Seksualna orijentacija
Seksualna orijentacija trajni je obrazac romantične ili seksualne privlačnosti (ili njihove kombinacije) prema osobama suprotnog spola ili roda, istog spola ili roda, ili prema obama spolovima ili više njih. Te se atrakcije obično podvode pod heteroseksualnost, homoseksualnost i biseksualnost,[1][2][3] dok se aseksualnost (nedostatak seksualne privlačnosti prema drugima) ponekad identificira kao četvrta kategorija.[4][5]
Od sredine 19. stoljeća koristile su se brojne klasifikacijske sheme kako bi se opisala seksualna orijentacija, pa je ona definirana na različite načine. Neke studije tvrde da je teško jednoznačno definirati taj pojam. Najveći broj definicija uključuje psihološku komponentu (kao što je usmjerenost erotske žudnje neke osobe) i/ili bihevioralnu komponentu (koja se usredotočuje na spol seksualnog partnera (ili više njih) dotične osobe). Pojedinci daju prednost individualnom samodefiniranju odnosno identitetu.
Pojavu promjene seksualne orijentacije naziva se seksualna fluidnost.
Seksualna orijentacija i seksualno ponašanje (i preferencija) nije isto. Seksualna se orijentacija bazira isključivo na rodu i spolu.
- Heteroseksualnost – fizička, seksualna, emocionalna i duhovna privlačnost uglavnom prema osobama različitog spola
- Homoseksualnost – fizička, seksualna, emocionalna i duhovna privlačnost uglavnom prema osobama istog spola
- Biseksualnost – fizička, seksualna, emocionalna i duhovna privlačnost prema osobama različitog i istog spola
Transrodne osobe također imaju seksualnu orijentaciju. Ona ipak primarno odgovara njihovom rodu i rodnom identitetu, a ne spolu.
- Kinseyjeva ljestvica – određuje orijentaciju osoba na skali od 0 do 6, gdje 0 označava izrazito heteroseksualno ponašanje, a 6 izrazito homoseksualno ponašanje. Kinsey ljudsku seksualnost tako svrstava u 7 kategorija, a prema svojim ispitivanjima zaključuje da su rezultati na grafu u konačnici slični Gaussovoj krivulji. Nedostatak ove metode jest što Kinsey ne prepoznaje i ne uključuje seksualni identitet, dakle pravo na samoidentificirajne, već mjeri isključivo seksualnu praksu osobe. Kinsey to seksualno ponašanje dijeli na biseksualnost i monoseksualnost (homoseksualnost i heteroseksualnost) te implicira da je većina ljudi zapravo biseksualna, ali da je (heteroseksualna) monoseksualnost društveno prihvatljivija i time samo prividno brojnija.
- Panseksualnost – neke queer osobe često govore da ih privlače osobe u mnogim rodnim varijetetima, dakle mnogim varijetetima "ženstvenosti" i "muževnosti". Taj termin proširuje biseksualnost i na osobe koje ne spadaju u rodnu i spolnu binarnost koju biseksualnost implicira.
Kako je seksualna orijentacija kompleksna i multidimenzionalna, pojedini istraživači (posebice kroz Queer studije) promatraju seksualnu orijentaciju kompletno kao povijesnu i socijalnu konstrukciju. Godine 1976. povjesničar Michel Foucault ustvrdio je da homoseksualnost kao koncept uopće nije postojao u 18. stoljeću: umjesto toga ljudi su govorili o "sodomiji" kao krimenu koji je često ignoriran no ponekad teško kažnjavan.
Postoje barem dva pitanja koja se mogu postaviti o ovoj temi: prvo, mogu li se osobe s određenom seksualnom orijentacijom smatrati da boluju od mentalne bolesti, samo zbog svojstvene seksualne orijentacije? Drugo, postoji li korelacija i/ili kauzalna veza između određenih seksualnih orijentacija i bilo kog tipa mentalnih bolesti?
Klinički, hereroseksualni čin smatra se najčešćim u današnjoj kulturi (statistički najvjerojatniji) ali koncept "normalan i "abnormalan" s konotacijama bolesti ili moralne osude ne smatra se validnim u većine medicinskih profesionalaca.
Niz skupina, posebice zbog religijskih razloga, zadržavaju mišljenje da homoseksualci kao takvi ne postoje. Brojne takve grupe podržavaju reparativnu terapiju s ciljem da prekine homoseksualnu žudnju i potisne fizičku ekspresiju. Oni se zalažu za strože zakone kako bi prevenirali homoseksualnu aktivnost i javno priznavanje istospolnih veza (zajednica). Jedan od najvećih pobornika ovog načina razmišljanja u sredinama u kojima je homoseksualnost prihvaćena je American National Association for Research and Therapy of Homosexuality, i odbacuju konsenzus većine psiholoških udruga u svezi uklanjanja homoseksualnosti s liste mentalnih bolesti 1973.
1998 godine, American Psychological Association ustvrdilo je da je viđenje psihološke profesije u odnosu homoseksualnosti i mentalnog zdravlja da je "realnost da homoseksualnost nije bolest. Ne zahtjeva tretman i nije promjenjiva".
Različite parafilije mogu biti viđene kao seksualna orijentacija,iako se ovo smatra ortogonalnim (nevezanim) prema spolno baziranim kategorijama spolnih orijentacija, te se danas promatraju da postoje kao dodatak ovim orijentacijama. Ipak, neke parafilije mogu biti značajniji fokus za pojedinca nego što je to spol partnera. Ovakve parafilije mogu uključivati seksualne fetiše, seksualni egzibicionizam i seksualnu žudnju prema životinjama (zoophilia). Ovo nije slučaj kod pedofilije u kom slučaju, iako su prikazani slučajevi žudnje prema predpubertetnim osobama oba spola, gotovo uvijek postoji preferencija prema muškom ili ženskom.
- Vidi osnovni članak Parafilija
- ↑ Sexual Orientation & Homosexuality. American Psychological Association. 2020. Pristupljeno 6. veljače 2020.
- ↑ Sexual Orientation. American Psychiatric Association. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. srpnja 2011. Pristupljeno 1. siječnja 2013.
- ↑ Definitions Related to Sexual Orientation and Gender Diversity in APA Documents (PDF). American Psychological Association. 2015. str. 6. Pristupljeno 6. veljače 2020..
Seksualna orijentacija odnosi se na spol onih kojima je netko seksualno i romantično privlačan. […] [To je] trajna seksualna privlačnost muških partnera, ženskih partnera ili oboje. Seksualna orijentacija može biti heteroseksualna, istospolna (homoseksualna ili lezbijska) ili biseksualna. […] Osobu mogu privući muškarci, žene, oboje, ili ljudi koji su rodni, androgini ili imaju druge rodne identitete. Pojedinci se mogu identificirati kao lezbijke, homoseksualci, heteroseksualci, biseksualci, queerci, panseksualci ili aseksualci. […] Kategorije seksualne orijentacije obično uključuju privlačnost prema pripadnicima vlastitog spola (homoseksualci ili lezbijke), privlačnost prema pripadnicima drugog spola (heteroseksualci) i privlačnost prema pripadnicima oba spola (biseksualci). Iako se ove kategorije i dalje široko koriste, istraživanja sugeriraju da se seksualna orijentacija ne pojavljuje uvijek u takvim definiranim kategorijama, već se javlja na kontinuumu […]. Neki se ljudi identificiraju kao panseksualci ili queeri u smislu njihove seksualne orijentacije, što znači da svoju seksualnu orijentaciju definiraju izvan rodne binarne jedinice samo za "muško" i "žensko".
- ↑ Marshall Cavendish Corporation, ur. 2009. Asexuality. Sex and Society. 2. Marshall Cavendish. str. 82–83. ISBN 978-0-7614-7905-5. Pristupljeno 2. veljače 2013.
- ↑ Bogaert, AF. Travanj 2015. Asexuality: What It Is and Why It Matters. The Journal of Sex Research. 52 (4): 362–379. doi:10.1080/00224499.2015.1015713. PMID 25897566. S2CID 23720993