Lošinja darovali su njegovo ime svojoj osnovnoj školi kao zalog za sjećanje na svoga rodoljuba i borca, a učenici i djelatnici škole slave svoj praznik – Dan škole upravo na njegov rođendan, 19. svibnja svake godine.

Osim bogate povijesti, škola se diči učenicima koji su po dobrim uspjesima poznati u cijeloj državi. 11.11.2006. otvorena je nova školska zgrada. Nova zgrada matične škole zauzima oko 4000 metara kvadratnih. Novoizgrađena zgrada je funkcionalna, širokih hodnika s višenamjenskim holom i školskom ambulantom. Zgrada posjeduje dvorišne prostore površine od 2500 kvadrata. Nedostaju vanjska igrališta koja bi se trebala izgraditi kada i športska dvorana.

Nastava se odvija u jednoj smjeni za sve razredne odjele od 1. do 8. razreda. Započinje u 8 sati te postoje dva velika odmora za vrijeme kojih učenici jedu marendu u školskoj blagavaonici. Za učenike od 1. do 4. razreda organiziran je i produženi boravak nakon nastave do 16 sati.

Tehnička kultura

[uredi | uredi kôd]
  • Zajednica tehničke kulture Grada Malog Lošinja[13]
  • Zvjezdarnica Manora
  • Astronomsko društvo „Leo Brenner”[14]
  • Foto klub „Lošinj”[15]
  • Moto klub „Lošinj”

Kultura

[uredi | uredi kôd]
Zalazak sunca u Malom Lošinju.

Udruge

[uredi | uredi kôd]
  • Centar za zdravo odrastanje „Idem i ja” Mali Lošinj[18]
  • Udruga multiple skleroze „Miranda” Mali Lošinj[19]
  • Udruga „MLLinux” Mali Lošinj[20]
  • Phil Stone Center za primijenjena društvena istraživanja[21]
  • Udruga umirovljenika Grada Mali Lošinj[22]

Šport

[uredi | uredi kôd]
Na vrhu Vele Straže.
  • Atletski klub Lošinj
  • Boćarski klub Lošinj 90
  • Društvo za športsku rekreaciju Lošinj
  • Jedriličarski klub Jugo
  • Košarkaški klub Jadranka
  • Klub skijanja na vodi Lošinj
  • Kuglački klub Jadranka hoteli
  • Malonogometni klub Lošinj
  • Nogometni klub Lošinj
  • Sportski bridž klub Lošinj
  • Sportsko-ribolovno društvo Udica
  • Stolnoteniski klub Lošinj
  • Streljački klub Mali Lošinj
  • Šahovski klub Lošinj
  • Športski karate klub Lošinj
  • Športsko društvo Škarpina, Nerezine
  • Teniski klub Lošinj-Jadranka
  • Vaterpolski klub Lošinj
  • Ženski odbojkaški klub Lošinj
  • Ženski rukometni klub Mali Lošinj

Mali Lošinj je svjetsko središte športskog podvodnog ribolova. Bogata je tradicija ribolovnih natjecanja. U Malom Lošinju održana su svjetska prvenstva u podvodnom ribolovu 1957. (1. Svjetsko prvenstvo u podvodnom ribolovu) i 2010. godine,[23] Euroafričko prvenstvo 1970. godine, nekoliko puta posljednja etapa Europskog, odnosno Euroafričkog kupa, više puta državna pojedinačna i momčadska prvenstva, Novogodišnji kup gradova (uz samo dva izostanka) od 1959. godine,[24] Zimski kup nacija (od 1965., prvi put priređeno u Malom Lošinju).[12]

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Zanimljivosti

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
  4. Klimatski podaci za grad Mali Lošinj. novovrijeme.com. Pristupljeno 28. lipnja 2024.
  5. a b Daniel Patafta (2009): Katarinić, Hrvatski biografski leksikon, LZMK. Pristupljeno 16. svibnja 2016.
  6. O školi – povijest Osnovna škola Maria Martinolića Mali Lošinj. Pristupljeno 16. svibnja 2016.
  7. Glas GradaArhivirana inačica izvorne stranice od 21. svibnja 2017. (Wayback Machine) Damir Račić: Trofej ljudima a ne brodovima (2), 8. studenoga 2061. (pristupljeno 7. travnja 2017.)
  8. Morsko praseArhivirana inačica izvorne stranice od 20. srpnja 2011. (Wayback Machine) In memoriam Agostinu Straulinu (članak iz Novog lista), 9. siječnja 2005.
  9. (hrv.) Novi list[neaktivna poveznica] U Malom Lošinju na posljednje počivalište ispraćen Agostino Straulino – Posljednji velikan lošinjskog pomorstva, 9. siječnja 2005.
  10. a b TZ Mali LošinjArhivirana inačica izvorne stranice od 13. travnja 2011. (Wayback Machine) Izložba: „Agustino Straulino – la vela olimpica“
  11. [1], muzika.hr, Paolo Šepić intervju, pristupljeno 27. maj 2021.
  12. a b Otoci.net Bojan Purić: Gdje je nestao Ribolovac?, 4. siječnja 2015. (pristupljeno 20. ožujka 2019.)
  13. Zajednica tehničke kulture Grada Malog Lošinja, pristupljeno 21. lipnja 2023.
  14. Astronomsko društvo "Leo Brenner", pristupljeno 21. lipnja 2023.
  15. Foto klub "Lošinj"Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. prosinca 2016. (Wayback Machine)
  16. Lošinjski muzej
  17. http://public.carnet.hr/art-collections-losinj/
  18. Centar za zdravo odrastanje "Idem i ja" Mali Lošinj, pristupljeno 21. lipnja 2023.
  19. Udruga multiple skleroze "Miranda" Mali Lošinj, pristupljeno 21. lipnja 2023.
  20. Udruga "MLLinux" Mali Lošinj, pristupljeno 21. lipnja 2023.
  21. Phil Stone Center za primijenjena društvena istraživanja, pristupljeno 21. lipnja 2023.
  22. Udruga umirovljenika Grada Mali Lošinj
  23. T-portal crosport.info/tportal: Mali Lošinj dobio SP u podvodnom ribolovu, 17. lipnja 2010. (pristupljeno 20. ožujka 2019.)
  24. https://www.otok-losinj.hr/news/51_novogodisnji_kup_u_podvodnom_ribolovu_6435/

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Mali Lošinj
Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.