André Tardieu
| André Tardieu | |
|---|---|
| Mandat 3. studenog 1929. – 17. veljače 1930. | |
| Predsjednik | Gaston Doumergue |
| Prethodnik | Aristide Briand |
| Nasljednik | Camille Chautemps |
| Mandat 2. ožujka 1930. – 4. prosinca 1930. | |
| Predsjednik | Gaston Doumergue |
| Prethodnik | Camille Chautemps |
| Nasljednik | Théodore Steeg |
102. premijer Francuske
| |
| Mandat 20. veljače 1932. – 10. svibnja 1932. | |
| Predsjednik | Paul Doumer |
| Prethodnik | Pierre Laval |
| Nasljednik | Édouard Herriot |
Predsjednik Francuske
(vršitelj dužnosti) | |
| Mandat 7. svibnja 1932. – 10. svibnja 1932. | |
| Prethodnik | Paul Doumer |
| Nasljednik | Albert Lebrun |
| Rođenje | 22. rujna 1876. |
| Smrt | 15. rujna 1945. |
| Politička stranka | URRRS (1914–1919) AD (1919–1932) CR (1932–1936) |
| Zanimanje | diplomat |
André Pierre Gabriel Amédée Tardieu (Pariz, 22. rujna 1876. – Menton, 15. rujna 1945.) je bio francuski političar koji je u tri navrata bio premijer Francuske i koji je nastojao nastaviti politiku Georgesa Clemenceaua nakon Prvog svjetskog rata.
Rođen je 1876. godine u Parizu u obitelji više srednje klase. Upisao je École Normale Supérieure, no ubrzo je ušao u diplomatsku službu. Reputaciju u mladosti izgradio je kao urednik vanjskopolitičke sekcije novina Le Temps. Godine 1914. izabran je u Zastupnički dom, a do 1916. je služio u lakoj pješadiji. Sudjelovao je i na Pariškoj mirovnoj konferenciji te je imao značajnu ulogu i izradi nacrta Versajskog sporazuma.
Nakon konferencije, od studenog 1919. do siječnja 1920., bio je ministar oslobođenih područja (Alsace i Lorraine) u Clemenceauovoj vladi. Nakon Clemenceauova poraza i morivine, Tardieu je čvrsto odbijao ponude za ministarska mjesta sve do 1926. godine, kada, na Clemenceauov nagovor, postaje ministar javnih radova, odnosno unutarnjih poslova u vladi Raymonda Poincaréa. Tardieu je bio snažan protivnik popuštanja Njemačkoj u izvršavanju odredaba Versajskog sporazuma. Godine 1929., kao predsjednik desnog centra, postaje premijer, no njegova vlada pada nakon manje od pola godine. Mjesec dana kasnije ponovo postaje premijer, ovoga puta do prosinca 1930. godine, odnosno nešto više od devet mjeseci. Kao premijer, Tardieu se zalagao za veće državne troškove, a, suprotno očekivanjima, pokrenuo je i cijeli niz mjera državne skrbi.
Nakon drugog mandata, služio je kao ministar poljoprivrede i rata u vladama Pierrea Lavala, a u veljači 1932. je istog naslijedio na mjestu premijera. Njegov treći mandat trajao je samo četiri mjeseca, kada je njegova koalicija poražena na izborima. Od 7. do 10. svibnja 1932., Tardieu je bio vršitelj dužnosti premijera dok Albert Lebrun nije izabran kao nasljednik u atentatu ubijenog Paula Doumera. Tokom 1934. je kratko bio ministar bez portfelja u vladi Gastona Doumerguea, koji je preko Herriota i Tardieua pokušao formirati vladu nacionalnog jedinstva kako bi se razriješila državna kriza. Ostatak njegove političke karijere, do mirovine 1936. godine, bio je obilježen pokušajima ograničenja njemačke ekspanzije.
Tardieu je marginaliziran nakon povlačenja iz aktivne politike. Povukao se u mjesto Menton, odakle je uređivao časopis Gringoire. Zbog svoje izoliranosti, nazvan je "Pustinjakom iz Mentona". Godine 1939. dobio je moždani udar koji ga je paralizirao. Umro je 15. rujna 1945. u Mentonu.