Odesa
| Odesa | |
|---|---|
| Одеса | |
Hotel Odesa i lučko pristanište | |
| Država | |
| Osnivanje | 2. rujna 1794. |
| Osnivač | Ruska carica Katarina II. Velika |
| Vlast | |
| • Gradonačelnik | Genadij Leonidovič Truhanov |
| Površina | |
| • Ukupna | 135,7 km |
| Koordinate | 46°28′N 30°44′E / 46.467°N 30.733°E |
| Stanovništvo (2021.) | |
| • Entitet | 1 015 826 (6 141) |
| Vremenska zona | EET (UTC+2) |
| • Ljeto (DST) | EEST (UTC+3) |
| Poštanski broj | 65000 — 65480 |
| Pozivni broj | +380 48 |
| Gradovi prijatelji | Alexandria, Baltimore, Chişinău, Constanţa, Genoa, Grozni, Haifa, Istanbul, Kolkata, Larnaca, Liverpool, Łódź, Marseille, Minsk, Moskva, Nikozija, Oulu, Pirej, Qingdao, Regensburg, Split, Szeged, Tallinn, Tbilisi, Tripoli, Valencia, Vancouver, Varna, Erevan, Yokohama |
| Stranica | [1] |
 | |
Položaj Odese na karti Ukrajine | |
Odesa[1] ili Odessa[2] (ukr.: Odesa / Одеса, rus.: Odessa / Одесса, grč.: Οδησσός) je ukrajinski grad i pomorska luka, značajno povijesno i kulturno središte bivšeg Ruskog carstva i današnje Ukrajine. Grad se nalazi na jugozapadu Ukrajine uz sjeverozapadnu obalu Crnog mora.
Ima preko 1 015 826 stanovnika prema popisu iz 2021. godine. Grad je za vrijeme Sovjetskog Saveza ostao važna trgovinska i vojna pomorka baza. Za vrijeme Ruskog carstva, Odesa je bila četvrti grad po veličini u cijelom carstvu, poslije Moskve, Sankt Peterburga i poljske Varšave. U povijesnoj arhitekturi Odessa ima više značajki mediteranske arhitekture nego ruske s velikim elementima francuskog i talijanskog stila.
Odesa je u samim počecima bila grčka kolonija. Kasnije, u srednjem vijeku bila je pod ukrajinskom kontrolom u sklopu Kijevske Rusi, potom pod Zlatnom Hordom i Velikom Kneževinom Litvom. Godine 1529., Odesa dolazi u ruke Krimskog Kanata vazala moćnog Osmanskog Carstva.
Veliki značaj i snažan europski kulturni pečat gradu su dali ruski carevi u sklopu Ruskog carstva tijekom 18. i 19. stoljeća, što se nastavilo tijekom 20. stoljeća u sklopu ukrajinske vlasti u sovjetskoj Ukrajini. Grad je pod carskom ruskom kontrolom 1794. preimenovan iz Hadžibeja u Odesu, nakon čega započinje njegov intenzivan trgovački i kulturni razvoj.
Grad je bio mjestom pokolja hrvatskih dragovoljaca u Odesi, njih 13,[3][4] koje su ubili srbijanski vojnici.
O događaju se doznalo i u Hrvatskoj, pa je predsjednik Hrvatske stranke prava Aleksandar Horvat reagirao 6. srpnja 1918. interpelacijom imena Grozote u Odesi u Hrvatskom državnom saboru.[5]
Odesa se nalazi na poziciji 46°28′N i 30°44′E, otprilike 31 km sjeverno od estuarija Dnjestra i 443 km južno od Kijeva. Grad ima ugodnu i suhu klimu s prosječnom siječanjskom temperaturom od -2 °C i lipanjskom od 22 °C. Zemljopisno najviša točka grada Odese iznosi 65 metara, a cjela površina grada iznosi 163 četvorna kilometra.
U danas multikulturalnom gradu Odesi većinu stanovnika i dalje čine Ukrajinci (oko 65%), potom Rusi, no u gradu dominira ruski jezik s obzirom na to da je do 1991. godine bio službeni jezik cjelog Sovjetskog Saveza. Ukrajinski jezik je službeni kao i u ostatku države te se najčešće koristi u državnoj praksi i državnim institucijama. U gradu također žive Grci, Židovi, Moldavci, Bugari, Nijemci i drugi narodi.
Središte Odese ima tipični zapadnoeuropski izgled jer su ga između ostalih gradili uglavnom francuski arhitekti. U gradu se nalazi niz zanimljivih muzeja i drugih kulturno-umjetničkih spomenika. Stanovnici Odese posebno se ponose svojom zgradom Opere. Ta impresivna zgrada je jedna od ljepših zgrada opere na svijetu. Zgradu su projektirali Ferdinand Fellner i Hermann Helmer, isti dvojac koji je projektirao zgrade hrvatskih narodnih kazališta u Rijeci i Zagrebu.
U lokalnoj gradskoj prehrani može se primijetiti kombinacija različitih utjecaja - od nešto teže ukrajinske hrane, do snažnih utjecaja s Bliskoga istoka, Kavkaza, Turske, Bugarske, ali i drugih europskih država. U svemu tome ima i ponešto gastronomske pomodnosti koja se ogleda u brojnim japanskim barovima i u posljednje vrijeme sve prisutnom sushiju.
-
Zgrada Odeške opere
-
Željeznički kolodvor u Odesi
-
Arheološki muzej Odesa
-
Potemkinove stube u Odesi
-
Hotel Passage u Odesi
-
Pravoslavna crkva Sv. Pantelejmona
-
Trgovački centar u Odesi
-
Spomenik ruskoj carici Katarini II. u Odesi
-
Spomenik francuskom državniku Duc de Richelieu
-
Odeška filharmonija
-
Jedna od ulica u Odesi
Aleksandrija, Egipat
Kišinjev, Moldova
Constanţa, Rumunjska
Gdanjsk, Poljska
Genova, Italija
Kolkata, Indija
Liverpool, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo
Marseilles, Francuska
Nikozija, Cipar
Oulu, Finska
Pirej, Grčka
Regensburg, Njemačka
Vancouver, Kanada
Split, Hrvatska
Yokohama, Japan
- ↑ http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=41163
- ↑ Gea, udžbenik zemljopisa za sedmi razred osnovne škole,Školska knjiga, Zagreb, 2007, ISBN 978-953-0-11385-5 , stranica 177
- ↑ Pokolj hrvatskih vojnika u Odesi [Pokolj hrvatskih vojnika u Odesi]. biramdobro.com/. Pristupljeno 23. srpnja 2022.
- ↑ Pokolj hrvatskih vojnika u Odesi [Pokolj hrvatskih vojnika u Odesi]. blog.dnevnik.hr. Pristupljeno 23. srpnja 2022.
- ↑ Hrsvijet Davor Dijanović: EU-ropsko-jugosfersko jednoumlje za nova desetljeća terora i neslobode?, 6. lipnja 2011., pristupljeno 15. lipnja 2011.
Autor se poziva na: Aleksandar Horvat: Grozote u Odesi, interpelacija u Hrvatskom državnom saboru, Zagreb, 6. srpnja 1918., passim.
- Službena stranica grada Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. srpnja 2014. (Wayback Machine)
- Informativna stranica grada Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. lipnja 2009. (Wayback Machine)
- Plan grada Odese Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. veljače 2009. (Wayback Machine)
| ||||||||
| |||||||