Stephen Nikola Bartulica
| Stephen Nikola Bartulica | |
|---|---|
| Rođenje | 23. svibnja 1970. Saint Joseph, Missouri, SAD |
| Stranka | Dom i nacionalno okupljanje (od 2024.) |
| Bivše stranke | Domovinski pokret (2020. – 2024.) |
| Zanimanje | docent, političar |
| zastupnik u Europskom parlamentu | |
| 12. srpnja 2024. – danas | |
| Predsjednik | Roberta Metsola |
| zastupnik u Hrvatskom saboru | |
| 22. srpnja 2020. – 12. srpnja 2024. | |
| Premijer | Andrej Plenković |
| Predsjednik | Zoran Milanović |
| Nasljednik | Ivica Mesić |
| međunarodni tajnik DOMiNO-a | |
| 28. rujna 2024. – danas | |
| Predsjednik | Mario Radić |
Stephen "Stjepo"[1] Nikola Bartulica (Saint Joseph, Missouri, 23. svibnja 1970.) hrvatski je docent, političar te međunarodni tajnik strane Dom i nacionalno okupljanje.[2] Trenutno obnaša dužnost zastupnika u Europskom parlamentu, u kojemu je član Europskih konzervativaca i reformista (ECR).[3]
Bio je zastupnik u 10. i 11. sazivu hrvatskog Sabora kao član Domovinskog pokreta (DP). Obavljao je dužnost predsjednika Kluba DP-a u Saboru i međunarodnog tajnika stranke.
Bartulica je rođen 23. svibnja 1970. godine u Saint Josephu, u američkoj saveznoj državi Missouri, u obitelji hrvatskih doseljenika. Njegov otac, Nikola Bartulica, rođen je u Splitu, a završio je Medicinski fakultet u Zagrebu. Specijalizirao je psihijatriju, te bio jedan od prvih psihijatara koji je ispitivao vidioce u Međugorju, i to u listopadu 1981. godine. Nakon ispitivanja rekao je da za njega "nije bilo sumnje da su ukazanja bila stvarna". Nikola se 1960-ih godina preselio u SAD, gdje upoznao svoju suprugu, rođakinju Juraja Njavre porijeklom iz Vinkovaca.[4]
Stephen ima tri mlađa brata i jednu sestru, od kojih su dva brata svećenici. Pokojni Angelo Bartulica bio je svećenik Banjolučke biskupije u Bosni i Hercegovini.[5]
Nakon benediktinskog internata, Stephen Nikola Bartulica upisuje studij političkih znanosti na Sveučilištu u Missouriju. Nakon diplomiranja 1992. godine dolazi u Hrvatsku, gdje se zapošljava u Ministarstvu vanjskih poslova.
Učlanjuje se u Domovinski pokret, te na izborima 2020. godine ulazi u Sabor.
Na izborima za Europski parlament u Hrvatskoj 2024. izabran je za zastupnika u Europskom parlamentu, u kojemu je postao članom Europskih konzervativaca i reformista (ECR).[3]
Dana 31. kolovoza 2024. godine napušta Domovinski pokret zbog nezadovoljstva s vodstvom stranke.[6] Kasnije s bivšim članovima Domovinskoga pokreta osniva stranku Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO) te postaje međunarodni tajnik stranke.[7]
Oženjen je i ima četiri sina. Osim hrvatskog i engleskog, tečno govori njemački i talijanski jezik. Uzor mu je bio papa Ivan Pavao II. Godine 1996. u Zagrebu upoznaje buduću suprugu, porijeklom s otoka Prvića, tada studenticu Pravnog fakulteta u Zagrebu.[5]
U lipnju 2024. godine na Indexu je objavljen istraživački članak koji u pitanje dovodi transparentnost financija te imovine Bartulice i njegove žene zbog slične visine mjesečnih prihoda i isplate kredita,[8] pri čemu je optužen da skriva dio svojih prihoda.[9] Bartulica je izjavio da svakodnevne životne troškove podmiruje sredstvima koje mu je darovala majka,[10] a da mu s kreditom pripomaže sudužnik,[11] dok je članak ocijenio kao »kampanju blaćenja radikalne ljevice i njihovih saveznika«.[11]
Nakon održanih EU izbora u lipnju 2024., na kojima je ostvario mandat, Bartulica se za »poruku onima koji njega i njegovu obitelj zlostavljaju u medijskom prostoru« do sjedišta Domovinskog pokreta dovezao u Ferrariju,[12] kojeg tvrdi da je dobio na posudbu kao »gestu nekih ljudi koji su bili uz [njega] svo ovo vrijeme kada je bilo teško«.[13] Neki hrvatski političari izrazili su negodovanje tim činom, među kojima su i Bartuličini stranački kolege Josip Dabro[14] i Ivan Penava,[15] ali i premijer Andrej Plenković.[16]
- ↑ Stjepo Bartulica – CroDiaspora (engleski). Pristupljeno 11. lipnja 2024.
- ↑ Hina. 28. rujna 2024. Radić predsjednik DOMiNO-a, Lozo protukandidatkinja Milanoviću. N1. Pristupljeno 28. rujna 2024.
- ↑ a b Hina. 13. lipnja 2024. Bartulica se pridružio klubu zastupnika ECR-a. N1. Pristupljeno 2. srpnja 2024.
- ↑ Ovo je biografija Bartulice, ultrakonzervativnog špijuna. www.index.hr. Pristupljeno 6. lipnja 2024.
- ↑ a b maxportal. 5. lipnja 2024. Brat Stjepe Bartulice doživio infarkt, u komi je. Svećenik je i ima 49 godina. Maxportal. Pristupljeno 6. lipnja 2024.
- ↑ Bartulica napušta Domovinski pokret: 'Do kraja sam se nadao da stranka neće ovako nisko pasti'. www.vecernji.hr. Pristupljeno 31. kolovoza 2024.
- ↑ Hina. 28. rujna 2024. Radić predsjednik DOMiNO-a, Lozo protukandidatkinja Milanoviću. N1. Pristupljeno 28. rujna 2024.
- ↑ Ilko Ćimić. 2. lipnja 2024. Bartulica i žena mjesečno zarade 3600 eura, na kredit im ode 3562. Od čega žive?. index.hr. Pristupljeno 11. lipnja 2024.
- ↑ Ilko Ćimić. 4. lipnja 2024. Evo tko je Bartulici sudužnik, a tko mu je posudio novac. On skriva od čega živi. index.hr. Pristupljeno 11. lipnja 2024.
- ↑ D. J. B. 5. lipnja 2024. Nadrealno priopćenje Stjepe Bartulice: Evo kako je objasnio od kud mu novac za život. Dnevnik.hr. Pristupljeno 11. lipnja 2024.
- ↑ a b Bartulici i njegovoj ženi nakon kredita ostane 38 eura. Sad se i on oglasio: 'Rekao sam da ću postati meta'. Večernji list. 4. lipnja 2024. Pristupljeno 11. lipnja 2024.
- ↑ Bartulica: Ferrari nije moj, on je poruka onima koji su zlostavljali mene i moju obitelj. Hrvatska radiotelevizija. 10. lipnja 2024. Pristupljeno 11. lipnja 2024.
- ↑ Bartulica o Ferrariju, napao 'ljevičarske medije': 'To je bila poruka onima koji me zlostavljaju u medijskom prostoru'. Telegram. 10. lipnja 2024. Pristupljeno 11. lipnja 2024.
- ↑ L.I./JL. 10. lipnja 2024. U DP-u na Bartuličin Ferrari ostali bez teksta! Dabro ipak rekao: ‘Mislio sam da je šala. Poruka javnosti? Too much...‘. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 11. lipnja 2024.
- ↑ St.B. 10. lipnja 2024. NIKOME NIJE JASAN Bartulica šokirao i Dabru: 'Mislim da je too much'; Penava: 'Stvarno mi je neugodno'. Nacional. Pristupljeno 11. lipnja 2024.
- ↑ St.B. 10. lipnja 2024. UVJEREN DA ĆE SRUŠITI MILANOVIĆA Plenković najavio unutarstranačke izbore, osvrnuo se i na Bartuličin Ferrari. Nacional. Pristupljeno 11. lipnja 2024.