Ana Ahmatova
| Dodaj infookvir "književnik". (Primjeri uporabe predloška) |
Ana Andrijivna Ahmatova (ukr. А́нна Андрі́ївна Ахма́това, rođena: Gorenko ili Horenko, ukr. Го́ренко; Ukrajina, Odesa, 23. lipnja 1889. - Rusija, Domodedovo, 5. ožujka 1966.), ruska i ukrajinska pjesnikinja.[1] Etnička Ukrajinka rođena u pretežito rusofonoj carskoj Odesi[2] uglavnom je pisala i stvarala na ruskom jeziku te je njezin rad u svijetu percipiran uglavnom kao dio ruske književnosti.
U svojim ranim godinama bila je uključena u avangardni umjetnički svijet Sankt Peterburga, gdje je bila članica književnog pokreta poznatog kao akmeizam, koji su promovirali njezin prvi suprug Nikolaj Gumilev i Osip Mandeljštam, koji su htjeli raskinuti se s metaforičkom prirodom simbolike i ponovno uspostaviti semantičku vrijednost riječi.[3] Izrazito je lirski talent, a poezija joj se zasniva na jedinstvu naivnosti i iskusnosti, čuvstvenosti, snažnih osjećaja i patetike. Procvat njezine lirike pada u vrijeme revolucije, a poslije nastaje zastoj sve do novog uspona, pedesetih godina. Njezine pjesme bile su zabranjene nakon revolucije, a ona je optužena za izdaju. Godine 1944. vratila se u Sankt-Peterburg i bila prisiljena živjeti prevođenjem Leopardija i objavljivanjem eseja. Mnogi njeni rođaci i prijatelji ubijeni su, proganjani ili prisiljeni pobjeći iz zemlje.[3]
- "Bijelo jato",
- "Iva",
- "Poema bez heroja",
- "Trputac",
- "Anno Domini MCMXXI".
- ↑ Ukrainian Women Writers: Anna Akhmatova, ...
- ↑ Анна Ахматова. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. studenoga 2011. Pristupljeno 15. siječnja 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b UbuWeb Sound: Anna Akhmatova (1890-1966)