Carica Ciksi
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Ciksi | |
|---|---|
| Supružnik | Car Ksijanfeng |
| Djeca | Car Tongzi |
| Dinastija | Manču |
| Rođenje | 29. novembar 1835 |
Ciksi ili Ci Hsi (29. novembar 1835 - 15. novembar 1908) je bila kineska carica čiju je vladavinu obilježilo propadanje Kine, zbog čega se smatra de facto posljednjim kineskim vladarem.
Godine 1861. je izvela državni udar nakon koga je postala de facto vladaricom Kine. Za vrijeme njene vladavine Kina je poražena u ratu s Japanom 1894-95. godine, izgubila nominalni suverenitet nad Korejom, te bila prisiljena na niz ponižavajućih ugovora koji su izazvali kratkotrajni bokserski ustanak. Ciksi je bila konzervativna i do posljednjeg trenutka se opirala se reformatorima koje su htjeli modernizirati Kinu i učiniti je sposobnom da se odupre zapadnom pritisku. Tri godine nakon njene smrti Kina je postala republika.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Tačno porijeklo Cixi se ne zna, ali većina biografa smatra da joj je otac bio niži činovnik Huizheng.
Kao kćerka mandžurijskog službenika Huizhenga došla je u Zabranjeni grad, 1851. godine. U septembru iste godine učestvovala je u izboru za konkubinu cara Ksijanfenga i bila je jedna od rijetkih djevojaka koje su tada izabrali.
Godine 1856. rodila je caru sina, jedinog muškog nasljednika, te je tako od konkubine postala carska pratilja.
Za vrijeme drugog opijumskog rata, 1860. godine, britanske i francuske snage napale su Bejing i pokorile ga. Čuvši za ovo car se ozbiljno razbolio i umro 22. augusta 1861. godine. Ciksi se tada, zajedno sa caricom Sijan, carevom glavnom suprugom, uzdigla do ranka carice udovice.
Tutorstvo nad Ciksijinim sinom je carica Sijan povjerila novoosnovanom komitetu, a ne Ciksi. Dok nije uspjela povratiti svoje mjesto na dvoru, Ciksi je oko sebe okupila nekoliko značajnih ministara. Prilika za vraćanje na tron joj se pružila po povratku u Bejing kada je javno objavila protivljenje caričinom komitetu i dokument u kojem je navela njihove prevare. Uspjelo joj je uhapsiti sve članove komiteta i odlučila je pogubiti trojicu od njih. Od tada njena uloga na dvoru raste.
Godine 1875. njen sin umire, a neki smatraju da je počinio samubistvo zbog nesretne ljubavi. Ciksi na mjesto novog cara postavlja svog trogodišnjeg rođaka. Sve odluke je donosila ona sama ili u savjetu sa politički nezainteresovanom caricom Sijan sve do njene iznenadne smrti 1881. godine.
Čak i kada je caru bilo devetnaest godina i kada je preuzeo vlast, Ciksi je i dalje uticala na njegove odluke. Njen najznačajniji doprinos je stodnevna reforma koje je trebala unaprijediti Kinu na razne načine, prvenstveno politički, pravno i socijalno. Tokom te reforme tadašnji car se povukao sa prijestolja i prepustio Ciksi svu vlast. Međutim, reforma nije uspjela u potpunosti jer je Kina još uvijek bila pod uticajem Konfučija i njegove misli.
Godine 1898. u Kini je izbio bokserski ustanak kojeg je Cixi formalno podržala smatrajući da će tako postići mir. Međutim u ovom trenutku su napale združene snage Zapadnjaka, pokorile Peking i ušli u Zabranjeni grad. Slabo opremljena vojska Kine se nije mogla oduprijeti i Cixi je bila primorana da potpiše dozvolu za prisustvo stranih sila u zemlji.
Ciksi je umrla 15. novembra 1908. nakon što je za svog nasljednika postavila Pujija. Sahranjena je u Istočnoj carevoj grobnici, pored cara Ksijanfenga i njegove prve žene.
Naslijeđe
[uredi | uredi izvor]Tradicionalni pogled na vladavinu carice Ciksi je smatra despotom i tiraninom. Međutim, postoji i druga grupa autora koja smatra da su njeni postupci bili racionalni i razumne reakcije na situaciju u kojoj se tada nalazila Kina. Neke grupe ističu i uticaj sredine i Konfučijanskog stava raširenog u to doba da uticajne žene donose probleme i da im se ne smije vjerovati. Međutim dok su ostale žene iz tog perioda stekle naklonost savremenih historičara i kritičara, negativna slika o Ciksi još postoji.