Jaroslav Hašek

Jaroslav Hašek
Jaroslav Hašek
Rođenje	30. april 1883 Prag, Austro-ugarska
Smrt	3. januar 1923 Lipnice nad Sázavou, Čehoslovačka
Zanimanje	Književnik
Poznata djela Doživljaji dobrog vojnika Švejka

Jaroslav Hašek (rođen 30. aprila 1883. u Pragu) češki je književnik, publicist i novinar, autor druge najprevođenije knjige češke književnosti (Doživljaji dobrog vojnika Švejka) koja je prevedena na 58 svjetskih jezika.

Biografija

Porodica s očeve strane bavila se poljoprivredom i korijene vuče iz Mydlovaryja u južnoj Češkoj. Hašekov djed po ocu, František Hašek, bio je zastupnik u češkom parlamentu i učesnik u revolucionim borbama 1848. Prema nekim izvorima, surađivao je s Mihailom Bakunjinom tokom boravka u Češkoj 1849. Majka Katerina Jarešová, također je bila iz južne Češke.

Jaroslavov otac Josef Hašek, nastavnik matematike i vjerski fanatik, prerano je umro od trovanja alkoholom. Siromaštvo je tada natjeralo njegovu majku Katerinu da se s troje djece seli više od petnaest puta tokom njegovog odrastanja.

Sa četiri godine Jaroslavu je dijagnostikovana srčanu mana i bolest štitnjače, te je zbog toga dosta vremena proveo na selu sa djedom s majčine strane, a društvo mu je pravio mlađi brat Bohuslav. Kao dijete, Jaroslav je bio ljubomoran na Bohuslava, te ga je čak nekoliko puta pokušao povrijediti. Kasnije su, međutim, imali izuzetno jaku vezu.

Hašekovo djetinjstvo bilo je prožeto raznim pustolovinama sa vršnjacima, te je u ovom periodu čitao Karla Maya i Julesa Vernea. Međutim, to se promijenilo kada Hašek puni jedanaest godina, kada se umirovljeni mornar Němeček preselio u Lipová ulicu, u kojoj je u to živio Hašek. On ga je počeo voditi u kafane u Apolinářskoj ulici, gdje je Hašek prvi put probao alkohol. Uz to, pred dječakom je namjerno imao spolne odnose s djevojkama. Bila je to trauma za Hašeka, kasnije se sjećao tih iskustava s gađenjem i grižnjom savjesti. To je vjerojatno bitno utjecalo na Hašekov odnos sa ženama. Tokom rasprava sa saborcima iz ruskih legija navodno je komentarisao ovo sjećanje: "Može li na svijetu išta biti gore od takve ljudske svinje? Prokleto star, to sam razumio, a nisam znao ništa o tim stvarima, a opet sam osjećao takvo gnušanje i ogorčenje da je to bilo dovoljno da mi se zatruje cijeli život."

Odatle vjerovatno potiču teorije o Hašekovoj homoseksualnosti, koje je uglavnom širio historičar književnosti, Jindřich Chalupecký, prema pričama Hašekova prijatelja Rudolfa Šimanovskog.

Nedugo nakon što je Hašek upisao gimnaziju u Ječninoj ulici, otac mu je umro. Kao gimnazijalac je sudjelovao u antinjemačkim protestima u Pragu. Uhapšen je, a srednjoškolski su ga profesori prisilili da "dobrovoljno" napusti školu. Diplomirao je na Čehoslovačkoj poslovnoj akademiji u Resslovoj ulici.

Nakon diplomiranja zaposlio se u Slavia banci, ali je ubrzo počeo živjeti isključivo od novinarstva i književnosti. U to je vrijeme upoznao je i češke anarhiste. Počeo je voditi boemski život. Sa bratom je proputovao Slovačku, Galiciju, Švicarsku, Austriju i Mađarsku. Kratke priče s ovih putovanja objavio je u Narodnom listu.

Urednik anarhističkog časopisa Komuna postaje 1907. i nakratko je bio zatvoren zbog svog rada. Iste godine se zaljubio u Jarmilu Mayerovu, ali zbog njegovog života njezini ga roditelji nisu smatrali prikladnim muškarcem za svoju kćerku. Časopis Ženski obzor uređivao je 1908. Oženio se Jarmilom Mayerovom 23. maja 1910. godine. Međutim, nakon godinu dana braka, Jarmila se vratila roditeljima nakon što je Hašek pokušao odglumiti smrt. Drugi izvori navode da je ovo bio ozbiljan pokušaj samoubistva zbog neudobnosti u bračnom životu. Nakon pokušaja suicida nakratko je hospitalizovan u psihijatrijskoj bolnici.

Na početku Prvog svjetskog rata Hašek je živio s ilustratorom Josefom Ladom, koji je kasnije ilustrirao Doživljaje dobrog vojnika Švejka. Krajem februara 1918. pridružio se Čehoslovačkoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci. Šta je Hašeka navelo da napusti ideju anarhizma i prihvati socijalističke ideje, nije nigdje objasnio. Hašek ubrzo napušta Čehoslovačku i započinje saradnju s boljševicima, te u aprilu pristupa Crvenoj armiji. Poslan je u Samaru, a sljedeće godine bio direktor vojne štamparije u Ufi, šef odjeljenja za rad sa strancima itd. Krajem 1918. služio je kao zapovjednik divizije Chuvash u Crvenoj armiji i zamjenik vojnog zapovjednika okruga Bugulm. Potom je radio u Sibiru, gdje je objavio nekoliko časopisa. Jedan od njih bio je i prvi časopis u Burjatu – "Jur" (Zora). Za Burjate je Hašek "otac nacije", jer je također stvorio burjatsku abecedu i tako utemeljio nacionalnu književnost.

1920. godine ranjen je u napadu u Irkutsku, gdje je bio član gradskog vijeća. Iste godine je obolio od tifusa, te se u maju u Krasnojarsku vjenčao s Aleksandrom Grigorievnom Lvovovom, zvanom Šura, koja se brinula o njemu nakon bolesti.

U decembru 1920. došao je u Čehoslovačku. Prvo su ga smjestili u karantenu u Pardubicama, a 19. decembra sa Šurom je stigao u Prag. Sovjeti su ga poslali u Čehoslovačku da tamo organizuje komunistički pokret. Međutim, dvije su ga okolnosti spriječile u tome: s jedne strane, od ruskih vlasti je primio iznos od 1.500 maraka u znak podrške neredima u Kladnu, koji je, međutim, njemačka inflacija u potpunosti obezvrijedila. Uz to, čak i prije Hašekova dolaska u Prag, Jaroslav Handlíř, kontakt ruskih agenata s kojim je Hašek trebao sarađivati, uhapšen je u Čehoslovačkoj. To je prekinulo Hašekov interes za komunističku politiku i vratio se svom boemskom načinu života. Posjećivao je gostionice u Pragu i okolici, gdje je napisao svoje kratke priče. Mnogo je priča iz tog razdoblja napisao Hašekov prijatelj Zdeněk Matěj Kuděj.

Hašek se sa slikarom Jaroslavom Panuškom i suprugom Šurom 25. avgusta 1921. preselio u Lipnice nad Sázavou. U to vrijeme bio je ozbiljno bolestan. Tamo je počeo pisati Doživljaje dobrog vojnika Švejka. Umro je 3. januara 1923. Njegova posljednja fotografija dolazi iz decembra 1922. godine.

Nejasnoće i zanimljivosti

U češkoj i slovačkoj javnosti Jaroslav Hašek smatra se boemom. Kao autor, Hašek je bio vrlo produktivan. Njegova djela pokazuju da je imao opsežno (možda pomalo nesistematsko) humanističko obrazovanje. U rodnu Čehoslovačku poslan je da organizuje komunistički pokret, što također podupire tezu da su ga u sovjetskoj Rusiji morali doživljavati kao odgovornu osobu i sposobnog organizatora. Predmet rasprave i nagađanja je kako se Hašek ponašao u Crvenoj armiji, posebno u vrijeme kada je bio povjerenik, a time i u određenom smislu neograničeni vladar Bugulma. Prema nekim izvorima, Hašek je bio u bliskom kontaktu s Lavom Trockim u Rusiji i podržavao je njegove ideje i koncepte. Hašekovi najbliži saradnici u Rusiji Nikolaj Ivanovič Kochkurov i Vladimir Yakovlevich Zazubrin postali su žrtve staljinističke represije.

Predmet špekulacija je i Hašekova misteriozna misija u Mongoliji koju je vjerojatno organizovao u sovjetskoj službi. Pavel Gan tvrdi da je ondje bio u kontaktu s kineskim revolucionarom Chenom Chanhaiem i namjeravao je s njim otići u Kinu, te je u tu svrhu vjerojatno naučio kineski jezik.

Prema mnogim svjedočenjima, Hašek se vratio u Češku protiv svoje volje. Međutim, prema drugim izvorima, on je de facto pobjegao iz Rusije zbog sumnje na represiju. Šura je navodno rekla Gustavu Janouchu: "Počeli su tajno prikupljati materijale protiv njega. Jaroslavčík je to saznao. Zbog toga je želio otići. Nije želio ići na vojni sud."

Ne baš dobro poznat aspekt Hašekove biografije je da se nakon povratka u domovinu našao u nekoj vrsti izolacije. Sa svih strana osjećao se nepoželjnim. Nakon napuštanja komunističke politike, Stanislav Kostka Neumann nazvao ga je "izdajnikom proleterske revolucije". Za pjesnika Karla Tomana, on je opet bio "izdajnik nacije". Bilo je još sličnih neprijateljskih reakcija. Hašekov odlazak u Lipnice, gdje je tada napisao Švejka, motiviran je neprijateljskom atmosferom koju je zatekao u Pragu.

Djela

U početku je uglavnom pisao putopise i humoreske koje je objavljivao u časopisima. Većinu svojih djela napisao je u praškim kafanama. Temelj njegove proze bila su njegova stvarna iskustva, koja zbunjuju čitaoce, jer nije uvijek jasno šta je istina, a što samo pjesničko pretjerivanje.

Hašek je mrzio pretvaranje, sentimentalnost, ironično reagirajući na društvene stihove. Sljedeća tipična determinanta njegovih djela je otpor moralnim i književnim ustaljenim formama.

Njegovo daleko najpoznatije djelo, četverodijelni humoristični roman Doživljaji dobrog vojnika Švejka, preveden je na 58 jezika, nekoliko puta sniman i dramatizovan. Ovo je najvažnije Hašekovo djelo s prikladnim ilustracijama Josefa Lade. Nije imao vremena dovršiti ovo djelo, 4. dio za njega je napisao Karel Vaněk, koji se, međutim, distancirao od izvorne ideje djela. Nastavak romana izašao je 1921. godine, ali je bio široko kritiziran (Viktor Dyk, Jaroslav Durych, F. X. Šalda itd.). Ivan Olbracht je među prvima pohvalio Hašekovo djelo: "To je jedna od najboljih knjiga ikada napisanih u Češkoj, Švejk je sasvim nova vrsta u svjetskoj književnosti, ekvivalentna Don Kihotu, Hamletu, Faustu, Oblomovu, Karamazovu", napisao je tada Olbracht. Pozitivne kritike uputili su i Karel Čapek, Josef Čapek, Julius Fučík i Vítězslav Nezval, koji su Hašekovo djelo povezivali s dadaizmom. Rasprave o vrijednosti djela vodile su se i kasnije. Filozof Karel Kosík u romanu je vidio "izraz apsurda otuđenog svijeta", estetičar Jan Grossman povezao je Švejka s egzistencijalizmom, teoretičar književnosti Jindřich Chalupecký lik Švejka opisao ga je kao "tragičnog barda evropskog nihilizma", književnik Milan Kundera opisao je roman kao izraz "čiste iracionalnosti historije". Švejk je dramatizovan nekoliko puta, sam Hašek izveo je prvu dramatizaciju na Revolucionarnoj scenu Emila Artura Longena, 1928. godine.

Pozorišna adaptacija Švejka u Drugom svjetskom ratu njemačkog književnika Bertolta Brechta postigla je međunarodnu slavu.

Filmske adaptacije

Prva filmska adaptacija, još uvijek u eri nijemog filma, datira iz 1926. godine, kada je Švejka ekranizovao Karel Lamač s Karelom Nolllom u glavnoj ulozi. Film ima i drugi nastavak pod nazivom Švejk na frontu. Još jednu filmsku adaptaciju napravio je Martin Frič 1931. godine, a ovaj put dobrog vojnika glumio je Saša Rašilov. Međutim, film nije sačuvan u cjelini, zbog čega se rijetko prikazuje. Jiří Trnka snimio je lutkarski film o Švejku 1954. godine, a sve likove je pripovijedao Jan Werich.

Druga lutkarska verzija, ovog puta Stanislava Látala, napravljena je 1986. Godine 2016. objavljeno je da će režiser Bohdan Sláma napraviti novu filmsku adaptaciju s Pavelom Liškom u glavnoj ulozi Švejka. Švejk je privukao i strane filmaše, 1960. Axel von Ambesser, naprimjer, snimio je film Der Brave Soldat Schwejk u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj. Druga njemačka verzija datira iz 1972. godine, a zanimljivo je da je u pisanju scenarija sudjelovao i rođeni Pražanin i Hašekov prijatelj Max Brod.

Švejk je prilično popularan u Finskoj, pa je 1967. napravljena desetodijelna serija pod nazivom Kunnon sotamies Svejkin seikkailuja. U poljskom televizijskom filmu Przygody dobrego wojak Szwejk iz 1999. godine, Švejka je igrao popularni Jerzy Stuhr.

2009. snimljen je britansko-ukrajinski animirani film Dobri vojnik Švejk, režisera Roberta Crombieja. Švejku je u češkoj verziji glas posudio Ladislav Potměšil. Iste godine su i Rusi snimili animiranu verziju Švejka. Hašekove kratke priče poslužile su i kao tema za slovačku televiziju, od kojih su četiri, s prikazom Hašekovih iskustava s putovanja u Slovačku, snimljene pod naslovom Vukovi iz 1982.

Zapaženost

Ne samo u Češkoj, već i u inozemstvu, Jaroslava Hašeka doživljavaju kao genijalnog romanopisca koji je svijetu dao jedan od najimpresivnijih satiričnih opisa događaja na bojnim poljima Prvog svjetskog rata. U Rusiji Hašek još uvijek ima mnogo pristalica koji imaju čak i vlastitu organizaciju. U gradu Bugulma, Hašek ima vlastiti muzej, u Sankt Peterburgu i Moskvi, ulice su nazvane po njemu.

Jaroslavu Hašeku u praškom Žižkovu 2005. otkriven je spomenik kojeg je započeo Karel Nepraš, a dovršila njegova kćerka Karolina Neprašova.

Voz Eurocity koji vozi prema Pragu, Brnu, Bratislavi i Budimpešti nazvan je po Jaroslavu Hašeku. Broj voza je 275/274.