Prvi rat u Gorskom Karabahu (1988. – 1994.)
Rat u Gorskom Karabahu | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
| |||||||
Sukobljeni | |||||||
Armenija Republika Gorski Karabah Podrška: Plaćenici ZND-a |
Azerbajdžan Podrška: Afganistanski mudžahedini Čečenski mudžahedini Plaćenici ZND-a | ||||||
Vođe | |||||||
Samvel Babajan Monte Melkonian † Hamajak Harojan Vazgen Sargsjan Arkadij Ter-Tatevosjan Anatolij Zinevič |
Isgandar Hamidov Surat Husejnov Rahim Gazijev Shamil Basajev Gulbuddin Hekmatjar | ||||||
Vojne snage | |||||||
20.000 (snage RGK) 20.000 (Armenija)[1] |
74.000[1] 2000 - 3000 afganistanskih/čečenskih mudžahedina | ||||||
Posljedice | |||||||
Mrtvi: 4.592[2] Nestali: 196[2] |
Mrtvi: 25.000[3] - 30.000[2] Ranjeni: 60.000[1][3] Nestali: 4.210[4] | ||||||
Civilne smrti |
Rat u Gorskom Karabahu (armenski: Արցախյան ազատամարտ, izgovor: arcahjan azatamart; azerski: Qarabağ münaqişəsi) bio je oružani sukob između Armenaca u Gorskom Karbahu koje je podržavala Republika Armenije i Azerbajdžana koji se odvijao između veljače 1988. i svibnja 1994. u pokrajini Gorski Karabah. Kako se rat razvijao, Armenija i Azerbajdžan, obje bivše republike Sovjetskog Saveza, ušle su u otegnuti, neobjavljeni gorski rat unutar pokrajine Karabah zbog težnji Azerbajdžana da spriječi odvajanje iste pokrajine iz svojih granica. Narodna skupština Gorskog Karbaha glasovala je za ujedinjenje Karabaha s Armenijom, dok je također održan i referendum, kojeg su Azeri u Karabahu uglavnom bojkotirali, na kojem se većina stanovništva izjasnila za neovisnost. Zahtjev za ujedinjenjem s Armenijom, koji je dosegao svoj vrhunac krajem 1980.-ih, počeo je kao miran poduhvat. Međutim, sljedećih mjeseci, kako se bližio raspad SSSR-a, pokret se razvio u nasilan sukob između Armenaca i Azera što je rezultiralo tvrdnjama o etničkom čišćenju s obje strane.[5][6]
Među-etnički sukob ubrzo se rasplamsao nakon što je parlament Autonomne Oblasti Gorski Karabah 20. veljače 1988. izglasao odluku o pripajanju pokrajine Armeniji. Nastanak armenskog separatističkog pokreta olakašalo je i stanje u tadašnjem SSSR-u. Dok je Azerbajdžan proglašavao neovisnost od SSSR-a uklanjajući posebnosti koje je imala vlada enklave, armenska je većina glasovala za odvajanje od Azerbajdžana usputno proglasivši međunarodno nepriznatu Republiku Gorski Karabah.
Borbe širokih razmjera izbile su u zimu 1992. Međunarodno posredništvo nekoliko grupa uključujući europski OESS, nije bilo uspješno u donošenju rezolucije s kojom bi obje strane bile zadovoljne. U proljeće 1993. armenske su snage zarobile područja izvan same enklave, na taj način dovodeći u mogućnost uključenje drugih zemalja iz regije u sukob. Do kraja rata 1994. Armenci su imali punu kontrolu nad većinom enklave te su držali i oko 9 % azerbajdžanskog teritorija izvan nje. Kao rezultat sukoba, raseljeno je oko 230.000 Armenaca iz Azerbajdžana te 800.000 Azera iz Armenije i Karabaha.[7] Prekid vatre je potpisan uz rusko posredništvo u svibnju 1994.
- ↑ a b c DeRouen, Karl. 2007. Civil Wars of the World: Major Conflicts since World War II. str. 148. ISBN 978 1 85109 919 1
- ↑ a b c d "Нагорный Карабах: факты против лжи" (ruski) sumgait.info (13. srpnja 2011.)
- ↑ a b De Waal, Thomas. 2003. Black Garden: Armenia and Azerbaijan Through Peace and War. New York. ISBN 0 8147 1945 7
- ↑ "Investigation: Karabakh: Missing in Action - Alive or Dead?" (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 5. veljače 2009. Pristupljeno 10. ožujka 2012. iwpr.gn.apc.org via web.archive.org (13. srpnja 2011.)
- ↑ "Without Rules or Pity" (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. srpnja 2008. Pristupljeno 10. ožujka 2012. cilicia.com (13. srpnja 2011.)
- ↑ Lieberman, Benjamin. 2006. Terrible Fate: Ethnic Cleansing in the Making of Modern Europe. str. 284–292. ISBN 1 56663 646 9
- ↑ "The CIA World Factbook: Transnational Issues in Country Profile of Azerbaijan" (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2016. Pristupljeno 10. ožujka 2012. cia.gov (13. srpnja 2011.)
|