Vitus Bering
| Vitus Bering | |
|---|---|
|
| |
| Puno ime | Vitus Jonassen Bering |
| Informacije | |
| Rođenje | 1681. Horsens, Danska |
| Smrt | 19. decembar 1741. otok Bering (Kamčatka) |
Vitus Bering (Horsens, 1681. – otok Bering (Kamčatka), 19. decembar 1741.) znan i kao Ivan Ivanovič Bering, bio je jedan iz plejade velikih moreplovaca i istraživača 18. vijeka, Danac koji je plovio za Ruse i prvi istražio Beringov prolaz i Aljasku i tako utabao put za rusku ekspanziju u te krajeve.[1]
Nakon plovidbe do Indije Bering se pridružio floti ruskog cara Petra Velikog kao potporučnik. Car ga je 1724. postavio za komandanta ekspedicije koja je trebala istražiti dali su Azija i Sjeverna Amerika povezane kopnom ili ne ? Rusko Carstvo je u to vrijeme bilo s jedne strane zainteresirano za ekspanziju u Sjevernu Ameriku, poput ostalih evropskih zemalja, a s druge strane htjeli su istražiti mogućnost plovnog puta uz obale Sibira do Kine.
Već je Semjon Dežnjev 1648. oplovio Beringov prolaz, ali se za to nije znalo sve do 1736.[1] Bering se uputio na plovidbu 13. jula 1728. iz sibirskog poluotoka Kamčatka prema sjeveru, u augustu je preplovio Beringov prolaz i uplovio u Arktički ocean. Loše vrijeme onemogućilo mu je precizno razgledavanje, pa nije ni vidio sjevernoameričku obalu, ali je ispravno zaključio da se ona ne spaja sa Azijom.[1]
Za vladavine carice Ane Bering je dobio priliku za drugu ekspediciju. Njegov jednostavni plan se nakraju pretvorio u Veliku sjevernu ekspediciju koja je trajala od 1733 do 1734. Ekspedicija je uspjela kartografirati najveći dio arktikčke obale Sibira. Bering je 4. juna 1741. otplovio iz Kamčatke na brodu Sv. Petar, u pratnji Alekseja Čirikova na brodu Sv. Pavle.[1] Oluja ih je razdvojila pa je Čirikov sam oplovio i otkrio nekoliko Aleutskih otoka, s druge strane Bering je uplovio u Aljaški zaljev 20. augusta. Iz opreznosti da sigurno vrati brod i posadu, nije se upuštao u detaljno istraživanje već je iz sigurne udaljenosti oplovio jugozapadnu obalu Aljaske, Poluotok Aljasku i Aleute.[1]
Zbog dugotrajne plovidbe patio je od skorbuta (kao i čitava posada), pa mu je značajno opala koncentracija i početkom novembra brod mu se nasukao na hridine otoka Beringa pored Kamčatke. Nakon njegove pogibije samo se nekolicina mornara uspjela dočepati Sibira i donjeti vijesti o neslućenim mogućnostima za lov na krznaše i bogatim krajevima koje su vidjeli uz Aljasku i Aleute.[1]