Gornji dom
Izgled
Gornji dom je jedan od dva doma dvodomnog zakonodavnog tijela, a drugi dom je donji dom.[1] Dom koji je formalno označen kao gornji dom obično je manji i često ima ograničenu moć od donjeg doma. Zakonodavno tijelo sastavljeno od samo jednog doma (i kod kojeg nema ni gornji ni donji dom) opisuje se kao jednodomni.
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]Gornji dom se obično razlikuje od donjeg doma u najmanje jednom od sljedećih aspekata (iako se razlikuju među nadležnostima):
Ovlasti
[uredi | uredi izvor]- U parlamentarnom sistemu često ima mnogo manje moći od donjeg doma. Dakle, u određenim zemljama gornji dom
- glasa samo o ograničenim zakonodavnim pitanjima, kao što su ustavni amandmani,
- ne može pokrenuti većinu vrsta zakona, posebno onih koji se odnose na novac, fiskalnu politiku
- ne može glasati o nepovjerenju vladi (ili je takav čin mnogo rjeđi), dok donji dom uvijek može.
- U predsjedničkom sistemu :
- Može imati jednaku ili skoro jednaku moć sa donjim domom.
- Može imati posebna ovlaštenja koja nisu data donjem domu. Na primjer:
- Može davati savjete i saglasnost na neke izvršne odluke (npr. imenovanja ministara, sudija ili ambasadora).
- Ona može imati isključivu moć da sudi (ali ne nužno da pokrene) slučajeve opoziva protiv zvaničnika izvršne ili čak sudske vlasti, nakon omogućavanja rezolucija koje je usvojio donji dom.
- Možda ima isključivu moć ratifikacije ugovora .
- U polupredsjedničkom sistemu :
- Možda ima manje snage od donjeg doma
- U polupredsjedničkoj Francuskoj, vlada može odlučiti da donese normalan zakon bez saglasnosti Senata (član 45. ustava)
- Može imati jednaku moć kao i donji dom u pogledu ustava ili teritorijalnih zajednica.
- Ne može glasati o nepovjerenju vladi, ali može istraživati slučajeve države.
- Može davati prijedloge zakona donjem domu.
- Možda ima manje snage od donjeg doma
Status
[uredi | uredi izvor]- U nekim zemljama, njeni članovi nisu birani od strane naroda; članstvo može biti indirektno, po službenoj dužnosti ili po dogovoru.
- Njegovi članovi mogu biti izabrani drugačijim sistemom glasanja od onog koji se koristi za biranje donjeg doma (na primjer, gornji domovi u Australiji i njenim državama obično se biraju proporcionalnom zastupljenošću, dok donji domovi obično nisu).
- Manje naseljene države, provincije ili administrativne podjele mogu biti bolje zastupljene u gornjem domu nego u donjem domu; Zastupljenost nije uvijek namijenjena da bude proporcionalna populaciji.
- Mandati članova mogu biti duži nego u donjem domu i mogu biti doživotni.
- Članovi se mogu birati u porcijama, na periodični period, a ne svi odjednom.
- U nekim zemljama gornji dom se uopće ne može raspustiti ili se može raspustiti samo u ograničenijim okolnostima nego donji dom.
- Obično ima manje članova ili mjesta od donjeg doma.
- Obično ima višu dob za kandidaturu od donjeg doma.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Bicameralism (1997) by George Tsebelis