Stupa

Stupa je spomenik, simbol Bude i budizma.

Predbudističko porijeklo

U pradavna vremena riječju stupa označavao se humak podignut nad pokopanom mrtvom osobom (iz sanskrta stup: nagomilati, skupiti na hrpu). Ovakav humak imao je oblik polukugle i rađen je uglavnom od zemlje ili od kamenja. Indijci su u središte polukugle postavljali štap i posmrtne ostatke pokapali pod njim. Štap se smatrao vezom sa središtem svemira koji skuplja svu energiju i utječe na rađanje čitavog života. (Polu-)kugla, kao simbol potpunosti izražavala je ravnotežu energije u svemiru, i postala njegov simbol.

Budistički počeci

Budizam je preuzeo ovu osnovnu ideju. U sutri Mahaparinibbana spominje se da su četiri kruga osoba dostojna da održe ovakav nadgrobni humak: jedan potpuni svetac "savršeno probuđen" (povijesni Buda - Samma-Sambudha), jedan "probuđeni pojedinac" (dakle jedan Buda - Pacceka-Budha), jedan učenik sveca i jedan car-kralj (Chakravartin - univerzalni monarh).

Izgradnja vlastitog oblikovnog jezika

U samo nekoliko stoljeća jednostavni nadgrobni humak razvio se do osnovnog oblika današnjih stupa, stupe u Sanchiju (središnja Indija). Već tu raspoznaju se četiri osnovna elementa: četvrtasta platforma kao osnova, kupolasti nadsvod u obliku polukugle, prostorija za relikviju i šiljak često zamijenjen stiliziranim kišobranom koji na vrhu završava "krunom", "draguljem" (što treba često shvatiti doslovno). Ova četiri elementa simboliziraju elemente budizma: Sangha (temelj, baza), Dhamma (kugla), Buda (prostorija za relikviju, šiljak) i Nibbana (dragulj).

Različit nacionalni razvoj stupa

Od ovog osnovnog oblika stupe, tijekom stoljeća u Šri Lanki razvile su se dagobe, a u Tajlandu chedi (čedi). Od chedija se u Laosu dalje razvio that. Sjeverna razvojna linija oblikovala je u Butanu i na Tibetu chorten, a u Kini ta. I sve druge zemlje u kojima se pojavljuje budizam, razvile su vlastite varijacije stupe, pod drugačijim imenom.