Prijeđi na sadržaj

Hamlet

Izvor: Wikipedija
Josip Zovko u sceni "Hamlet" od Williama Shakespeara na HNK Split foto: Matko Biljak

Hamlet je tragedija Williama Shakespearea, jedna od njegovih najpoznatijih i najizvođenijih tragedija na pozornicama širom svijeta. Napisana je u periodu između 1600. i ljeta 1602. godine, u drugom razdoblju Shakespearova stvaralaštva. Legenda o Hamletu spominje se već u 9. stoljeću i potječe iz drevnih skandinavskih saga, a zapisao ju danski pjesnik i povjesničar Saxo Gramaticus u 13. stoljeću. Neposrednim izvorom za Saxova Hamleta smatra se nepronađena drama Ur-Hamlet (Pra-Hamlet) engleskog pisca Thomasa Kyda. Sama tragedija komponirana je u 5 činova, a zapisana u obliku prave studije čovjekove prirode, njegova morala i ponašanja. Shakespeare stvara potkraj renesanse, u vrijeme kad se mijenja čovjekov svjetonazor, kada čovjek traži istinu. Mjesto radnje je Danska, kraljevski dvorac Elsinore, 16./17.st.

Sadržaj

[uredi | uredi kod]

Hamletov je otac umro, a majka se nakon dva mjeseca udaje za Klaudija, Hamletova strica i brata pokojnoga muža. Hamlet, koji jako tuguje za ocem, kudi svoju majku što je tako brzo pošla za strica, ali istovremeno zna da mora šutjeti. Stražari mu javljaju da su vidjeli Duha pa i Hamlet odlazi da se u to uvjeri. Duh govori Hamletu da ga osveti - osuđen je obilaziti noću, a danju biti u ognju sve dok ga plamen ne očisti od grijeha koje je počinio. Hamlet saznaje da je njegov otac zapravo ubijen, iako su u cijeloj Danskoj razglasili da ga je u vrtu ujela zmija. Zapravo mu je Klaudije, njegov brat, sasuo tisov sok u uho te ga grešnog umorio. Duh ga traži osvetu, a govori mu da i majku prepusti nebu. Hamlet traga za istinom te počinje hiniti ludilo, koje najviše pogađa mladu Ofeliju koja je u njega zaljubljena. Greškom ubija Polonija, Ofelijina i Laertova oca. Uvjerava se u riječi duha kada daje glumcima, koji slučajno dolaze do dvora, da odglume scenu sličnu ubojstvu njegova oca te upozorava svog prijatelja Horacija da pripazi na Klaudijevo ponašanje. Nakon predstave uvjerava se u Klaudijevu krivnju. Kralj ga na prevaru šalje u Englesku, da bi umro, ali Hamlet to otkriva i vraća se u Dansku na dan pogreba Ofelije, koja se zbog nesretnih okolnosti ubila. Hamlet i Horacije razgovaraju s grobarima. Laert, Ofelijin brat, krivi Hamleta za sestrinu i očevu smrt i želi se osvetiti. Poziva Hamleta na dvoboj. Laert i Klaudije odluče prevariti Hamleta. Laertov mač je otrovan, a kao dodatno sredstvo ubojstva pripremljen je i pehar s otrovanim vinom. Laert rani Hamleta, ali u dvoboju su mačevi zamijenjeni. Hamlet rani Laerta. Kraljica u međuvremenu uzima pehar s otrovanim vinom, kako bi nazdravila Hamletu, i pada mrtva. Hamlet u bijesu, bez planiranja, probada kralja. Kralj umire, Laert umire i na kraju Hamlet. Ulazi Fortinbras, koji ima prava na kraljevstvu, čudi se tolikim ubojstvima. Odlučuje dati počast Hamletu i tragedija završava posmrtnom koračnicom. Hamlet je na kraju ispao heroj.

Likovi

[uredi | uredi kod]
  • Hamlet, sin pokojnog kralja i sinovac vladajućeg
  • Klaudije, kralj Danske
  • Gertruda, kraljica Danske, Hamletova majka
  • Polonije, dvorski komornik
  • Laert, Polonijev sin
  • Ofelija, Polonijeva kći
  • Horacio, Hamletov prijatelj

Linkovi

[uredi | uredi kod]