Prijeđi na sadržaj

Prvi rat u Gorskom Karabahu (1988. – 1994.)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Rat u Gorskom Karabahu)
Ovo je glavno značenje pojma Prvi rat u Gorskom Karabahu (1988. – 1994.). Za trenutni događaj pogledajte Sukobi u Gorskom Karabahu 2020..
Rat u Gorskom Karabahu

Vrijeme 1988. - 1994.
Lokacija Gorski Karabah; Armenija, Azerbajdžan
Ishod Armenska pobjeda
Potpisan sporazum o prekidu vatre (Protokol iz Biškeka)
Sukobljeni
Armenija
Republika Gorski Karabah
Podrška:
Plaćenici ZND-a
Azerbajdžan
Podrška:
Afganistanski mudžahedini
Čečenski mudžahedini
Plaćenici ZND-a
Vođe
Samvel Babajan
Monte Melkonian
Hamajak Harojan
Vazgen Sargsjan
Arkadij Ter-Tatevosjan
Anatolij Zinevič
Isgandar Hamidov
Surat Husejnov
Rahim Gazijev
Shamil Basajev
Gulbuddin Hekmatjar
Vojne snage
20.000 (snage RGK)
20.000 (Armenija)[1]
74.000[1]
2000 - 3000 afganistanskih/čečenskih mudžahedina
Posljedice
Mrtvi:
4.592[2]
Nestali:
196[2]
Mrtvi:
25.000[3] - 30.000[2]
Ranjeni:
60.000[1][3]
Nestali:
4.210[4]
Civilne smrti
  • 1264 armenskih civila (uključuje građane Armenije)[2]
  • Točan broj azerbajdžanskih civilnih žrtava je nepoznat.
  • Rat u Gorskom Karabahu (armenski: Արցախյան ազատամարտ, izgovor: arcahjan azatamart; azerski: Qarabağ münaqişəsi) bio je oružani sukob između Armenaca u Gorskom Karbahu koje je podržavala Republika Armenije i Azerbajdžana koji se odvijao između veljače 1988. i svibnja 1994. u pokrajini Gorski Karabah. Kako se rat razvijao, Armenija i Azerbajdžan, obje bivše republike Sovjetskog Saveza, ušle su u otegnuti, neobjavljeni gorski rat unutar pokrajine Karabah zbog težnji Azerbajdžana da spriječi odvajanje iste pokrajine iz svojih granica. Narodna skupština Gorskog Karbaha glasovala je za ujedinjenje Karabaha s Armenijom, dok je također održan i referendum, kojeg su Azeri u Karabahu uglavnom bojkotirali, na kojem se većina stanovništva izjasnila za neovisnost. Zahtjev za ujedinjenjem s Armenijom, koji je dosegao svoj vrhunac krajem 1980.-ih, počeo je kao miran poduhvat. Međutim, sljedećih mjeseci, kako se bližio raspad SSSR-a, pokret se razvio u nasilan sukob između Armenaca i Azera što je rezultiralo tvrdnjama o etničkom čišćenju s obje strane.[5][6]

    Među-etnički sukob ubrzo se rasplamsao nakon što je parlament Autonomne Oblasti Gorski Karabah 20. veljače 1988. izglasao odluku o pripajanju pokrajine Armeniji. Nastanak armenskog separatističkog pokreta olakašalo je i stanje u tadašnjem SSSR-u. Dok je Azerbajdžan proglašavao neovisnost od SSSR-a uklanjajući posebnosti koje je imala vlada enklave, armenska je većina glasovala za odvajanje od Azerbajdžana usputno proglasivši međunarodno nepriznatu Republiku Gorski Karabah.

    Borbe širokih razmjera izbile su u zimu 1992. Međunarodno posredništvo nekoliko grupa uključujući europski OESS, nije bilo uspješno u donošenju rezolucije s kojom bi obje strane bile zadovoljne. U proljeće 1993. armenske su snage zarobile područja izvan same enklave, na taj način dovodeći u mogućnost uključenje drugih zemalja iz regije u sukob. Do kraja rata 1994. Armenci su imali punu kontrolu nad većinom enklave te su držali i oko 9 % azerbajdžanskog teritorija izvan nje. Kao rezultat sukoba, raseljeno je oko 230.000 Armenaca iz Azerbajdžana te 800.000 Azera iz Armenije i Karabaha.[7] Prekid vatre je potpisan uz rusko posredništvo u svibnju 1994.

    Izvori

    [uredi | uredi kôd]
    1. a b c DeRouen, Karl. 2007. Civil Wars of the World: Major Conflicts since World War II. str. 148. ISBN 978 1 85109 919 1
    2. a b c d "Нагорный Карабах: факты против лжи" (ruski) sumgait.info (13. srpnja 2011.)
    3. a b De Waal, Thomas. 2003. Black Garden: Armenia and Azerbaijan Through Peace and War. New York. ISBN 0 8147 1945 7
    4. "Investigation: Karabakh: Missing in Action - Alive or Dead?" (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 5. veljače 2009. Pristupljeno 10. ožujka 2012. iwpr.gn.apc.org via web.archive.org (13. srpnja 2011.)
    5. "Without Rules or Pity" (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. srpnja 2008. Pristupljeno 10. ožujka 2012. cilicia.com (13. srpnja 2011.)
    6. Lieberman, Benjamin. 2006. Terrible Fate: Ethnic Cleansing in the Making of Modern Europe. str. 284–292. ISBN 1 56663 646 9
    7. "The CIA World Factbook: Transnational Issues in Country Profile of Azerbaijan" (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2016. Pristupljeno 10. ožujka 2012. cia.gov (13. srpnja 2011.)

    Vidi još

    [uredi | uredi kôd]