Filip Grabovac
| Filip Grabovac | |
|---|---|
Spomenik Filipu Grabovcu u Splitu, dvorište samostana Gospe od Zdravlja. | |
| Puno ime | Filip Grabovac |
| Rođenje | oko 1697., Podosoje kraj Vrlike |
| Smrt | 13. veljače 1749., Mletačka republika |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Period pisanja | 1729. - 1749. |
| Teme | domoljublje |
Važnija djela | |
Filip Grabovac (Podosoje kraj Vrlike, oko 1697. - Mletačka Republika, 13. februara 1749.[1]), hrvatski pisac, pjesnik, profesor i franjevac. Prvi je hrvatski franjevac koji je pisao poučnu prozu nereligioznog sadržaja. Njegov književni prvijenac, talijanskoga naslova, Esortazione amorosa iz 1729. godine bio je prvi letak na hrvatskome jeziku.[2] Imao je snažan utjecaj na Andriju Kačića Miošića i njegovo prosvjetiteljsko djelovanje.[3]
Filip Grabovac rodio se u Podosoju kraj Vrlike, oko 1697. godine. Osnovno školovanje dobio je kod župnika u Vrlici, nastavio je u samostanu na Visovcu. U svibnju 1718. godine u Zaostrogu stupio je u Franjevački red. Tri godine filozofije i četiri teologije završio je u Italiji te položio ispite za lektora i propovjednika a 1726. godine zaređen je za svećenika.[4] Bio je propovjednik, profesor, pjesnik, prozaist, dobročinitelj, duhovno se skrbio kao kapelan za hrvatske vojnike[5] u mletačkoj vojsci (Croati à cavallo, Cavalleria croata) u talijanskim gradovima od Parme do Brescie. I danas se štuju Gospine slike, koje je iz Italije poslao u splitsko svetište Gospe od Zdravlja te u Imotski i Vrliku.
Kao izraziti domoljub u svojim tekstovima je, osobito u pjesmama Slava Dalmacije i Od naravi i ćudi arvacke, pisao o teškom položaju Hrvata u Mletačkoj Republici.
Zbog svoga djela Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga iz 1747. godine, u kojemu se izrazito oštro obrušio na nepravednost i štetnost mletačke uprave u Dalmaciji, bio je u Mletcima zatočen u zloglasnoj tamnici Sotto i piombi a njegova knjiga i sva rukopisna ostavština nakon toga je zaplijenjena.[6] U Cvitu razgovora Grabovac je širenju talijanštine (talijanski urbani i klasicistički duh koji je bio ukorijenjen među lokalnom vojnom elitom) suprotstavio hrvatštinu (hrvatsko rodoljublje, narodne pjesme i tradiciju).[7] Pripadnici te vojne elita koja je davno bila izgubljena za heroizam prokazali su Grabovca mletačkim vlastima koji je zbog toga utamničen.[7]
Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga Grabovac je priredio ugledajući se na Cvit razlika mirisa duhovnoga Tome Babića iz 1726. godine.[8] To Grabovčevo djelo je "kronološko-povijesno i religijski odgojno djelo, hrvatski usmjereno, zabavno i poučno, pisano u prozi i stihovima" (L. Auburger, 2009.).[9] Tiskano je u Veneciji u 700 primjeraka, od kojih je po 200 primjeraka Grabovac poslao u Split i Zadar te nešto zadržao za sebe kako bi ih razdijelio prijateljima.[10] Inkvizicija je dekretom od 14. prosinca 1747. godine naredila generalnom providuru u Zadru neka "brižno pokupi sve Gabovčeve knjige (...), da ih dade spaliti na javnom mjestu i u zgodan čas, a neka ujedno razglasi po narodu zašto se to radi i da dade razumjeti da je autor u državnom zatvoru za kaznu svoga zločina" (Dokument 54, Eterović, 51).[2] Spašeno je samo pet primjeraka knjige.[2] Tok istrage od državnih inkvizitora nikada nije u cijelosti okončan a Grabovac je ubrzo, zbog bolesti, prebačen (konfiniran) u franjevački samostan na otočiću Santo Spirito gdje je i umro 13. februara 1749. godine.[6]
Od naravi i ćudi arvacke (iz Cvita razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga)[11]:
|
|
|
- Esortazione amorosa, Mletačka republika, 1729.
- Czuijt razgouora, Naroda, i Jezika Jllirickoga, alliti Aruackoga, bj Sabrano, i sastauno ù dua dila, In Venezia, Per Simon Occhi, 1747.
- Pisma Od izgubljenoga Sina immenom File!, Novi i stari svetodanik illiti kalendar illiricski za proshto godischte 1822. U Osiku (1822.).
- Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga, Stari pisci hrvatski, 30., Zagreb, 1951. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 19., Zagreb 1973., Split, 1986.
- Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti arvackoga, Školska knjiga, Zagreb, 2007. (pretisak mletačkog izdanja iz 1747. godine)
- Lik fra Filipa Grabovca umjetnički su obradili kipari Ante Župić i Stipe Sikirica, slikar Bruno Bulić a Vanja Radauš izradio je medalju.[4]
- Spomenik fra Filipu Grabovcu u dvorištu samostana Gospe od Zdravlja u Splitu postavljen je 1990. godine i rad kipara Stipe Sikirice.[12]
- Brončani kip fra Filipa Grabovca nalazi se ispred Crkve Gospe Ružarice u Vrlici.[13] ↓2
- 1997. godine Hrvatska pošta izdala je, u seriji poštanskih maraka "Obljetnice hrvatske književnosti", poštansku marku povodom 300. obljetnice Grabovčeva rođenja i 250. obljetnice prvoga izdanja njegovoga Cvita.[14]
↑1 Prže se=svade se, ji=ih, bo=jer, vrže=stavi, nadodila=nadmašila, grubavi=u zloći, mržnji, cvaju=cvjetahu.[11]
↑2 Srušen je za vrijeme rata u Hrvatskoj [15] i obnovljen 1997. godine[16].
- ↑ HRT: Na današnji dan: Filip Grabovac Arhivirano 2008-12-21 na Wayback Machine-u, preuzeto 28. februara 2013.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Stipe Botica, 250 godina od nasilne i rane smrti Filipa Grabovca. Pobuna protiv Mletačke Republike., Slobodna Dalmacija, 7. decembra 1999., preuzeto 1. marta 2013.
- ↑ Proleksis enciklopedija: Grabovac, Filip Arhivirano 2016-03-06 na Wayback Machine-u, preuzeto 28. februara 2013.
- ↑ 4,0 4,1 Hrvatski biografski leksikon: GRABOVAC, Filip (Gabrić, Grabouacz, Grabovaz, Grabovčević; Filippo), preuzeto 28. veljače 2013.
- ↑ Josip Vrandečić, Miroslav Bertoša: Hrvatska povijest u ranome novom vijeku, 3. svezak - Dalmacija, Dubrovnik i Istra u ranome novom vijeku, Leykam international, Zagreb, 2007., str. 72, ISBN 978-953-7534-07-3
- ↑ 6,0 6,1 Lovorka Čoralić, Protudržavni stihovi fra Filipa Grabovca, Slobodna Dalmacija, 8. decembra 2002., preuzeto 1. ožujka 2013.
- ↑ 7,0 7,1 Josip Vrandečić, Miroslav Bertoša: Hrvatska povijest u ranome novom vijeku, 3. svezak - Dalmacija, Dubrovnik i Istra u ranome novom vijeku, Leykam international, Zagreb, 2007., str. 54, ISBN 978-953-7534-07-3
- ↑ Slavko Ježić, Hrvatska književnost: od početka do danas: 1100-1941., 2. izd., GZH, Zagreb, 1993., ISBN 86-399-0332-8, str. 163.-164.
- ↑ Leopold Auburger, Hrvatski jezik i serbokroatizam, Maveda-HFDR, Rijeka, 2009., ISBN 978-953-7029-14-2, str. 72., preuzeto 5. marta 2013.
- ↑ Josip Horvat, Kultura Hrvata kroz 1000 godina, prvi svezak, Globus, Zagreb, 1980., str. 450.
- ↑ 11,0 11,1 Mila si nam ti jedina...: hrvatsko rodoljubno pjesništvo od Bašćanske ploče do danas, (prir. Josip Bratulić, Stjepan Damjanović, Vinko Brešić i Božidar Petrač), Alfa, Zagreb, 1998., ISBN 953-168-122-8, str. 87.-88.
- ↑ Gospa od Zdravlja - povijest samostana i spomendan Arhivirano 2021-09-01 na Wayback Machine-u, preuzeto 28. februara 2013.
- ↑ vrlika.hr: RKT župa Gospe Ružarice Petra Mišura bb - Vrlika Arhivirano 2012-11-09 na Wayback Machine-u, preuzeto 28. februara 2013.
- ↑ Hrvatska pošta: Obljetnice hrvatske književnosti – 250. obljetnica izdanja "Cvita" Filipa Grabovca Arhivirano 2016-03-05 na Wayback Machine-u, preuzeto 1. marta 2013.
- ↑ vrlika.hr: Povijest Arhivirano 2013-02-18 na Wayback Machine-u, preuzeto 28. februara 2013.
- ↑ vrlika.hr: Intervjui, prosinac 2007.: Ante Turudić, predsjednik gradskog vijeća Arhivirano 2010-01-18 na Wayback Machine-u, preuzeto 28. februara 2013.