Abu Nuvas
| Abu Nuwas | |
|---|---|
Crtež Abu Nuwasa (Khalil Gibran, 1916) | |
| Puno ime | Abū Nuwās al-Ḥasan ibn Hānī al-Ḥakamī |
| Rođenje | c. 756 Ahvaz, Abasidski halifat |
| Smrt | c. 814 (57–58 godina) Bagdad, Abasidski halifat |
| Zanimanje | Pjesnik |
| Jezik | Arapski |
Abu Nuvas al-Hasan ibn Hani al-Hakami ( Al-Ḥasan ibn Hānī 'Abd al-Awal al-Ṣabāḥ, Abū 'Alī (أَبُو عَلِي اَلْحَسَنْ بْنْ هَانِئْ بْنْ عَبْدِ اَلْأَوَّلْ بْنْ اَلصَّبَاحِ اَلْحُكْمِيِّ اَلْمِذْحَجِي), poznat i kao Abū Nuwās al-Salamī (أبو نواس السلمي) (756–814), poznatiji kao Abu Nuvas,[1] bio je jedan od najvećih klasičnih arapskih pjesnika, koji je pisao na arapskom i perzijskom jeziku.[2] Rođen je u gradu Ahvaz u današnjem Iranu, kao sin arapa i perzijanke, i postao je majstor svih savremenih žanrova arapske poezije. Abu Nuvas je također ušao u folklornu tradiciju i pojavljuje se nekoliko puta u knjizi "Hiljadu i jedna noć".
Rani život
[uredi | uredi izvor]Rođen je u provinciji Ahvaz (moderna provincija Khuzestan) Abasidskog halifata, bilo u gradu Ahvazu ili nekom od susjednih okruga. Njegov datum rođenja je nesiguran, rođen je između 756. i 758. godine. Otac mu je bio Hani, arapski Sirijac koji je služio u vojsci posljednjeg omejadskog halife Marvana II (r. 744–750). Njegova majka je bila arapska Iranka iz Ahvaza po imenu Gulban, koju je Hani upoznao dok je služila u policiji Ahvaza. Kada je Abu Nuvas imao 10 godina, izgubio je oca.[3][4]
U svom ranom djetinjstvu Abu Nuvas je pratio svoju majku u Basru u donjem Iraku gdje je pohađao školu Kur'ana i postao hafiz. Njegov mladalački izgled i urođena harizma privukli su pažnju kufanskog pjesnika, Abu Usame Walibe ibn al-Hubab al-Asadija, koji ga je odveo u Kufu kao mladog šegrta. Waliba je u njemu prepoznao njegov talent pjesnika i ohrabrio ga prema ovom pozivu, ali ga je mladić i seksualno privukao i možda je imao erotske odnose s njim. Njegovi odnosi sa dečacima adolescentima kada je sazreo kao muškarac izgleda da odražavaju njegovo sopstveno iskustvo sa Walibom.[5]
Djela
[uredi | uredi izvor]Pisao je poeziju u više žanrova; njegov veliki talenat najviše je prepoznat u njegovim vinskim pjesmama i u lovačkim pjesmama.[6] Njegov divan, njegova zbirka poezije, podijeljena je po žanrovima: panegiričke pjesme, elegije, invektivne, dvorske ljubavne pjesme o muškarcima i ženama, pjesme pokajanja, pjesme o lovu i vinske pjesme.[7] Njegova erotska lirika, koja je često homoerotska, poznata je iz preko 500 pjesama i fragmenata.[8] Također je učestvovao u dobro uspostavljenoj arapskoj tradiciji satirične poezije, koja je uključivala duele između pjesnika koji su uključivali zlobne razmjene pjesničkih smicalica i uvreda.[9] Ismail bin Nubakht, jedan od Nuvasovih savremenika, rekao je:
"Nikada nisam vidio čovjeka s većim obrazovanjem od Abu Nuvasa, niti onoga koji je, s tako bogatim pamćenjem, posjedovao tako malo knjiga. Nakon njegove smrti pretražili smo njegovu kuću i mogli smo pronaći samo jednu koricu knjige koja je sadržavala dvadesetak stranica, u kojem je bila zbirka rijetkih izraza i gramatičkih zapažanja."[10]:81
Hamirijat
[uredi | uredi izvor]Duh novog doba odrazio se u Hamirijatu, vinskoj poeziji nakon promjene dinastija u Abaside.[11] Abu Nuvas je imao veliki utjecaj na razvoj vinske poezije. Njegove pjesme su vjerovatno pisane da zabavljaju bagdadsku elitu.[7] U središtu vinske poezije nalazi se živopisan opis vina, uzvišeni opisi njegovog okusa, izgleda, mirisa i djelovanja na tijelo i um.[12] U svojoj poeziji oslanja se na mnoge filozofske ideje i slike koje veličaju Perzijance i rugaju se arapskom klasicizmu.[11] Koristio je vinsku poeziju kao medij za odjek tema o abasidskoj važnosti u islamskom svijetu. Primjer za to je prikazan kroz djelo koje je napisao u svom Khamriyyat-u:
"Vino se prenosi među nama u srebrnom bokalu, ukrašenom perzijskim majstorom sa raznim dezenima, Čosroes na njegovom dnu, a oko njegovih bočnih oriksa koje konjanici love lukovima. Mjesto vina je tamo gde se tunike zakopčavaju; mjesto vode je gdje se nosi perzijska kapa.[11]
Ovaj odlomak ima prevagu perzijskih slika koje odgovaraju perzijskom jeziku koji se koristio u ovom periodu. Poznato je da je Abu Nuvas imao i poetski i politički ton u svojoj poeziji. Zajedno s drugim abasidskim pjesnicima, Nuvas se iskupljuje za svoju otvorenost za ispijanje vina i zanemarivanje religije.[11] Napisao je satirične udare na islam koristeći vino i kao izgovor i kao oslobodilac.[12] Specifična linija poezije u njegovom Hamirijatu oslikava njegov šaljivi odnos s religijom; ovaj stih upoređuje vjersku zabranu vina s Božjim oproštenjem.[13] Nuvas je pisao svoju literaturu kao da su njegovi grijesi opravdani u religioznom okviru. Abu Nuvasova poezija je također odražavala njegovu ljubav prema vinu i seksualnosti. Pjesme su napisane kako bi proslavile i fizičko i metafizičko iskustvo ispijanja vina koje nije bilo u skladu s normama poezije u islamskom svijetu.[7] Kontinuirana tema u abasidskoj vinskoj poeziji bila je njena povezanost s homoseksualizmom zbog činjenice da su vinoteke obično zapošljavale dječake kao poslužitelje.[11] Ove pjesme su često bile opasne i buntovne. U erotskom dijelu njegovog Divana, pjesme opisuju mlade sluškinje obučene u mladiće koji piju vino.[14] Njegova naklonost prema mladićima ispoljavala se kroz njegovu poeziju i društveni život. Nuvas istražuje intrigantnu predrasudu: da je homoseksualnost uvezena u Abasidski Irak iz provincije u kojoj je revolucija nastala.[14] On u svom pisanju navodi da su se za vrijeme Emevijskog halifata pjesnici upuštali samo u ženske ljubavnice.[14] Nuvasove zavodljive pjesme koriste vino kao centralnu temu okrivljavanja i žrtvenog jarca.[11]
Zatvor i smrt
[uredi | uredi izvor]Umro je tokom Velikog abasidskog građanskog rata prije nego što je al-Ma'mūn napredovao iz Khurāsāna 199. ili 200. godine po Hidžri (814.–816. godine).[15] Budući da se često upuštao u pijane podvige, Nuvas je bio zatvoren za vrijeme vladavine Al-Amina, neposredno prije njegove smrti.[16]
Uzrok njegove smrti je sporan:[17] sačuvana su četiri različita izvještaja o njegovoj smrti:
- Otrovala ga je porodica Nawbakht, nakon što mu je podmetnuta satirična pjesma o njima;
- Umro je u kafani pijući sve do smrti;
- Nawbakht ga je pretukao zbog satire koja mu se lažno pripisuje; čini se da je vino imalo ulogu u naletima emocija njegovih poslednjih sati – čini se da je ovo kombinacija izveštaja jedan i dva;
- Umro je u zatvoru, verzija koja je u suprotnosti sa brojnim anegdotama u kojima se navodi da se nakon smrti razbolio i da su ga posjećivali prijatelji (iako ne u zatvoru).
Najvjerovatnije je umro od lošeg zdravlja, a isto tako vjerovatno u kući porodice Nawbakht, odakle potiče mit da su ga oni otrovali.[5] Sahranjen je na groblju Shunizi u Bagdadu.[18]
Naslijeđe
[uredi | uredi izvor]Utjecaji
[uredi | uredi izvor]Jedan je od brojnih pisaca zaslužnih za izmišljanje književne forme mu'ammā (doslovno "zaslijepljen" ili "zatamnjen"), zagonetke koja se rješava "kombiniranjem sastavnih slova riječi ili imena koje treba pronaći".[19][20] Usavršio je i dva arapska žanra: Khamriyya (vinska poezija) i Tardiyya (lovačka poezija). Ibn Kuzman, koji je pisao u El-Endelusu u 12. vijeku, divio mu se i uspoređivan je s njim.[21][22]
Komemoracija
[uredi | uredi izvor]Bagdad ima nekoliko mjesta nazvanih po pjesniku. Ulica Abu Nuvas se proteže duž istočne obale rijeke Tigris, u četvrti koja je nekada bila eksponat grada. Abu Nuvas Park se nalazi na potezu od 2,5 kilometra između mosta Jumhouriya i parka koji se proteže do rijeke u Karadi u blizini mosta 14. jula.[23]
Godine 1976. krater na planeti Merkur dobio je ime u čast Abu Nuvasa.
Udruženje Abu Nawas, osnovano 2007. godine u Alžiru, dobilo je ime po pjesniku. Primarni cilj organizacije je dekriminalizacija homoseksualizma u Alžiru, tražeći ukidanje članova 333. i 338. Alžirskog krivičnog zakona koji i dalje smatra homoseksualnost zločinom za koji se kažnjava zatvorska kazna i novčana kazna.[24][25]
Cenzura
[uredi | uredi izvor]Dok su njegova dJela bila u slobodnom opticaju do ranih godina dvadesetog vIJeka, prvo moderno cenzurisano izdanje njegovih dJela objavljeno je u Kairu 1932. U januaru 2001. egipatsko ministarstvo kulture naredilo je spaljivanje oko 6.000 primeraka knjiga homoerotske poezije.[26][27] U Saudijskoj globalnoj arapskoj enciklopediji u unosu za Abu Nuvasa, svi spomeni homoseksualizma su izostavljeni.[28]
U popularnoj kulturi
[uredi | uredi izvor]Pojavljuje se kao lik u brojnim pričama u Hiljadu i jednoj noći, gdje je izabran za dobrog pratioca Haruna al-Rašida.
Jako fikcionalizirani Abu Nuvas je protagonist romana "The Father of Locks" (Dedalus Books, 2009)[29] i "The Khalifa's Mirror" (2012) Andrewa Killeena,[30] u kojima je prikazan kao špijun koji radi za Ja' far al-Barmaki.
U sudanskom romanu Sezona migracije na sjever (1966.) Tayeba Saliha, Abu Nuvasovu ljubavnu poeziju opširno citira jedan od protagonista romana, Sudanac Mustafa Sa'eed, kao sredstvo za zavođenje mlade Engleskinje u Londonu: "Zar ti nije drago što se zemlja budi,/ To staro djevičansko vino je tu za uzimanje?"
Tanzanijski umjetnik Godfrey Mwampembwa (Gado) kreirao je strip na svahili pod nazivom "Abu Nuvasi" koji je objavljen 1996. godine.[31] Sadrži figuru trikstera po imenu Abunuvasi koji kao protagonista u tri priče crpi inspiraciju iz istočnoafričkog folklora, kao i iz izmišljenog Abu Nuvasa iz Hiljadu i jedne noći.
U Pasolinijevim Arapskim noćima, priča o Siumu zasnovana je na Abu Nuvasovoj erotskoj poeziji. Originalne pjesme se koriste u cijeloj sceni.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Garzanti
- ^ Esat Ayyıldız. "Ebû Nuvâs’ın Şarap (Hamriyyât) Şiirleri". Bozok Üniversitesi İlahiyat Fakültesi Dergisi 18 / 18 (2020): 147-173.
- ^ Wagner, Ewald (2007). "Abū Nuwās". In Fleet, Kate; Krämer, Gudrun; Matringe, Denis; Nawas, John; Rowson, Everett (eds.). Encyclopaedia of Islam (3rd ed.). Brill Online. ISSN 1873-9830
- ^ Fatehi-Nezhad, Azarnoosh i Negahban 2008; His mother was a Persian seamstress from Ahwāz, called Gulbān or Gulnāz (Abū Hiffān, 108; Ibn al-Muʿtazz, 194; Ibn Qutayba, al-Shiʿr, 2/692; Ibn ʿAsākir, 4/279). His father Hānī was either Persian (according to al-Aṣmaʿī) or from al-Shām, and had served in the army of the last Umayyad caliph, Marwān II
- ^ a b Kennedy, Philip F. (2009). Abu Nuwas : a genius of poetry (First South Asian paperback izd.). New Delhi. ISBN 978-1-78074-188-8. OCLC 890932769.
- ^ Kennedy, Philip F. (2012). Abu Nuwas : a genius of poetry (Oneworld Publications ebook izd.). London. str. 10.
- ^ a b c "The Diwan of Abu Nuwas | Encyclopedia.com". www.encyclopedia.com. Pristupljeno 22. 11. 2022.
- ^ Kennedy, Philip F. (2012). Abu Nuwas : a genius of poetry (Oneworld Publications ebook izd.). London. str. 58.
- ^ Kennedy, Philip F. (2012). Abu Nuwas : a genius of poetry (Oneworld Publications ebook izd.). London. str. 150.
- ^ Arbuthnot, F.F. (1890). Arabic Authors: A Manual of Arabian History and Literature. W. Heinemann. ISBN 978-1-4655-1080-8. LCCN 43050203.
- ^ a b c d e f scientifique., Ashtiany, Julia (19..-....). Éditeur. ʻAbbasid belles lettres. ISBN 978-1-139-42490-5. OCLC 819159055.
- ^ a b Rowell, Alex (2018). Vintage Humour : the Islamic Wine Poetry of Abu Nuwas. Hurst. ISBN 978-1-84904-992-4. OCLC 1032725647.
- ^ Kennedy, Philip F. (1997). The Wine Song in Classical Arabic Poetry: Abu Nuwas and the Literary Tradition. Oxford, England, UK: Clarendon Press. str. 70. ISBN 9780198263920.
- ^ a b c Kennedy, Philip F. Abu Nuwas a genius of poetry. ISBN 1-322-52649-4. OCLC 898753712.
- ^ Ibn al-Nadīm, Muḥammad ibn Isḥāq (1970). Dodge, Bayard (ed.). The Fihrist of al-Nadīm : a tenth-century survey of Muslim culture. Columbia University Press. ISBN 0-231-02925-X. OCLC 298105272
- ^ "Abu Nuwas". 16. 10. 2012. Pristupljeno 27. 5. 2020.
- ^ "Abu Nuwas Biography". Poemhunter. Pristupljeno 27. 5. 2020.
- ^ Khallikān, Ibn (1842). Ibn Khallikan's biographical dictionary – Internet Archive. Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. str. 394. Pristupljeno 12. 9. 2010.
Abu Nuwas buried cemetery.
- ^ "mu'ammā". Encyclopedia of Arabic Literature. 1998.
- ^ "Lughz". Encyclopedia of Islam. 2009.
- ^ La Corónica. 24. 1995. str. 242.
- ^ Monroe, James T. (2013). "Why was Ibn Quzmān Not Awarded the Title of "Abū Nuwās of the West?" ('Zajal 96', the Poet, and His Critics)". Journal of Arabic Literature. 44 (3): 293–334. doi:10.1163/1570064x-12341271.
- ^ "DVIDS – News – A Walk in the Park". Dvidshub.net. Pristupljeno 12. 9. 2010.
- ^ "Gay people are reclaiming an Islamic heritage". The Economist. 27. 5. 2021. ISSN 0013-0613. Pristupljeno 31. 5. 2021.
- ^ TCHUISSEU, Divine-Léna (28. 11. 2020). "LGBTQIA+ activism in Middle Eastern and North African (MENA) countries: between repression and determination". Institut du Genre en Géopolitique. Arhivirano s originala, 2. 6. 2021.
- ^ Al-Hayat, 13. 1. 2001
- ^ Middle East Report, 219 Summer 2001
- ^ Bearman, Peri (2009). "Global Arabic Encyclopedia". u Khanbaghi, Aptin (ured.). Encyclopedias about Muslim Civilisations. str. 16–17.
- ^ Killeen, Andrew. (2009). The father of locks. Sawtry: Dedalus. ISBN 978-1-903517-76-5. OCLC 260209089.
- ^ Killeen, Andrew. (2012). The Khalifah's mirror. New York: Dedalus. ISBN 978-1-909232-35-8. OCLC 815389625.
- ^ Gado (1996). Abu nuwasi : kimefasiriwa na kimechorwa. Nairobi, Kenya: Sasa Sema Publications. ISBN 9966-9609-0-2. OCLC 43496228.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- Arbuthnot, F.F. (1890). Arabic Authors: A Manual of Arabian History and Literature. W. Heinemann. ISBN 978-1-4655-1080-8. LCCN 43050203.
- Flügel, Gustav (1862). Die grammatischen Schulen der Araber [The Grammatical Schools of the Arabs] (jezik: German). Leipzig: Brockhaus. OCLC 1042925515.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- Gado (1998). Abunuwasi. Sasa Sema Publications. ISBN 9966-9609-0-2. OCLC 475143542.
- Ibn-Hallikān, Aḥmad Ibn-Muḥammad (1961). Wafayat al-a'yan wa anbã' abna' al-zamãn [The Obituaries of Eminent Men] (jezik: Arabic). Pakistan Historical Society. OCLC 633767474.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- Ibn al-Nadīm, Muḥammad ibn Isḥāq (1970). Dodge, Bayard (ured.). The Fihrist of al-Nadīm : a tenth-century survey of Muslim culture. Columbia University Press. ISBN 0-231-02925-X. OCLC 298105272.
- Killeen, Andrew (2009). The Father of Locks. Dedalus. ISBN 978-1-903517-76-5.
- Mahoney, T.J. (2013). Mercury. Springer New York. ISBN 978-1-4614-7951-2. Pristupljeno June 17, 2020.
- Pilcher, Tim (2005). The Essential Guide to World Comics. Collins & Brown. ISBN 1-84340-300-5. OCLC 61302672.
- Ṣāliḥ, al-Ṭayyib (1991). Season of Migration to the North. Translated by Denys Johnson-Davies. Heinemann. ISBN 978-0-435-90974-1.
- Straley, Dona S. (2004). The undergraduate's companion to Arab writers and their web sites. Libraries Unlimited. str. 30. ISBN 978-1-59158-118-5.
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- Kennedy, Philip F. (1997). The Wine Song in Classical Arabic Poetry: Abu Nuwas and the Literary Tradition. Open University Press. ISBN 0-19-826392-9.
- Kennedy, Philip F. (2005). Abu Nuwas: A Genius of Poetry. OneWorld Press. ISBN 1-85168-360-7.
- Lacy, Norris J. (1989). "The Care and Feeding of Gazelles – Medieval Arabic and Hebrew love poetry". u Moshe Lazar (ured.). Poetics of Love in the Middle Ages. George Mason University Press. str. 95–118. ISBN 0-913969-25-7.
- Frye, Richard N. (1975). The Golden Age of Persia. Barnes & Noble Books. str. 123. ISBN 0-06-492288-X.
- Rowell, Alex (2017). Vintage Humour: The Islamic Wine Poetry of Abu Nawas. C. Hurst & Co. ISBN 978-1-84904-897-2.
- Khallikān (Ibn), Aḥmad ibn Muḥammad (1843). Ibn Khallikan's Biographical Dictionary (tr. Wafayāt al-A'yān wa-al-Anbā Abnā' al-Zamān) (jezik: English). i. Prevod: McGuckin de Slane, William. London: W.H. Allen. str. 391–395.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- The Knitting Circle – Abu Nuwas
- Al-Funu.Org: Abu Nuwas
- Horse, Hawk, and Cheetah: Three Arabic Hunting Poems of Abū Nuwās Cordite Poetry Review