Prijeđi na sadržaj

Zero Dark Thirty

Izvor: Wikipedija
Zero Dark Thirty
Kino-poster
RežijaKathryn Bigelow
ProducentMark Boal, Kathryn Bigelow, Megan Ellison
ScenarioMark Boal
UlogeJessica Chastain, Jason Clarke, Joel Edgerton
MuzikaAlexandre Desplat
FotografijaGreig Fraser
MontažaDylan Tichenor, William Goldenberg
StudioAnnapurna Pictures
DistribucijaAnnapurna Pictures
Datum(i) premijere
19. 12. 2012 (2012-12-19)
Trajanje157 min.[1]
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Budžet40,000.000 $
Bruto prihod102,308.991 $

Zero Dark Thirty (eng. Zero Dark Thirty) je američka povijesna drama iz 2012. godine koju je režirala Kathryn Bigelow, a čiji scenarij potpisuje Mark Boal. Nazvan "pričom o najvećoj ljudskoj potrazi za najopasnijim čovjekom u povijesti čovječanstva" film je dramatizacija američke operacije zahvaljujući kojoj je pronađen i ubijen Osama bin Laden. Film su producirali Boal, Bigelow i Megan Ellison, a glavne uloge u njemu su ostvarili Jessica Chastain, Jason Clarke, Joel Edgerton, Chris Pratt, Jennifer Ehle, Mark Strong, Kyle Chandler i Edgar Ramirez.[2][3] Svoju premijeru film je imao 18. prosinca 2012. godine u Los Angelesu, a u službenu kino distribuciju krenuo je 11. siječnja 2013. godine.[4]

Film Zero Dark Thirty pobrao je hvalospjeve filmskih kritičara i nominiran je u pet kategorija za prestižnu filmsku nagradu Oscar uključujući one za najbolji film, glavnu glumicu i originalni scenarij. Film je također nominiran u četiri kategorije za nagradu Zlatni globus uključujući one za najbolji film (drama), najbolju glumicu i najbolju režiju od kojih je Jessica Chastain osvojila onu u kategoriji glavne ženske uloge. Uz pozitivne kritike, film je također proglašen kontroverznim i prvenstveno je negativno kritiziran za svoje navodno podupiranje torture kojom se dolazilo do povjerljivih informacija.

Uloge

[uredi | uredi kod]

Kritike

[uredi | uredi kod]

Zero Dark Thirty o hvatanju Osame bin Ladena nije toliko loš film koliko na neki čudan način prema kraju postaje sve neinteligentniji. Akcija "lova na najtraženijeg čovjeka" koji predvodi žena na filmu djeluje dosta traljavo i neuvjerljivo, ali to se uklapa u teze da stvarnost (ako je akcija doista tekla tako) može biti neobičnija od fikcije. Za tanašnu pravolinijsku narativnu strukturu i ne osobito izražajne karaktere dva i pol sata trajanja svakako je predugačko, puno je praznog hoda, a ni ideološko-propagandistička strana filma nije baš čista.

Uvodne scene filma nisu veliko filmotvorstvo. Pate od teškog žargona i nepristupačne kalkulacije, koja je mračna i teška na teoriji...Moja pretpostavka je da veliki dio fascinacije s ovim filmom leži u razotkrivanju činjenica, nejasno viđenih. Nema tu puno priče  – u biti, samo da Maya misli da je u pravu, i je.

Ovo je djelo filmašice sa autoritetom koja je spremna, kao što je i sposobna, suočiti se sa punim spektrom morlne podvojenosti...Ostali će raspravljati o činjenicama, ali ja vam mogu reći da se Zero Dark Thirty ne ispričava za mučenje, kao što ga se ni ne odriče. Ono što čini u pričanju jedne jako bitne priče našeg doba je ono što moderni filmovi rijetko čine, a to je da služi kao briljantna provokacija.

– Joe Morgenstern[8]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ZERO DARK THIRTY (15)”. British Board of Film Classification. November 28, 2012. Pristupljeno 28. XI 2012. 
  2. Child, Ben (January 6, 2012). „Kathryn Bigelow's Bin Laden film to star Joel Edgerton”. The Guardian (London). 
  3. UPI takes territories on Kathryn Bigelow's Zero Dark Thirty; Screen Daily; May 15, 2012
  4. "Zero Dark Thirty" premieres in Los Angeles Arhivirano 2012-12-27 na Wayback Machine-u CBS News, December 11, 2012.
  5. 5,0 5,1 „Bin Laden Film's Focus Is Facts, Not Flash”. The New York Times. November 23, 2012. 
  6. "Propaganda u pravom trenutku"; Večernji list; 27. siječnja 2013., str. 43
  7. Ebert, Roger (2. siječnja 2013). „Zero Dark Thirty”. Chicago Sun-Times. Arhivirano iz originala na datum 2013-03-18. Pristupljeno 2. ožujka 2013. 
  8. Morgenstern, Joe (18. prosinca 2012). „In 'Zero Dark Thirty,' Zealotry in Pursuit of Zealots”. The Wall Street Journal. Pristupljeno 2. ožujka 2013. 

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]