Jablan grad
Jablan grad je slabo, gotovo nikako, istraženi srednjovjekovni lokalitet, utvrđenje, koje se nalazi na istoimenom brdu (najveći vrh 451 m) u selu Mezgraja u opštini Ugljevik, Republika Srpska, BiH.
Zbog loše istraženosti, lokalitet je slabo poznat čak i stručnoj javnosti, te nije ni pod kakvom zaštitom od daljeg propadanja i uništenja.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Vjeruje se da je utvrđenje Jablan grad, nastalo u srednjem vijeku kada se u ovim krajevima sjeveroistočne Bosne mijenjala vladavina ugarskih kraljeva, srpskih despota i bosanskih vladara. Postoje i neki dokazi pronalaska nakita iz bronzanog doba na ovom lokalitetu, što govori da je ovaj lokalitet bio naseljen i mnogo prije srednjeg vijeka[1].
Jablan grad je dijelio sudbinu Teočaka, 5 km vazdušnom linijom udaljenog, takođe, nedovoljno istraženog srednjovjekovnog grada, te se kroz istoriju Teočaka može sagledati i istorija, ne samo Jablan grada, nego i čitavog ovog kraja. Teočak se u istorijski izvorima prvi put spominje 1432. godine kada ga mađarski kralj Žigmund ustupa Đurđu Brankoviću koji u njemu vrši dograđivanja.
Pretpostavlja se da se iz Jablan grada ovim krajevima vladalo u ime Zlatonosovića, gospodara Zvornika, čija se vlast na sjeveru pružala do linije Šepak — Teočak — Donja Tuzla — Gračanica[2].
U svom radu: „O porijeklu stanovništva Tuzlanske oblasti“ Risto Jeremić navodi da je cio prostor između rijeka Drine i Bosne pripadao srednjovjekovnoj vlasteli Pavlović, čija je matica, kako navodi: "vjerovatno, bio Jablan grad u srezu Zvorničkom", a glavno sjedište grad Borač kod Rogatice. Porodice potčinjene ovoj vlasteli bile su: Dinjičići, kasnije Kovačevići, Bratiljevići, Gojsalići, Pribojevići, pa i Zlatonosovići koji su, kao što je rečeno, stolovali u Zvorniku. Inače, prvi poznati Pavlović bio je Raden Jablanić, vlasteličić, otac rodonačelnika ove dinastije kneza Pavla Radenovića[2]. Kako je njegovo osnovno zanimanje bila medicina, Risto Jeremić se, u uvodu u navedeni rad ograđuje rečenicom: "Na hartiju sam bacio samo činjenice, ali nemam smelosti da iz njih izvučem zaključke, jer mi za taj posao nedostaje potrebna sprema".
Vjeruje se da je Bogutovo Selo, selo ispod Jablan grada, dobilo ime po nekom velikašu Bogutu koji je bio vlasnik Jablan Grada[2].
Mađari su držali Teočak sve do 1521. godine, kada su njega, kao i Srebrenik zauzeli Turci. Nakon toga, tadašnje stanovništvo se sa ovih prostora razbježalo seleći se prema sjeveru u Slavoniju i u Mađarsku u pogranične krajeve.
Ponovno naseljavanje ovih krajeva počeće u drugoj polovini 17. i početkom 18. vijeka.
Lokacija i izgled utvrđenja
[uredi | uredi izvor]Zbog svog geografskog položaja i izuzetne nepristupačnosti i zbog utvrđenja i obodnog zida sa južne i istočne strane, bio je veoma težak sa za osvajače, a pogodan za odbranu. Gradu se moglo prići samo sa istočne strane koja je bila bolje obezbijeđena i čuvana[3].
Uzvišenje Jablan grad, koje nosi ime po utvrđenju je bezvodno, nema vode, dok u njegovom podnožju ima više izvora pitke vode („grozničava voda“, „Vasilina voda“, „hajdučka voda“...)[3].
S obzirom da u ranije vrijeme nije postojala mogućnost izbacivanja vode na više kote od samog izvora, voda se mogla samo sa više kote spuštati na nižu, pa se vjeruje, a i jedna legenda tvrdi, da je postojao vodovod od Musli bunara (Bilalići — Teočak) do Jablan grada[3].
Razgradnja utvrđenja
[uredi | uredi izvor]Početkom 60-ih godina postojala je potreba za lomljenim kamenom za izgradnju puteva sa tvrdom podlogom. Nažalost, najlakši način bio je da se kamen kopa sa samog utvrđenja[3]. Prilikom izgradnje puta za Mezgraju veliki dio kamenih blokova je iskorišten u tu svrhu. Lokalno stanovništvo je takođe koristilo ostatke ovog utvrđenja i za individualne potrebe u izgradnji kuća. U tom periodu nađeni su i neki predmeti i ostaci nekadašnje naseobine: kameni žrvanj za mljevenje brašna, kantar tepsijar, bakarna džezvica za kafu, metalna strelica, više keramičkih posuda, opeke većeg formata od uobičajenog, kosti od krupnih životinja i dr[3].
Nakon svega toga, trenutno stanje je takvo da je teško razaznati ostatke utvrđenja. Samo se još stariji stanovnici sjećaju kako je izgledalo utvrđenje prije razgradnje.
Legende
[uredi | uredi izvor]Jedna od legendi koje lokalno stanovništvo veže za Jablan grad, a koja je slična sa legendama koje se vežu i za neke druge srednjovjekovne gradove, jeste i priča o tome kako su Turci osvojili grad. Pošto je grad bio teško osvojiv, Turci su se sjetili da presjeku vodovod koji je iz Teočaka, sa Musli bunara, vodio u Jablan grad. Ne znajući gdje se nalazi vodovod počeli su nasumice i bezuspješno da kopaju. Tek kada ih je neka baba savjetovala da uzmu konja ždrijepca od dvije godine, te da ga dobro nahrane, daju mu soli i uskrate mu vodu, pa da ga provedu oko Jablan grada, te ondje, gdje tako žedan zakopa kopitom, tu će naći vodu, uspjeli su da nađu i vodovod. Legenda kaže da mjesto gdje su oni presjekli vodovod od tada se zove Prosjeka. Opkoljeni branioci, bez vode u gradu morali su da napuste grad. Ipak, i oni su se poslužili jednim lukavstvom. Grad su napustili noću, sa konjima potkovanim unatraške. Zbog otisaka koji su konji ostavili, Turci su dugo mislili da je braniocima Jablan grada došla pomoć te se dugo nisu usudili da uđu u grad.
Druga legenda govori o tome kako je Jablan grad dobio ime: Tri sestre su gradile tri grada i svaka je imenovala svoj grad po karakteristikama koje taj grad imao. Tako je Teočak bio čvrst ko tučak, Zvornik je imao visoki zvonik, a u Jablan gradu je bila kula visoka kao drvo jablan.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ König 2004
- ^ a b v Bogutovo Selo: selo koje o(p)staje, monografija; Prof. dr Slobodan Lukić; Bijeljina. 2004. ISBN 978-99938-44-05-1.
- ^ a b v g d Stari Ugljevik koji nestaje; Ivan Marković; Bijeljina. 2006. ISBN 978-99938-668-5-5.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- König, Peter (2004). Spätbronzezeitliche Hortfunde aus Bosnien und der Herzegowina. Franz Steiner Verlag. ISBN 978-3-515-08387-4.