Prijeđi na sadržaj

Zenitni teleskop

Izvor: Wikipedija
Zenitni teleskop.
U horizontskom koordinatnom sustavu položaj nebeskog tijela određen je azimutom i kutnom visinom (ili zenitnom daljinom = 90° - kutna visina).

Zenitni teleskop je astrometrijski teleskop za vrlo točno mjerenje razlika zenitnih daljina zvijezda i određivanje zemljopisne širine. Jednostavno postavljanje u vertikalnoj ravnini dopušta korištenje zrcala velike mase. Koristio se za mjerenje kolebanja zemljopisnog pola, što su danas preuzela mnogo točnija radioastronomska mjerenja položaja kvazara. Veliki zenitni teleskop s udubljenom površinom rotirajuće žive kao zrcalom (promjera 6 metara i mase oko 3 tone) izgrađen je 2004. u Kanadi (70 km istočno od Vancouvera). Koristi se za astrofizička promatranja (mjerenje crvenoga pomaka galaktika i kvazara, te za otkrivanje dalekih supernova). [1]

Zenitna daljina

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Zenitna daljina

Zenitna daljina (oznaka: z) je dio velike vertikalne kružnice, od zenita do mjesta na prividnoj nebeskoj sferi (nebesko tijelo), mjeren lučnom mjerom. [2] Koristi se u horizontskom koordinatnom sustavu uz azimut za izračunavanje položaja nebeskih tijela. Mjeri se tako da se od 90° odbije kutna visina tijela.

Kutna visina (oznaka: h) je kut u središtu nebeske sfere koji se nalazi u ravnini okomitoj na ravninu obzora. Zamislimo li da je polumjer nebeske sfere jedinični, tada se kutna visina može odrediti i kao duljina luka na sferi, jer je u tom slučaju duljina luka brojčano jednaka pripadnom središnjem kutu. Isti postupak provodi se pri određivanju drugih sfernih koordinata. Kutna visina h je pozitivna iznad obzora i kreće se od 0° do 90°, a negativna ispod obzora, kada se kreće od 0° do -90°. Umjesto kutne visine h može se koristiti zenitna daljina z:

z = 90° - h

Zenit

[uredi | uredi kod]

Zenit (prema arap. as-samt: smjer, put; hrv. tjemenište) je točka na prividnoj nebeskoj sferi, najviša iznad obzora (horizonta), kutna visina joj iznosi 90°. Određuje se s pomoću viska ili vodoravne plohe, tako što je smjer zenita okomit na vodoravnu plohu. Osim mjesnog ili zemljopisnog zenita određuje se i geocentrički zenit, koji se dobiva projekcijom pravca iz središta Zemlje kroz stajalište do nebeske sfere. [3]

Nasuprot zenitu je nadir. Nadir (prema arap. naẓīr) je točka na nebeskoj sferi najniža pod obzorom (horizontom), nasuprot (antipod) zenitu, kutne visine –90°. [4]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. zenitni teleskop, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  2. zenitna daljina, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  3. zenit, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  4. nadir, [4] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.