Celijakija
| Celijakija | |
|---|---|
lat. | morbus coeliacus |
| Biopsija tankog crijeva koja ilustruje celijačnu bolest | |
| Specijalnost | Gastroenterologija |
| Klasifikacija i eksterni resursi | |
| ICD-10 | K90.0 |
| ICD-9 | 579.0 |
| OMIM | 212750 |
| DiseasesDB | 2922 |
| MedlinePlus | 000233 |
| eMedicine | med/308 ped/2146 radio/652 |
| MeSH | D002446 |
| GeneReviews | Celiac Disease |
Celijakija je oblik malapsorpcije uzrokovan preosjetljivošću na gluten, a očituje se atrofijom resica sluznice tankog crijeva i oštećenom apsorpcijom hranjivih sastojaka.
Malapsorpcija u celijakiji je multifaktorne naravi, a nastaje zbog redukcije apsortivnoga područja i zbog nedostatne intraluminalne digestije. Celijakija je najčešći uzrok crijevne malapsorpcije u razvijenim zemljama, a oštećenje sluznice nastaje zbog izloženosti crijeva glutenu, glavnoj bjelančevini žitarica. Bolest se pojavljuje u bilo koje doba života, a pronađena je i obiteljska sklonost.
Najveće oštećenje crijevne sluznice je u području dvanaesnika jer je tamo izloženost glutenu najveća. Kod celijakije dolazi do subtotalne atrofije resica uz izduživanje crijevnih kripta. S vremenom se arhitektura crijevne sluznice potpuno naruši i više ona nije resičasta nego ravna. Crijevne stanice gube svoj cilindrični izgled i postaju kubični uz pseudostratifikaciju epitela. U lamini propriji se nalazi naglašeni upalni odgovor koji je posljedica infiltracije plazma stanicama klase IgM i IgA.
Celijakija se pojavljuje u bilo kojoj dobi, ali najčešće kod male djece i u razdoblju od tridesete do četrdesete godine života. Često se prezentira nespecifičnim simbolima kao što su umor ili malaksalost te simptomima ostalih bolesti tankog crijeva. Liječi se tako da se provodi dijeta u kojoj je strogo isključen gluten iz prehrane i kod takve dijete dolazi do oporavka crijevnih resica. Komplikacije nastaju kada bolest koja je dobro odreagirala na gluteinsku dijetu prestane odgovarati na nju. U najvažnije komplikacije spadaju pojave novotvorina u tankome crijevu i izvan njega, a u odnosu na ostatak populacije češći su i T-stanični limfomi, pogotovo pri dugotrajnim bolestima.