Les Fleurs du mal
| Les Fleurs du mal | |
|---|---|
Prvo izdanje zbirke s autorovim bilješkama | |
| Autor(i) | Charles Baudelaire |
| Naslov prijevoda | Cvjetovi zla |
| Država | |
| Jezik | francuski jezik |
| Žanr(ovi) | poezija |
| Izdavač | Auguste Poulet-Malassis |
| Datum izdanja | 1857. |
Les Fleurs du mal (srpskohrvatski: Cvjetovi zla) je zbirka pjesama Charlesa Baudelairea prvi puta objavljena 1857. godine. Radi se o Baudelaireovoj najpoznatijoj zbirci i jednoj od najvažnijih zbirki poezije u historiji književnosti. Cvjetovi zla su epohalno djelo simbolističkog pokreta, a izvršili su i značajan utjecaj na modernistički pokret. Izvorno izdanje bili je podijeljeno na šest tematskih cjelina:
- Spleen et Idéal
- Tableaux parisiens (ista se danas smatra jednom od najboljih kritika pariške modernosti s kraja XIX. vijeka)
- Le Vin
- Fleurs du mal
- Révolte
- Le Mort
Tematika djela, koja je široka i obuhvaća teme seksa, lezbijskih odnosa, sakralne i profane ljubavi, metamorfoze, melankolije, korupcije, izgubljene nevinosti, vina te života i smrti, bila je skandalozna za ono vrijeme i naišla je na glasne kritike. Isprva se tek malena skupina divila Baudelaireovom simbolizmu i pjesničkom umijeću, no broj je postepeno rastao. S druge strane, Baudelaire je, zajedno s izdavačem, završio na sudu gdje je osuđen za prekršaj protiv javnog morala. Dosuđena im je novčana kazna, no Baudelaire nije zatvoren. Šest pjesama iz zbirke je zabranjeno, ali su kasnije tiskane u Bruxellesu, 1866. godine. Drugo izdanje zbirke, ono iz 1861., nije sadržavalo šest spornih pjesama, ali je sadržavalo cijelu seriju novonastalih pjesama. Victor Hugo je pisao Baudelaireu, izražavajući divljenje prema njegovoj zbirci i njemu samome. Presuda je službeno poništena tek 1949. godine, čime je dignuta i zabrana sa šest spornih pjesama.
Cvjetovi zla danas ostaju Baudelaireovo najpoznatije i najprepoznatljivije djelo te jedno od ključnih dijela u historiji književnosti.