Prijeđi na sadržaj

Jajce

Izvor: Wikipedija
Jajce
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton/županija Srednjobosanski
Sjedište Jajce
Načelnik Edin Hozan(SDA)
Površina 363 km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća
45.007 (1991.)
?/km²

Jajce je grad u i središte istoimene općine u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, na ušću rijeke Plive u Vrbas. Grad je 1991. brojao oko 13.500, a općina blizu 45.000 stanovnika. 2004 opcina broji 23.704 stanovnika.

Historija

[uredi | uredi kod]
Fabrika u Jajcu, 1943. godine.

Ranosrednjevjekovnu hrvatsku župu Plivu, prvi put navodi vizantski car i istoričar Konstantin Porfirogenet u djelu “De administrando imperio” polovinom X vijeka. Župa Pliva se nalazila u Donjim Krajima, gdje se kao cjeloviti administrativno-upravni prostor javlja u istorijskim izvorima 1244. godine kao dio bosanske biskupije. Župa Pliva se ponovo pominje tek 1366. godine kada ju je bosanski ban Tvrtko I Kotromanić darovao rodu Hrvatinića. Hrvoje Vukčić Hrvatinić od 1396. godine nosi titulu “Conte di Jajce”. To je ujedno prvi pomen ovog mjesta.

Udajom Hrvojeve udovice Jelene za kralja Ostoju grad je prešao u kraljevske ruke, ali je, ustvari, kraljevski grad postao tek za vladavine Tvrtka II. Kao stolno mjesto bosanskih vladara. Jajce se pominje 1457. godine za vladavine kralja Stjepana Tomaša. Četiri godine kasnije tu je krunisan posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević, koji je dvije godine rezidovao u ovom gradu, a tu je pogubljen, vjerovatno, na Carevu polju, u prisustvu sultana Mehmeda Osvajača 1463. godine.

Izgleda da je Stjepan Tomašević, radi jedinstva Bosne pred osmanlijskom najezdom, kraljevao sa svojom maćehom Katarinom, iz vlastelinske porodice Kosača. Zbog toga dio izvora navodi Katarinu kao posljednju bosansku kraljicu, a drugi dio navodi Jelenu (Maru) Branković, ženu bana Stjepana Tomaševića.

Osmanlije su odstupile pred mađarskom vojskom koja je zauzela Jajce krajem iste godine. Jajačka banovina je osnovana 1464. godine. Poslije Mohačke bitke 1527. godine grad definitivno pada pod Otomansku imperiju.

Jajce postaje važno historijsko mjesto za vrijeme drugog svjetskog rata, kada se u njemu održalo Drugo zasjedanje AVNOJ-a 29.11. 1943. Na tom zasjedanju su donesene važne odluke kojima je utemeljena buduća socijalistička Jugoslavija. U spomen tog događaja je SFRJ slavila Dan republike kao svoj najveći praznik.

Na početku rata u BiH, Jajce je imalo značajnu stratešku ulogu kao raskrnica puteva, odnosno svojevrsna razdjelnica područja pod srpskom kontrolom na sjeveru, bošnjačkom na jugoistoku i hrvatskom na jugozapadu. Nakon što su u proljeće 1992. lokalni Srbi napustili grad, u ljeto 1992. je postao metom bombardiranja bosanskosprskih snaga. Nakon teških borbi u oktobru 1992. bosanskosrpske snage su osvojile Jajce, a lokalno hrvatsko i bošnjačko stanovništvo izbjeglo u obližnji Travnik. U ljeto 1995. Jajce su zauzele snage Hrvatske vojske, a poslije je Daytonskim sporazumom pripao Federaciji BiH.

Bogata istorija iznjedrila je i veliki broj kulturnih dobara, a centralno mjesto pripada srednjovjekovnom gradu. Ideja o stavljanju kulturno-historijske baštine u gradskoj jezgri grada Jajca na UNESCO-ovu listu pokrenuta je još 1979. godine, a 26 godina kasnije Općinsko vijeće je usvojilo odluku o pristupanju tim aktivnostima. Kandidatura je podnesena, ali nažalost 2008. godine, zbog uočenih nedostataka, nominacija je povučena. Trenutno Jajce nije kandidat za svjetsku baštinu UNESCO-a. Zbog mnoštva spomenika grad nosi naziv - Jajce grad muzej.

Geografija

[uredi | uredi kod]

1. GEOGRAFSKI POLOŽAJ OPĆINE JAJCE

Općina Jajce smještena je u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, u sjeverozapadnom dijelu Srednjobosanskog kantona. Dio je regionalno-geografske cjeline, odnosno makroregije Planinsko-kotlinska Bosna, i to njene Gornjovrbasko-plivske mezoregije u okviru koje ima status regionalnog centra. U astronomsko-geografskom pogledu, općina Jajce je smještena na sjevernoj hemisferi, između 44°13'50 i 44°27'18 s.g.š., te između 17°10'13 i 17°25'05 i.g.d.

S obzirom na svoj geološko-geomorfološki položaj, općina Jajce pripada bosanskohercegovačkim Dinaridima, i to strukturno-facijalnom kompleksu Središnjih Dinarida. U sklopu ovog kompleksa općina Jajce, svojim najvećim dijelom pripada strukturno-facijalnoj zoni mezozojskih krečnjaka i dolomita sa srednjobosanskim škriljavim planinama u jezgru, te manjim, istočnim i sjeveroistočnim dijelom centralnoj (sarajevskoj) flišnoj zoni. Općina Jajce je smještena na nadmorskoj visini između 330 m (sjeverna granica općine,uz tok Vrbasa) i 1430 m (Suhi Vrh), a odlikuje je brdsko-planinski teren. Područje općine konsolidiralo se oko toka rijeke Vrbas i njegove lijeve pritoke Plive, a 5 km zapadno od grada Jajca nalaze se Veliko i Malo plivsko jezero. Obzirom na reljefne karakteristike, prostor općine se može podijeliti na tri krupnije jedinice reljefa: visoki planinski dio (jugozapadni i zapadni, granični dio općine), te dva rasjeda i to voljevački, koji vodi dolinom Vrbasa i busovački koji izbija u dolinu rijeke Bosne i završava u podnožju Igmana. U klimatsko-geografskom pogledu, prostor općine Jajce leži u južnom dijelu sjevernog umjerenog klimatskog pojasa, tako da pripada pojasu umjerenokontinentalne klime sa toplim ljetima i hladnim i snježnim zimama. Prosječna julska temperatura zraka je 18 °C, a prosječna januarska temperatura zraka je 1,8 °C. U hidrografskom smislu teritorij općine Jajce pripada crnomorskom slivnom području, tj. slivu rijeke Vrbas i njegove lijeve pritoke rijeke Plive. Kaskadno spuštanje reljefa uticalo je na pojavu neusaglašenih uzdužnih dolinskih profila i pojave vodopada i slapova, te taloženje sedre. S obzirom na biogeografske odlike općina Jajce pripada eurosibirskoj podoblasti, u okviru koje se izdvajaju biom vlažnih šuma lužnjaka i poljskog jasena, te biom bukovih i bukovo-jelovih šuma sa ekosistemima bukovih i bukovo-jelovih šuma evropske bukve. Manji dio općine, u području Plivskih jezera, pripada i sredozemnoj podoblasti, odnosno biomu supramediteranskih šuma i šibljaka medunca, bjelograbića i crnog graba. Saobraćajno-geografski položaj općine Jajce je veoma povoljan, s obzirom da dolina rijeke Vrbas od davnina predstavlja prirodni putni pravac koji povezuje sjeverne dijelove naše zemlje sa planinsko-kotlinskom Bosnom, te preko Bugojna i prijevoja Makljen sa Hercegovinom. Takođe općina Jajce se nalazi i na važnom longitudinalnom pravcu (istok-zapad), od Sarajeva prema Bihaću. Općina Jajce je sa ostalim dijelovima naše zemlje povezana, između ostalog, preko dvije međunarodne ceste : M16 i M5. Povoljan saobraćajno-geografski položaj, značajni prirodni resursi kao što su hidroenergetski potencijal rijeke Vrbas, šume, rudna nalazišta boksita, nemetala, građevinskog kamena, gline i gips-anhidrita, rijeka Pliva sa svojim jezerima i vodopadom, te iznimno bogato kulturno-historijsko naslijeđe, pozitivno su se odrazili i na ukupni ekonomsko-geografski položaj općine Jajce u smislu razvoja privrednih subjekata iz oblasti energetike, industrije i rudarstva, kao i djelatnosti vezanih za turizam i ugostiteljstvo. S obzirom na svoj administrativno-geografski položaj, općina Jajce pripada većem bosanskohercegovačkom entitetu, Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno Srednjobosanskom kantonu. Granice su uglavnom prirodne, s izuzetkom zapadne granice općine. Na jugu graniči sa općinom Donji Vakuf, na jugozapadu sa općinom Šipovo, a na zapadu sa općinom Jezero koja je nekada pripadala općini Jajce i sa kojom granicu predstavlja međuentitetska linija razgraničenja. Na sjeverozapadu, manjim dijelom teritorije, općina Jajce graniči sa općinom Mrkonjić Grad, dok granicu na sjeveru, prema općini Skender Vakuf, predstavlja rijeka Ugar. Na sjeveroistoku i istoku graniči sa novonastalom općinom Dobretići, te na istoku sa općinom Travnik. Općina Jajce se prostire na površini od 363 km2 i u odnosu na 1991. godinu teritorij općine je izmijenjen i smanjen za 33 km2, s obzirom da su, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, dijelovi općine Jajce ušli su u sastav novoformirane općine Jezero u Republici Srpskoj. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na prostoru općine Jajce je živjelo 45 007 stanovnika, dok je taj broj, prema procjenama, sredinom 2007. godine iznosio 24 455 stanovnika.

2. FIZIČKO-GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE OPĆINE JAJCE

2.1. GEOLOŠKA GRAĐA

Prema do sada izvršenim geološkim istraživanjima na području općine Jajce, utvrđeno je da najdublji istraženi geološki slojevi tla pripadaju geološkim periodima silura i devona, iznad kojih se nalaze sedimenti karbona i permo-trijasa. Na njima su nataloženi slojevi paleozojskih škriljaca i mezozojskih krečnjaka, kojima pripada najveći dio terena općine Jajce. U periodu jure i krede nastavljena je kontinuirana sedimentacija koja se u gornjim slojevima završava neogenim laporovitim krečnjacima, laporima, glinama i sedrastim krečnjacima. Kao što je rečeno, najdublji istraženi geološki slojevi tla u općini Jajce pripadaju geološkoj eri paleozoika, i to periodima silura, devona i karbona. Međutim, litološki slojevi ovih paleozojskih perioda prekriveni su mlađim naslagama iz era mezozoika i kenozoika. Na osnovu geološke karte Bosne i Hercegovine može se utvrditi da je paleozojski paleoreljef na području općine Jajce, utvrđen u površinskom sloju i zastupljen je samo u krajnjem južnom dijelu općine, i to južno od naselja Kokići i Grdovo. U ovom području izgrađen je od naslaga mlađeg paleozoika koje su zastupljene različitim vrstama klastita, krečnjacima, argilošistima i filitima. Naslage permotrijasa zahvataju južni dio općine Jajce i ustvari predstavljaju navlaku koja leži preko krednih i miocenskih naslaga u pravcu sjevera sve do naselja Krezluk, Stare Kuće, Biokovine i Rika, odnosno do donjeg toka Plive, od Plivskih jezera do vodopada. Granicu ovog područja prema jugozapadu predstavlja rijeka Vrbas od naselja Vinac do naselja Čojluk. Još jedno manje područje permotrijasa nalazi se na prostoru Otomalja i Žaovina, južno od Velikog plivskog jezera. Naslage permotrijasa uglavnom su zastupljene klastitima, krečnjacima i kvarcitima. Donji trijas (verfen) predstavljen dobro uslojenim krečnjacima i klastitima, zahvata manje površine na krajnjem jugozapadu općine u prostoru Doganove Kose, te prostor južno od Plivskih jezera, između Otomalja, Žaovina i Kamenica. Naslage srednjeg trijasa (anizik) predstavljene su uslojenim dolomitima i zahvataju prostor brda Ćusine, te širi prostor naselja Kamenice i Drenov Do, kao i uski pojas oko donjeg toka rijeke Plive, od Plivskih jezera do njenog ušća u Vrbas. Od naslaga jure na području općine Jajce susreću se samo naslage donjo-srednje jure (lijas-doger), i to predstavljene uskim pojasom sjeverno od Plivskih jezera, zahvatajući prostor brda Lice. Ove naslage predstavljene su slojevima krečnjaka s rožnjacima. Donja kreda općenito, zahvata veće površine na prostoru općine Jajce. Ove naslage prostiru se na području Gole planine između naselja Barevo, Zdaljevac, Kuprešani, Vukičevci, Pšenik, Carevo Polje, Vrbica, Gornje i Donje Mile, Borci, Mačkovica i Brđani. Naslage donje krede predstavljene su dobro uslojenim krečnjacima i dolomitima. Naslage valenda, koji takođe pripada epohi donja kreda, registrovane su u jugoistočnom dijelu općine Jajce na području naselja Krezluk, Brvanci, Dogani, Biokovine, Stare Kuće i Rika, zahvatajući u potpunosti prostor Dnolučke planine sve do naselja Kruščica i Bučići. Naslage valenda predstavljene su krečnjacima, dolomitima i laporima. Donjo-gornja kreda predstavljena krečnjacima, dolomitima i klastitima, registrovana je samo u uskom pojasu u sjevernom dijelu općine, od naselja Seoci na istoku, preko Gornjeg i Donjeg Bešpelja do naselja Vlasinje na zapadu. Naslage gornje krede (senon) zahvataju znatne površine na području općine Jajce. Ove naslage, predstavljene krečnjacima, dolomitima i klastitima sa elementima fliša, zahvataju prostore u istočnom dijelu općine oko naselja Šibenica, Kruščica, Bučići, Lendići, Doribaba i Bistrica, te se dalje prema zapadu pružaju prostorima od Ranča planine, preko Smionice i Zdaljevca, do područja sjeverno od naselja Barevo. Tercijarne naslage, predstavljene epohom neogena, odnosno naslagama donjo-srednjeg miocena, zahvataju prostor istočno od grada Jajca, prekrivajući pri tome prostore naselja Bulići, Lupnica, Karići, Divičani i Podlipci. Naslage donjo-srednjeg miocena predstavljene su klastitima, krečnjacima i ugljevima. Kvartarne tvorevine, kao najmlađe, na području općine Jajce predstavljene su izvorskim, jezerskim, barskim i terasnim sedimentima, proluvijalnim, deluvijalnim i aluvijalnim nanosima i siparima i uglavnom su zastupljene duž toka rijeke Plive. Izvorski sedimenti, predstavljeni naslagama sedre, zastupljeni su duž korita Plive, od Velikog jezera do njenog ušća u Vrbas, a sam vodopad leži u naslagama sedre debelim oko 60 m. Jezerski i barski sedimenti izdvojeni su u gornjem dijelu Velikog Plivskog jezera. Proluvijalni nanosi, izgrađeni od slabo zaobljenih komada krečnjaka, dolomita i klastičnih stijena pomiješanih sa pijeskom i glinom, izdvojeni su na Poljanama, dok se deluvijum (odlomci krečnjaka, dolomita i klastita) javlja u planinskim oblastima. Aluvijalnih nanosa ima duž dolina Vrbasa, Plive, Ugra, Rike i drugih vodotoka. Litološki i granulometrijski sastav im je raznovrstan, u zavisnosti od mjesta akumulacije i udaljenosti od primarnih slojeva. Sipari se redovno nalaze u području strmih padina, u koje su duboko usjekle svoje doline rijeke Vrbas, Ugar i druge manje rijeke, a njihov sastav zavisi isključivo od litološkog sastava zaleđa, dok granulacija odgovara visinskom položaju i kreće se od sitnozrnih fragmenata do metarskih blokova. U terenima obraslim šumom siparske mase su većinom stabilizovane.

2.2. GEOTEKTONSKA OBILJEŽJA

Na osnovu uopćene slike geotektonske strukture Dinarida Bosne i Hercegovine, može se uočiti kako teritorij općine Jajce pripada geotektonskom kompleksu Centralnih Dinarida. Kako su geotektonski kompleksi podijeljeni na strukturno-facijalne zone, to se onda može konstatovati da teritorij općine Jajce leži u dvije strukturno-facijalne zone. Svojim najvećim dijelom teritorij ove općine pripada strukturno-facijalnoj zoni mezozojskih krečnjaka i dolomita sa srednjobosanskim škriljavim planinama u jezgru, te manjim istočnim i sjeveroistočnim dijelom pripada centralnoj jursko-krednoj i gornjokrednoj (sarajevskoj) flišnoj zoni. Područje općine Jajce se konsolidiralo oko toka Vrbasa i njegove lijeve pritoke Plive. Skoro iz same sredine općinske teritorije, od grada Jajca, a u pravcu sjeverozapad-jugoistok, polaze dva rasjeda i to voljevački rasjed, koji vodi dolinom Vrbasa i busovački rasjed koji izbija u dolinu rijeke Bosne i završava se u podnožju Igmana. Konsolidacija oba rasjeda neprestano traje, pa se danas njihovo dejstvo može povremeno i negativno odraziti na fenomen vodopada i taloženje sedre u toku rijeke Plive, jer je tektonsko spuštanje i izdizanje reljefa uticalo na formiranje neusaglašenih dolinskih uzdužnih profila i pojavu vodopada, kao i taloženje sedre. Pored ova dva, regionalna tektonska rasjeda, na području općine Jajce postoji i više manjih, lokalnih rasjeda koji su uticali na formiranje kako inicijalnog, tako i recentnog reljefa jajačke općine. U tom smislu se posebno mogu izdvojiti dva područja karakteristična po rasjednoj tektonici, i to zapadni dio općine duž toka rijeke Plive i Plivskih jezera, te sjeveroistočni i istočni dio općine u predjelu Gole planine. Rijeka Pliva, od Jezera do Jajca, teče u pravcu zapad-istok. Takav pravac uslovljen je tektonski, a i izvori Plive su tektonski predisponirani jer izbijaju duž rasjedne linije na rubu krške visoravni Pljeve i visoravni Podgorija-Baraći. Južna dolinska strana Plive je uzdignuta u odnosu na sjevernu, tako da kreda leži na verfenu, a na kontaktu je došlo do nabiranja i stvaranja bora. U predjelu Plivskih jezera došlo je do tektonskog izdizanja terena, pa su kredne naslage izdignute u odnosu na neogenske konglomerate, lapore i slatkovodne krečnjake. Neogen je takođe potonuo i duž velikog rasjeda Dobrika i rasjeda pred ulazom u Malo plivsko jezero, preko puta Zaskoplja. Tektonski odnosi južno od Plivskih jezera su takođe veoma komplikovani. Javljaju se filitni škriljci, sivi krečnjaci, te paleozojske stijene koje su probili kvarc-porfiri brda Ćusine, a preko njih se verfenski slojevi koji su mlađeg postanka. Preko verfenskih slojeva je tanka zona trijaskih dolomita, a iza toga su brečasti kredni krečnjaci duž rasjedne linije kod Zaskoplja. Duž te rasjedne linije došlo je do kontakta, usljed izdizanja i razlamanja terena, između krednih i paleozojskih naslaga, pa paleozojske naslage mjestimično leže preko krednih. Od Malog jezera pa do vodopada pruža se rasjedna linija duž koje je došlo do izliva kvarcdiorita od kojih je građena kupa brda Ćusine. Prema strukturnim i genetskim osobinama sjeveroistočni i istočni dio općine Jajce, na tektonskoj karti bosanskohercegovačkih Dinarida izdvojen je u centralnu jursko-krednu i gornjokrednu (sarajevsku) flišnu zonu. Prvobitni oblici su na ovom području slabo izraženi, jer su sedimenti vrlo poremećeni usljed jake tektonske aktivnosti u geološkoj prošlosti. Ono što se od prvobitnih struktura može zapaziti jeste antiklinala Gole planine, koja se proteže u pravcu sjeverozapad-jugoistok, dakle u Dinarskom pravcu pružanja. Jezgro ove antiklinale je izgrađeno od krečnjaka, a krila od flišnih sedimenata. Osim ove antklinale može se, na osnovu rasporeda sedimenata vidjeti jedna sinklinala u neogenim sedimentima, blago udubljena i sa blagim rasponom krila. Disjunktivni oblici su znatno zastupljeniji od formi bora koje su često poremećene. To su brojni rasjedi dinarskog pravca, koji su sigurno utvrđeni, te brojni manji rasjedi poprečni na njih. Najveći od uzdužnih rasjeda je onaj što se proteže od Poljana do Tornica. Uz ovaj rasjed spustilo se zapadno flišno krilo, skoro okomito, a prema jugu ovaj rasjed postepeno slabi. Rasjed je dokazan dugim eskarpmanom krednih krečnjaka iznad fliša, kao i zdrobljenim materijalom na rasjednom kontaktu. Paralelno sa ovim rasjedom ide drugi, i to od Lendića preko Bukovika do Tornica. Između ova dva rasjeda spušten je fliš koji ovdje leži u tektonskom rovu. Rasjed je dokazan međusobnim odnosom krednih krečnjaka i flišnih slojeva, koji su u području nenormalnog kontakta skoro uspravni i sa različitom orijentacijom. Od Bučića prema Biljevinama utvrđen je rasjed niz koji se spustilo jugozapadno krilo građeno od fliša. Na kontaktu, različiti sedimenti se uklapaju jedni u druge, a kredni krečnjaci između ovog rasjeda i rasjeda koji ide preko Bukovika do Tornica predstavljali bi, ustvari jedan horst. Osim opisanih postoji i niz manjih rasjeda koji ih presjecaju, a pravac im je skoro sjever-jug. Na Ravancu i Rahmanovom Brdu postoji niz manjih rasjeda, ali bez većeg tektonskog značaja. Na osnovu izloženog može se zaključiti da su se na ovom području odigrali intenzivni orogenetski pokreti i da je današnja građa rezultat djelovanja višefazne alpske orogeneze. U pogledu seizmičko-tektonskih karakteristika prostora općine Jajce, vidljivo je da područje ove općine leži u blizini dva, prethodno spomenuta, regionalna tektonska rasjeda i više manjih lokalnih rasjeda, duž kojih se, prema historijskim podacima, generiraju snažni zemljotresi, maksimalne magnitude od 5,0 stepeni Richterove, odnosno oko 7,0 stepeni Merkalijeve (MCS) skale. Međutim, na užoj teritoriji grada Jajca, zbog udaljenosti ovih rasjeda i seizmičke atenuacije, maksimalni seizmički intenzitet ne prelazi 7,0 stepeni MCS skale. Do sada, na području općine Jajce, dva najjača zabilježena zemljotresa (u periodu od 1902. do 2006. god.) dogodila su se 20. februara 1996. godine sa magnitudom zemljotresa u hipocentru od 4,9 stepeni Richterove skale (6,7 stepeni MCS skale), i 8. aprila 1984. godine sa magnitudom zemljotresa u hipocentru od 5,0 stepeni Richterove skale, odnosno 6,8 stepeni MCS skale.

2.3 . RELJEFNE KARAKTERISTIKE

Općina Jajce smještena je na nadmorskoj visini između 330 m (sjeverna granica općine,uz tok Vrbasa) i 1430 m (Suhi Vrh), a odlikuje je brdsko-planinski teren. Područje općine konsolidiralo se oko toka rijeke Vrbas i njegove lijeve pritoke Plive, a 5 km zapadno od grada Jajca nalaze se Plivska jezera. Ove dvije, razvijene riječne doline, morfološki su podijelile prostor općine Jajce na tri krupnije jedinice reljefa, i to na najviša područja (po apsolutnim visinama) koja se nalaze na krajnjem jugozapadnom i djelimično za zapadnom graničnom dijelu općinske teritorije, te na dva, prethodno spomenuta, rasjeda i to voljevački i busovački, koji polaze skoro iz same sredine općinske teritorije u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Tektonika je tako uticala na formiranje kako inicijalnog, tako i recentnog reljefa jajačke općine. Tektonsko, kaskadno spuštanje reljefa uticalo je i na formiranje neusaglašenih uzdužnih riječnih profila i pojavu vodopada, kao i na taloženje sedre. Vrlo mozaična geološka struktura terena, pored tektonike, u prostoru općine Jajce utiče i na pojavu erozivnih područja kojih ima u dolini Vrbasa, na padinama, a posebno u sjeverozapadnom dijelu općine. Prema geomorfološkom oblikovanju, razvijenosti reljefa i konfiguraciji terena, teritorij općine Jajce može se svrstati u brdsko-planinsko područje. Obzirom na elemente reljefa, čitav prostor općine Jajce može se podijeliti u četiri karakteristične hipsometrijske zone: Prva zona predstavlja planinsko područje, sa planinskim masivima Ranča planine u sjeveroistočnim, rubnim područjima općine, obroncima Gole planine na istočnoj granici općine, obroncima Dnolučke planine i Smiljevice na jugoistoku, te Ravne Gore na jugozapadu, čije visine dosežu od 1200 do 1500 m. Druga zona obuhvata područje čija se nadmorska visina kreće od 900 do 1200 m, a predstavlja brdsko i visokobrdsko područje, slijedeći niži hipsometrijski horizont karakterističnog amfitetatra općine Jajce (Jelik – Meje – Smrek – Kik – Ravanac – Bukovik – Tornice – Medvednjak – Hum). Treća zona obuhvata dio područja općine Jajce čija se nadmorska visina kreće od 600 do 900 m, čime se formira slijedeći niži horizont ukupnog reljefnog korpusa općine. Ovo područje površinski čini i najveći dio općine Jajce. Četvrta zona čini najniži hipsometrijski nivo područja općine Jajce, sa nadmorskom visinom od 300 do 600 m, te obuhvata doline rijeka Vrbas, Pliva, Rika i njihovih pritoka, te značajnije površine središnjeg dijela općine, do oboda donjih horizonata prethodne hipsometrijske zone. Od genetskih tipova reljefa, na teritoriji općine Jajce, najrasprostranjeniji su fluvio-denudacioni oblici reljefa, zatim fluvio-akumulativni i fluvio-krški oblici, te u manjoj mjeri i krški oblici reljefa. Fluvio-denudacioni oblici obuhvataju veći dio općinskog teritorija istočno od doline Vrbasa, zahvatajući pri tome prostore Ranča planine (uglavnom njene južne dijelove), Gole planine, Dnolučke planine, Soviće i Bukovicu. Ovaj prostor je u litološkom pogledu građen od metamorfita i finih klastita (glinci) sa kojima su mjestimično pomiješani i grubi klastiti (pješčari). Oblici egzogenih procesa su predstavljeni poligenetskim oblicima kao što su uski zaobljeni greben u području Sovića (jugoistočno od naselja Kokići), te dva manja odsjeka u području Bukovice i jedan u području Sklopova (južno od naselja Zdaljevac). Oblici egzogenih procesa su predstavljeni i oblicima kretanja mase, tj. jarugama koje se u ovom području javljaju po dolinskim stranama riječice Rike. Fluvio-denudacioni oblici zastupljeni su i u jugozapadnom i dijelimično zapadnom dijelu općine Jajce. U jugozapadnom dijelu zahvataju prostor od Ravne Gore i Doganove Kose na jugu, do Otomalja i Ćusina na sjeveru ovog područja. Oblici egzogenih procesa su predstavljeni odsjecima koji se pružaju lijevom dolinskom stranom rijeke Vrbas, od naselja Ipota do naselja Čojluk, te uskim zaobljenim grebenom koji se spušta od brda Ćusine preko Gorice, u pravcu sjeveroistok-jugozapad. Fluvio-denudacioni oblici u zapadnom dijelu općinske teritorije, zahvataju prostor sjeverno od kotline Plivskih jezera i donjeg toka Plive, do naselja Ćirakovac, Selište i Gornje Mile, obuhvatajući pri tom i prostor samog grada Jajca. Oblici endogenih procesa su predstavljeni neotektonskim oblicima nastalim procesom nabiranja. Naime, u jugozapadnom dijelu Gole planine (Golije) predstavljena je granica recentnog spuštanja. Fluvio-akumulativni oblici reljefa zastupljeni su u jezerskoj kotlini Plivskih jezera, dolinama Plive, Vrbasa i njegove desne pritoke rijeke Ugar. Od endogenih elemenata reljefa javljaju se neotektonski oblici, tj. granica recentnog spuštanja, i to u gornjem dijelu toka Vrbasa koji pripada općini Jajce, odnosno u području Vinačke klisure. Dolinske strane riječnih tokova čine kvartarne tvorevine, odnosno nanosi. Najzanimljiviji fluvio-akumulativni oblici su svakako sedrene tvorevine u dolini rijeke Plive, gdje je proces stvaranja sedre vrlo intenzivan. Upravo taj prirodni fenomen doveo je do stvaranja Plivskih jezera i vodopada na Plivi. Međutim, treba napomenuti da se rijeka Pliva, nakon brojnih antropogenih zahvata u dijelovima njenog toka, danas nalazi u fazi erodiranja sedrenih barijera, koja se odvija brže od produkcije sedronosnih tvorevina. Fluvio-krški oblici reljefa zastupljeni su u sjeverozapadnom dijelu općine Jajce, u području Gole planine (Golije) i površi Borci, te u sjeveroistočnom dijelu općine, zahvatajući sjeverne dijelove Ranča planine i površ Podovi. Oblici egzogenih procesa predstavljeni su poligenetskim oblicima, tj. odsjecima koji se javljaju na lijevoj dolinskoj strani Vrbasa, u području Gladovića, te na sjevernim obroncima Ranča planine i površi Podovi, na lijevoj dolinskoj strani rijeke Ugar. Od oblika egzogenih procesa javljaju se i krški oblici, i to vrtače u širem području Gole planine, obuhvatajući i površi Dubrave i Borci. Na području općine Jajce, na krajnjem istočnom dijelu uz granicu sa općinom Travnik, zastupljeni su krški oblici reljefa. To je područje između Neznanice i Smiljevice, u kojem se javljaju oblici egzogenih procesa, tj. krški oblici i to klasične krške vrtače tzv. boginjavog krša.

2.4 . KLIMATSKE KARAKTERISTIKE

Na klimatske karakteristike općine Jajce veliki uticaj imaju geografski položaj, te lokalni morfološki faktori. Općina Jajce je smještena između 44°13'50 i 44°27'18 s.g.š., i pripada južnom dijelu sjevernog umjerenog klimatskog pojasa. Područje općine Jajce, po svom geografskom položaju, ima umjereno-kontinentalnu klimu, čiji uticaj dolazi dolinom Vrbasa iz Panonske nizije, sa određenim specifičnostima izazvanim lokalnim reljefom. Odlike umjereno-kontinetalne klime su oštre zime i topla ljeta. Riječ je o klimatskom tipu Cf (po Köppenu) i to podtipovima Cfb ili umjereno toploj i vlažnoj klimi s toplim ljetom i Cfc ili umjereno toploj i vlažnoj klimi sa svježim ljetom. Cfb klima (čije su glavne odlike toplo ljeto sa temperaturom najtoplijeg mjeseca nižom od 22 °C, a najmanje 4 mjeseca imaju prosječnu temperaturu iznad 10 °C) vlada na većem dijelu općinskog teritorija, dok je Cfc klima (čije su glavne odlike svježe ljeto, pri čemu 1-4 mjeseca imaju prosječnu temperaturu višu od 10 °C, najhladniji mjesec temperaturu nižu od -3 °C) zastupljena samo u krajnjim istočnim i sjeveroistočnim dijelovima općine, koji se nalaze na višim hipsometrijskim nivoima. Srednja godišnja temperatura zraka se kreće od 9,5 °C do 11,1 °C, a godišnja suma padavina od 830 do 1150 mm. Temperaturne amplitude su znatne, a četiri godišnja doba su jasno izražena. U pogledu padavina nema izrazitog sušnog razdoblja. Maksimum padavina je krajem proljeća i početkom ljeta, a minimum u januaru ili februaru. Na osnovu dugogodišnjeg osmatranja, utvrđeno je da srednja godišnja temperatura zraka iznosi 10,7 °C. Najhladniji mjesec je januar sa srednjom mjesečnom temperaturom zraka od -0,8 °C, a najtopliji juli sa srednjom mjesečnom temperaturom zraka od 19,2 °C, tako da godišnje kolebanje srednje temperature zraka iznosi oko 20 °C, što klimi općine Jajce daje umjereno-kontinentalno obilježje. Apsolutna maksimalna temperatura zraka iznosi 38,6 °C (zabilježena 18. augusta 2003. godine), a apsolutna minimalna temperatura zraka je -25,4 °C (zabilježena 24. januara 1963. godine). Negativne temperature se nisu javljale samo u tri mjeseca u toku godine, i to u junu, julu i augustu, dok istovremeno samo u decembru, januaru i februaru maksimalna temperatura nije nikad prešla 21,0 °C, što takođe govori o izraženim godišnjim temperaturnim amplitudama. Prosječno prvi dan sa pojavom mraza (minimalna temperatura zraka ≤0,0 °C) je 29. oktobar, a prosječno posljednji dan sa pojavom mraza je 17. april. U tom periodu mraznih dana ima prosječno 97. Srednji godišnji broj dana sa maksimalnom temperaturom zraka ≤0,0 °C je 22, toplih dana (Tmax ≥ 25 °C) ima 76, jako toplih (Tmax ≥ 30 °C) ima 19, dok se situacije sa minimalnom temperaturom zraka većom od 20 °C (tzv. tropske noći) dogode u prosjeku svake pete godine jednom. Pojava temperaturnih inverzija u zimskom periodu nije zanemarljiva. To je pojava kada se na dnu Jajačke kotline stvara jezero hladnog zraka, čija je temperatura niža od one u višim slojevima atmosfere. Visina inverzionog sloja je obično od 400 do 800 metara. Pri takvim vremenskim stanjima, kada je vrijeme stabilno bez vjetra, povećana je mogućnost stvaranja magle, kao i opasnost od zagađenja. Srednja godišnja relativna vlažnost zraka se kreće oko 78 %. Najmanja je u periodu od aprila do augusta, a najveća u novembru, decembru i januaru. Ovo su normalne vrijednosti srednje relativne vlažnosti zraka za klimatsko područje općine Jajce. Prosječna godišnja količina padavina iznosi oko 900 mm u užoj oblasti oko grada Jajca, do preko 1000 mm na padinama okolnih brda i planina, jer prosječna suma padavina raste sa nadmorskom visinom. Najviše padavina ima u proljeće i ljeto, pa je tako juni mjesec sa najvećom prosječnom količinom padavina (96 mm u periodu 1961. – 1990. godine). Najmanje padavina ima u hladnijem dijelu godine, a mjesec sa najmanjom prosječnom količinom padavina je januar. Prosječan godišnji broj dana sa kišom kao meteorološkom pojavom je 119 dana u općini Jajce. Dnevne količine padavina veće od 50 mm zabilježe se u prosjeku svake četvrte godine. Maksimalna dnevna količina padavina od 90 mm, zabilježena je 20. oktobra 1990. godine. Prosječan godišnji broj dana sa snijegom kao meteorološkom pojavom u općini Jajce je 35. Januar je mjesec sa prosječno najviše sniježnih dana (8 dana). Prosječno prvi dan sa snježnim pokrivačem je 26. novembar, a prosječno posljednji dan sa snježnim pokrivačem je 1. april. Broj dana sa snježnim pokrivačem ≥ 10 cm, prosječno godišnje iznosi 26 dana, a najviše u januaru (9 dana). Broj dana sa snježnim pokrivačem ≥ 30 cm, prosječno godišnje iznosi 6 dana, najviše u januaru (2-3 dana). Prethodni podaci se odnose na užu oblast grada Jajca, a broj dana sa snježnim pokrivačem zakonito raste sa porastom nadmorske visine, pa tako broj dana sa snježnim pokrivačem ≥ 30 cm na 600 m nadmorske visine iznosi prosječno 21 dan, a na 800 m nadmorske visine iznosi prosječno 39 dana. Maksimalna visina snježnog pokrivača u periodu 1961. – 1990. godine iznosi 77 cm, zabilježena u februaru 1963. godine. U periodu 2002. – 2006. godine maksimalna visina snježnog pokrivača registrovana je u januaru 2003. godine i iznosila je 53 cm. Broj dana s maglom najveći je u jesenjim, a najmanji u proljetnim mjesecima. To je posljedica prirodnih karakteristika prostora općine Jajce, kao i veće zatvorenosti doline Vrbasa, u dijelu koji pripada općini Jajce. Povećan broj dana s maglom u jesenjim mjesecima, naročito kasnijim, posljedica je i temperaturnih inverzija, koje su redovna pojava u zatvorenim depresijama. Povećan broj maglovitih dana u augustu (7 dana) posljedica je intenzivnog isparavanja vazdušne struje koja tokom noći (noćni vjetar, tzv. noćnik) puše sa planinskog oboda u nizijske dijelove općine, tj. od viših prema nižim hipsometrijskim nivoima. Oblačnost je najveća tokom jesenjih mjeseci, a najmanja ljeti i u proljeće, jer nakon kratkotrajnih i plahovitih ljetnjih pljuskova nastupi brzo razvedravanje. Vjetar, odnosno učestalost, pravac i brzina vjetra zavise od orografskih karakteristika terena. Na prostoru općine Jajce dominantni su zapadni, sjeverni i južni pravci vjetra. Što se tiče srednje brzine vjetra, može se reći da su skoro podjednako zastupljeni svi pravci po srednjim brzinama, što je posljedica položaja hidrometeorološke stanice na vrhu brijega, dok u dolinama Vrbasa, Plive i drugih rijeka zavise od orijentacije doline. Srednja godišnja brzina vjetra iznosi 1,5 m/s, što je posljedica velikog uticaja tišina (kalme (C) – periodi bez vjetra) od 59,3 %. Na području općine Jajce vjetar od 8 i više Bofora (brzina vjetra ≥ 17,1 m/s) zabilježi se u prosjeku osam puta godišnje. Oluja, 9 Bofora (brzina vjetra veća od 21 m/s) desi se u prosjeku tri puta godišnje. Maksimalna brzina vjetra od 30,5 m/s (orkanska oluja) je zabilježena u februaru 1990. godine. Brzina vjetra raste s nadmorskom visinom, pa su zato brzine vjetra u Jajačkoj kotlini i dolinama Vrbasa i Plive manje u odnosu na više hipsometrijske nivoe. Vazdušna strujanja su takođe posljedica i orijentacije doline Vrbasa, doline Plive i njenih jezera, ali i dinarske direktrise krupnih jedinica reljefa u planinskom prostoru općine. Međutim, lokalne odlike reljefa, odnosno smještaj naselja u proširenju doline Vrbasa, uslovljavaju pojavu lokalnih vazdušnih strujanja u smislu smjene dnevnog i noćnog vjetra, tj. danika i noćnika. "Danik" puše iz doline prema planinskom obodu, a noćnik sa planinskog oboda prema dolini. Danik je posljedica dnevnih temperaturnih karakteristika, a noćnik noćnih temperaturnih karakteristika određenih područja u okviru općine Jajce. Ukratko, općina Jajce se u klimatskom pogledu odlikuje toplim ljetima i ne suviše dugim, ali hladnim zimama, sa priličnom količinom padavina u obliku snijega, izraženošću godišnjih doba i većom količinom padavina u toplijem periodu godine, i to u vidu jakih pljuskova. Dakle, na osnovu karakteristika pojedinih klimatskih elemenata, područje općine Jajce ima obilježja kontinentalne, tj. umjereno-kontinentalne klime.

2.5. HIDROGRAFSKE KARAKTERISTIKE

Površinsko oticanje s nekog područja, kao i proticaji u vodotocima na tom području su u neposrednoj vezi s padavinama na to područje s jedne strane, te veličinom područja, morfološkim, geološkim i pedološkim karakteristikama, urbanizacijom, zastupljenim biljnim pokrivačem, načinom korištenja prostora, dotoka vode iz drugih područja, sa druge strane. Radi obrazloženja karaktera režima površinskih voda na području općine Jajce konstatira se sljedeće:

- Područje općine Jajce, ukupne površine oko 363 km2, pripada slivnom području rijeke Vrbas, uključujući i sliv rijeke Plive, a u širem smislu pripada slivu rijeke Save, odnosno crnomorskom slivu.

- Ukupne vodne površine općine iznose oko 680 ha, a prosječne višegodišnje količine padavina na području općine Jajce iznose oko 900 mm/god.

- Iz prethodnog proizilazi da ukupna zapremina oborinskih voda na području općine Jajce iznosi oko 296 miliona m3 vode u toku godine, odnosno oko 9,36 m3/sec., ili 27 l/sec/km2. Međutim, prema postojećim podacima specifični površinski oticaj je manji i iznosi oko 21 l/sec/km2.

Infiltracija površinskih voda u podzemlje i evapotranspiracija u iznosu oko 6 l/sec/km2 posljedica je ostalih karakteristika područja, koje takođe imaju uticaj na oticaj površinskih voda.

Rijeka Vrbas izvire na jugoistočnim padinama Vranice, na oko 1 780 m nadmorske visine. Ušće rijeke Vrbas nalazi se na 93 m nadmorske visine, pa je visinska razlika između izvorišta i ušća 1 987 m. Ukupna površina sliva Vrbasa iznosi oko 6 130 km2, dužina toka je oko 192 km, a prosječan proticaj vode 110 m3/sec. Rijeka Vrbas na područje općine Jajce ulazi na jugu, kod naselja Doganovci, povezujući na taj način Bugojansku neogenu potolinu i Uskopaljsku kotlinu sa Jajačkom unutargorskom depresijom. Dionica toka rijeke Vrbas na području općine Jajce iznosi oko 60 km, i teče uskom kanjonskom dolinom sa klisurama, kao što je Vinačka klisura, te manjim proširenjima na lokalitetima Vinac, Skela i Prudi. Najveće pritoke rijeke Vrbas na području općine Jajce su rijeka Pliva s lijeve, te rijeka Rika i rijeka Ugar s desne strane. Manje desne pritoke rijeke Vrbas su: Komotinski potok, Bila Voda, Blačica potok, Podvode potok, Tokat potok, Bravnice potok, Reševik potok, rječica Lučna, Bopotok i Vlaški potok, a lijeve pritoke su: Ipotski potok, Homjak potok, Rudine potok, Poljanski potok, Glasinac potok, Šedinac potok i Suvopotok. Prosječni godišnji proticaj rijeke Vrbas na profilu vodomjerne stanice Skela iznosi 24,0 m3/s i specifični oticaj u slivu 18,6 l/s/km2, a na profilu vodomjerne stanice Kozluk prosječni proticaj iznosi 58,8 m3/s i specifični oticaj u slivu 21,2 l/s/km2. Maksimalni proticaj rijeke Vrbas na profilu vodomjerne stanice Skela iznosi 394 m3/s i minimalni 6,3 m3/s, a na profilu vodomjerne stanice Kozluk maksimalni proticaj iznosi 678 m3/s i minimalni 12,5 m3/s.

Rijeka Pliva je lijeva pritoka Vrbasa i ona je sedronosna, jer u svom koritu ima niz sedrenih prečaga, a i ruši se preko sedrene prečage sa visine od 22 m u rijeku Vrbas. Pravac toka joj je gotovo okomit na pravac toka Vrbasa. Takav pravac uslovljen je tektonski, odnosno starom rasjednom linijom koja je razlomljena mlađim tektonskim pokretima. Rijeka Pliva izvire na podnožju odsjeka duž rasjedne linije na rubu krške visoravni Pljeve i visoravni Podgorija-Baraći, iz više vrela od kojih su dva glavna. Vrelo koje je eksponirano sjeveru nalazi se na 483 m, a drugo južno vrelo na 489 m nadmorske visine. Ušće Plive se nalazi na 350 m nadmorske visine, tako da je visinska razlika između izvorišta i ušća 139 m. Slivno područje Plive ima površinu od 788 km2 (oko 15% površine sliva Vrbasa), dužina rijeke Plive je oko 30 km, a prosječan proticaj vode 45,8 m3/s. Za razliku od rijeke Vrbas, rijeka Pliva ima široku dolinu, a jedan dio njenog toka na području općine Jajce je transformisan u prirodna akumulaciona jezera, Veliko i Malo plivsko jezero, pa je i prirodni pad korita minimalan sa koncetracijom pada u obliku vodopada na ušću u rijeku Vrbas. Dolina rijeke Plive je monogenetska, polimorfna i polifazna. Osobenost joj daju epigenetska usijecanja, kao što su rtna epigenija u prostoru naselja Sokoca i domna epigenija u Čerkazovićima. Dionica toka rijeke Plive na području općine Jajce, uključujući i Plivska jezera, do njenog ušća u Vrbas iznosi 10 km. Rijeka Pliva u Čerkazovićima prima vode iz malih jezera Mali i Veliki Dol, te potok Draganovac i potok Klačine. Pored toga rijeka Pliva sa desne strane prima potok Žaovine, Brišćap i Hendek potok, a sa lijeve strane potok Perućica i potok Jošavka. Prosječni godišnji proticaj rijeke Plive na profilu ušća u rijeku Vrbas iznosi 3,50 m3/s, a specifični oticaj u slivu iznosi oko 26 l/s/km2. Maksimalni proticaj rijeke Plive na ušću u rijeku Vrbas, zbog redukcije velikih voda u Plivskim jezerima koja služe kao akumulacija HE Jajce I, iznosi 220 m3/s, a minimalni proticaj 3 m3/s (biološki minimum), koji se propušta nakon skretanja vode u HE Jajce I. Inače, minimalni proticaj u rijeci Plivi, uzvodno od skretanja vode u HE Jajce I, iznosi 11 m3/s. Maksimalni vodostaji i proticaji na rijeci Plivi javljaju se u aprilu, a sekundarni u decembru. Minimalni vodostaji i proticaji redovito se javljaju u augustu i septembru. Maksimalni vodostaji i proticaji na rijeci Plivi rezultat su sniježne i, posebno, krške retenzije. Na ušću rijeke Plive u rijeku Vrbas, kod samog grada Jajca, nalazi se poznati vodopad rijeke Plive visine oko 22 m. Korito rijeke Plive i sam vodopad formirani su u poroznom materijalu sedri. Destrukcija sedre se uočava već skoro 100 godina, tako da se povremeno poduzimaju sanacioni radovi kako u koritu rijeke Plive, tako i na vodopadu. Raspadanje i destrukcija sedre se obično javlja kada korito iz nekih razloga presuši (ljetne suše u kombinaciji sa odvodom vode za potrebe HE Jajce I i Elektrobosne), ili pri proticaju vrlo visokih voda, kada se razvijaju velike brzine vode u koritu (preko 4–5 m/s).

Na području općine Jajce nalaze se dva prirodna jezera, Veliko i Malo plivsko jezero na rijeci Plivi i vještačka akumulacija HE Jajce II na rijeci Vrbas. Plivska jezera, Veliko i Malo jezero, pripadaju hidrografskom sistemu Plive i smještena su u dolini ove rijeke između naselja Jezero i grada Jajca. Veliko jezero leži na nadmorskoj visini od 424 m i nastalo je na mjestu gdje Pliva završava svoj tok, nizvodno od naselja Jezero. Veliko jezero završava kod naselja Zaskoplje, a pravac pružanja mu je zapad-istok. Malo jezero je, kod naselja Zaskoplje, odvojeno od Velikog jezera uskom krečnjačkom gredom koja se pruža nizvodno, do ispod kote 515 m. Veliko i Malo jezero protokom Plive ostvaruju međusobnu hidrografsku vezu protočnog karaktera. Plivska jezera, s obzirom na svoj dolinski položaj između Jajačke i Šipovačke unutargorske depresije, imaju dolinsko-kotlinsku varijantu umjerenokontinentalnog klimatskog režima. Usko, priobalno područje jezerske kotline čini ekosistem mezofilnih šuma kitnjaka i običnog graba. Više hipsometrijske nivoe, prema krajnjim vrhovima doline Plive, čini ekosistem bukovo-jelovih šuma. Morfometrijski pokazatelji Plivskih jezera dozvoljavaju zaključak da je riječ o velikim jezerskim akumulacijama. Njihova osobenost je vrlo brza izmjena vode s obzirom na protočni karakter.

Veliko jezero - 1,2 km2, 3,3 km (Long.), 700 m (max Lat.), 400 m (avg Lat.), 8,4 km (Long. obalne linije), 1,3(koef.razuđenosti), 36 m (max h).

Malo jezero - 206 000 m2, 940 m (Long.), 430 m (max Lat.), 219 m (avg Lat.), 3,6 km (Long. obalne linije), 1,5 (koef.razuđenosti), 24 m (max h).

Oscilacije jezerskih nivoa i njihov hidrološki režim u osnovi zavise od hidrološkog režima rijeke Plive. Vodostanja na Plivi se odražavaju na vodostanja Plivskih jezera. Prirodni režim i godišnju raspodjelu vodostaja i proticaja remeti rad HE Jajce I, koja neposredno koristi vodu ovih akumulacija. Zbog toga se često dešava da godišnji hod vodostaja na Plivi i njenim jezerima nije odgovarajući prirodnim uslovima. Evolucija Plivskih jezera će prvenstveno zavisiti od stanja kvaliteta geografske sredine slivnog područja. Ako izostanu negativni antropogeni utjecaji, treba očekivati da će jezera na Plivi i dalje postojati. Dalja antropogenizacija prostora može, veoma brzo, izmjeniti tok evolucije i ozbiljno ugroziti Plivska jezera. Tendencija u ovom smislu već ima, jer objekti turističke privrede u neposrednom slivu jezera, sadašnje i nove putne komunikacije i industrija već sada nose mnoge opasnosti koje mogu uništiti ovaj jedinstveni prirodni hidrografski sistem.

2.6 . PEDOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA

Morfologija prostora, geološka građa terena, klima, vegetacija i hidrološko-hidrografske odlike terena, uslovili su vrlo diferencirane procese u pejsažu, na osnovu čega je formirano nekoliko vrsta tla na prostoru općine Jajce. Najveće rasprostranjenje imaju tipovi tla koji pripadaju klasi automorfnih tala, ali su rasprostranjena i tla iz hidromorfne klase, istina u manjoj mjeri. Iz klase automorfnih tala, koja nastaju pod djelovanjem padavinske vode koja se cijedi kroz tlo bez dužeg zadržavanja, na teritoriji općine Jajce zastupljeni su sljedeći tipovi: Litosol, kalkomelanosol i mozaik litosol–kalkomelanosol na krečnjaku i dolomitu imaju malo rasprostranjenje na području općine Jajce. Ova tla su razvijena u sjevernom dijelu općine, u donjem dijelu toka rijeke Vrbas koji pripada općini Jajce. Zahvataju prostor od početka hidroakumulacije HE Jajce II, u uskom pojasu uz obale Vrbasa, do ušća rijeke Ugar u Vrbas, te lijevu dolinsku stranu rijeke Ugar, u dijelu toka koji pripada općini Jajce. Kalkokambisol i mozaik kalkomelanosol–kalkokambisol imaju znatno veće rasprostranjenje u odnosu na prethodna tla. Razvijena su u istočnoj polovini općinskog teritorija, istočno od rijeke Vrbas i sjeverno od rijeke Rike. Rasprostranjena su u području naselja Bešpelj, Zdaljevac, Cvitovići, Lendići, Bučići, Kruščica, Karići i Krezluk. Mozaici kalkomelanosol-luvisol, kalkokambisol-luvisol, kalkomelanosol-kalkokambisol-luvisol i kompleks rendzina-kalkokambisol-luvisol na krečnjaku i dolomitu su tla koja su na području općine Jajce zastupljena na dva odvojena područja, od kojih ono veće zahvata zapadni dio općine, a manje područje je u istočnom dijelu općine.U zapadnom dijelu, ova tla se rasprostiru u području naselja Vlasinje, Barevo, Mile, Carevo Polje, Pšenik, Prisoje, Zaskoplje i Žaovine, a i sam grad Jajce je smješten na ovim pedološkim supstratima. U manjem, istočnom dijelu ova tla zahvataju prostore naselja Brvanci, Biokovine, Bulići i Šibenica, te prostor Dnolučke planine. Rendzina i kompleks litosol-rendzina na dolomitu imaju izuzetno malo rasprostranjenje na prostoru općine Jajce. Zahvataju samo uski pojas u jugozapadnom dijelu općine, na tromeđi sa općinama Šipovo i Jezero. Eutrični kambisol na silikatnim stijenama bogatim bazama prostire se u južnom i djelimično jugozapadnom dijelu općine Jajce. Uglavnom zahvata prostor između rijeke Vrbas i rijeke Rike, odnosno naselja Bavar, Vinac, Šerići, Ploče, Rika, Stare Kuće, Grdovo, Kokići i Dubrave. Distrični kambisol na kiselim silikatnim stijenama se prostire samo u užem pojasu u jugozapadnom i zapadnom dijelu općine, od Doganove Kose na jugoistoku do brda Ćusine na sjeveru ovog pojasa. To je uglavnom prostor na kojem se nalaze naselja Ipota, Selište, Grabanta, Bilinčić, Cipić, Čojluk, Drenov Do i Kamenice. Vertisol, pelasol i kompleks vertisol-pelasol na glini i laporu zahvataju samo manji, zatvoreni prostor u istočnoj polovini općine Jajce, i to između naselja Kuprešani, Vukičevci, Lupnica, Karići, Podlipci, Doribaba i Bistrica, a unutar ovog prostora je i naselje Divičani. Iz klase hidromorfnih tala, koja nastaju pod uticajem jačeg vlaženja od padavinskih voda i dopunskog vlaženja od slivnih, poplavnih i podzemnih voda, na području općine Jajce zastupljen je samo fluvisol. Fluvisol se prostire samo u dolini rijeke Plive, odnosno u kotlini Plivskih jezera, u uskom pojasu duž obalnih strana jezerske kotline s nešto većim rasprostranjenjem na sjevernoj strani kotline.

2.7. BIOGEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE

Područje općine Jajce, u biogeografskom smislu, pripada eurosibirskoj podoblasti, odnosno ilirskoj provinciji, koja se odlikuje širokim visinskim dijapazonom i svojstvenim vegetacijskim jedinicama i flornim elementima.Ovo područje u potencijalnom smislu pripada šumama hrasta kitnjaka i običnog graba, te šumama hrasta kitnjaka, a iznad njih je područje šuma bukve i jele sa smrčom.Unutar ovih klimatogenih fitocenoza, nizijski predjeli aluvijalnih terasa u dolini Vrbasa i Plive predstavljaju staništa hrasta lužnjaka i običnog graba, a sasvim uski pojas recentnih fluvisola je stanište vrba i topola, a na zamočvarenom zemljištu staništa crne johe. Kanjonske predjele Vrbasa i Ugra, i rasjedne zone na krečnjačkim terenima karakterišu fitocenoze crnog graba i crnog jasena, sa fitocenozama bukve sa crnim grabom u relativno mezofilnijim mikrostaništima, uslovljene specifičnim orografsko-edafskim prilikama.Na dolomitnim terenima, u području Šedinca, rasprostranjene su šume crnog bora sa termofilmim lišćarima. Ova primarna šumska vegetacija je dijelom potpuno potisnuta, naročito u reljefno povoljnim položajima ( poljoprivredne površine, naselja, infrastrukturni objekti ), a preostali šumski kompleksi su, često dugotrajnim i različitim antropogenim uticajima, različito izmijenjeni. Formirane su različite sekundarne fitocenoze, a šire su zastupljene sekundarne šume bukve, u različitim fazama degradacije, kao izdanačke šume i šikare, te šibljaci i šumske goleti.(9,50) Najveće rasprostranjenje na prostoru općine Jajce ima ekosistem šuma bukve i jele sa smrčom. Ovaj ekosistem se najčešće razvija između ekosistema montanih bukovih i subalpskih bukovih šuma. Njihovom razvoju je pogodovala umjereno hladna i umjereno vlažna klima sa srednjim godišnjim temperaturama između 5oC i 7oC i srednjom godišnjom relativnom vlažnošću vazduha između 75% i 85%. Šume bukve i jele sa smrčom se postiru na oko 70% površine općine. Geološka podloga ovog ekosistema je veoma raznovrsna, što je uslovilo nastanak različitih tipova tala.Tla ovoga ekosistema su veoma različita, od krečnjačkih crnica i rendzina na karbonatnim stijenama, do kiselih silikatnih zemljišta na kvarcitima, dacitima, riolitima i kvarcnim pješčarima. Neke od glavnih edifikatorskih vrsta fitocenoze šuma bukve i jela sa smrčom su: Picea abies, Abies alba, Fagus moesiaca, Acer platanoides, Ulmus montana, Fraxinus excelsior, itd. Sekundarna vegetacija u pojasu bukovih šuma je izgrađena uglavnom od mezofilnih livada, gdje su glavne edifikatorske vrste Pančićia serbica, Poa alpina, Phleum alpinum, dok tercijarnu vegetaciju čine asocijacije koje su nastale kao rezultat intenzivnog djelovanja čovjeka kako na primarnu, tako i na sekundarnu vegetaciju. Znatno manje rasprostranjenje na području općine Jajce imaju mezofilne šume hrastova, odnosno šume hrasta kitnjaka, te šume hrasta kitnjaka i običnoga graba. Šume hrasta kitnjaka i običnog graba uglavnom su razvijene u dolini rijeke Plive i u kotlini Plivskih jezera, te u dolini srednjeg dijela toka Vrbasa, od naselja Kamenice do naselja Pšenik. Šume hrasta kitnjaka razvijene su dolini gornjeg dijela toka rijeke Vrbas, od naselja Vinac do naselja Kamenice, te u dolini rječice Rike od naselja Krezluk do njenog ušća u Vrbas. Ovi ekosistemi se razvijaju pri nadmorskim visinama između 300 i 800 m, a ka nižim nadmorskim visinama, uz same riječne tokove, prelaze u ekosistem poplavnih šuma vrbe, topole i crne johe. Njihovom razvoju su pogodovale umjereno-kontinentalna klima i geološka podloga koja je veoma raznovrsna: od dolomita i krečnjaka, preko laporaca i glinaca, do peridotita, dijabaza, melafira, itd. Upravo ova raznovrsnost geološke podloge, odnosno matičnog supstrata, uslovila je nastanak različitih tipova tala u pojasu ovih ekosistema. Oni se najčešće mogu naći u predjelima brdskih smeđih tala na krečnjacima, brdskih smeđih tala na laporcima i glincima, te brdskih parapodzola ili pseudogleja na laporcima, glincima i škriljcima. Neke od glavnih edifikatorskih vrsta fitocenoze mezofilnih šuma hrastova su: Quercus petrae, Carpinus betulus, Acer campestre, Prunus avium, Acer tataricum, itd. Sekundarnu vegetaciju ovog ekosistema izgrađuju dolinske mezofilne livade sveze Arrhenatherio elatrioris. Ovaj ekosistem je nastao i održava se pod uticajem čovjeka, kontinuiranim košenjem ili intenzivnom ispašom. On je jedan od najznačajnijih producenata zelene mase, koja se koristi kao stočna hrana. Zahvaljujući prisustvu i velikoj brojnosti hranjivih trava, kao što su leptirnjače i glavočika, on je jedan od najkorisnijih ekosistema za razvoj stočarstva. Tercijarna vegetacija ovog ekosistema nastaje kao posljedica snažnog djelovanja čovjeka na primarnu, odnosno sekundarnu vegetaciju. Na prostoru općine Jajce takođe se prostiru i mješoviti šumski kompleksi koji su izgrađeni od šuma crnog bora, šuma hrasta medunca i crnog graba ili šuma crnog graba, te termofilnih šuma bukve. Ove šume razvijene su u donjem dijelu toka rijeke Vrbas i dijelu toka rijeke Ugar, koji pripada općini Jajce, kao i u gornjem dijelu toka potoka Šedinac. Općina Jajce odlikuje se izuzetnim bogatstvom živih sistema, biljnih i životinjskih. Od makrofita, na šumskim terenima i livadama, brojne su vrste gljiva kako jestivih, tako i otrovnih. Od životinjskih vrsta najbrojniji su sisari: vuk, lisica, jazavac, medvjed, divlja svinja, jelen, krtica, divlja mačka, jež, itd. Postoje i brojne vrste ptica kao što su:crvendać, zeba, djetlić, šumska ševa, obična sjenica i brojne druge. Od gmizavaca česti su zelembać, živorodni gušter, sljepić i šarka, a od vodozemaca daždevnjak, žaba kreketuša i šumska žaba. S obzirom da je općina Jajce izuzetno bogata površinskim vodama, odnosno rijekama i jezerima, to se onda na području ove općine mogu pronaći i brojne vrste vodene faune, što se posebno odnosi na rijeku Plivu i njena jezera. Važno je istaći da se u različitim dijelovima toka rijeke Plive pojavljuju i različite vrste ribe. Tako je tok Plive od samog izvora, pa do ušća u Veliko jezero stanište autohtone potočne pastrmke i lipljena. Vrste u Velikom jezeru su: potočna pastrmka, lipljen, jezerska zlatovčica, jezerska pastrmka, kalifornijska pastrmka, crvenperka, linjak i šaran,dok se u Malom jezeru pojavljuju i amur, bodorka, som i bjelica, što riblji fond čini neobično raznolikim.

Naseljena mjesta

[uredi | uredi kod]

Stanovništvo

[uredi | uredi kod]

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Jajce imala je 44.903 stanovnika, raspoređenih u 62 naselja.

Nacionalni sastav
Muslimani 17.400 (38,75%)
Hrvati 15.781 (35,14%)
Srbi 8.684 (19,33%)
Jugoslaveni 2.486 (5,53%)
ostali 552 (1,25%)
Nacionalni sastav 1971. godine
ukupno 35.002
Muslimani 14.001 (40,00%)
Hrvati 12.376 (35,35%)
Srbi 8.132 (23,23%)
Jugoslaveni 208 (0,59%)
ostali 285 (0,83%)

Naseljena mjesta su:

Bare, Barevo, Bavar, Biokovine, Bistrica, Borak, Borci, Božikovac, Bravnice, Brnići, Brvanci, Bučići, Bulići, Bungurovina (Bungurovine), Carevo Polje, Cvitović, Čerkazovići, Ćusine, Divičani, Dobretići, Dogani, Donji Bešpelj, Doribaba, Drenov Do, Dubrave, Đumezlije, Gornje Mile, Gornji Bešpelj, Grabanta, Grdovo, Harmani, Ipota, Jajce, Jezero, Kamenice, Karići, Kasumi, Klimenta, Kokići, Kovačevac, Krezluk, Kruščica, Kuprešani, Lendići, Lučina, Lupnica, Ljoljići, Magarovci, Mile, Peratovci, Perućica, Podbarevo, Podlipci, Podmilačje, Prisoje, Prudi, Pšenik, Rika, Selište, Seoci, Smionica, Stare Kuće, Šerići, Šibenica, Tokat, Vinac, Volijak, Vrbica, Vukićevci, Zdaljevac, Zubovići i Žaovine.

Privreda

[uredi | uredi kod]

Obrazovanje

[uredi | uredi kod]

Nacionalni spomenici

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Nacionalni spomenici u Jajcu

Slavni ljudi

[uredi | uredi kod]

Zanimljivosti

[uredi | uredi kod]

U Jajcu je nastala i osnovana novinska agencija "Tanjug".

Sportski timovi

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Jajce&oldid=41866082