Prijeđi na sadržaj

Ravenna

Koordinate: 44°25′N 12°11′E / 44.417°N 12.183°E / 44.417; 12.183
Izvor: Wikipedija
Ravenna
Ravenna
Regija:Emilia-Romagna
Pokrajina:Ravenna (RA)
Koordinate:44°25′N 12°11′E / 44.417°N 12.183°E / 44.417; 12.183
Visina:4 m
Površina:652,89 km2
Stanovništvo:159,404 (31. svibnja 2011.)
Gustoća stanovništva:244,15 stan./km2
Poštanski broj:48121-48125
Pozivni broj:0544
ISTAT-broj:039014
Svetac zaštitnik:Sveti Apolinarije
Ravenna na zemljovidu Italije
Ravenna
Ravenna
Ravenna na zemljovidu Italije
Službena stranica:Ravenna

Ravenna je komuna i glavni grad istoimene pokrajine Ravenna u regiji Emilia-Romagna u Italiji. Grad se nalazi u unutrašnjosti, ali je povezan kanalom s Jadranskim morem. Ravenna je nekoć služila kao sjedište Zapadnog Rimskog Carstva i kasnije Ostrogotskog Kraljevstva. Sa 652.89 km² Ravenna je druga najveća komuna prema površini u Italiji, iako je samo malo manja od polovice veličine najveće općine, Rima.

Piazza del Populo

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Mauzolej Gale Placidije iz oko 430. god.
Bazilika Svetog Apolinarija u Classi iz 549. god., unutrašnjost
Ranokršćanski spomenici u Ravenni
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja1996. (20. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iv
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:788

Rana povijest

[uredi | uredi kôd]

Počeci Ravenne nesigurni su. Prvo naselje se različito pripisuje Tirenjanima, Tesalijcima ili Umbrijcima. Ravenna se sastojala od kuća sagrađenih na stupovima na nekoliko malenih otoka u močvarnoj laguni - situacija slična Veneciji nekoliko stoljeća kasnije. Rimljani su je zanemarili tijekom osvajanja delte rijeke Po, ali su je kasnije prihvatili u Rimsku Republiku kao federativni grad 89. pr. Kr. U Ravenni je 49. pr. Kr. Julije Cezar okupio svoje snage prije nego što je prešao Rubikon. Nakon bitke protiv Marka Antonija 45. pr. Kr. car August je ondje podignuo vojnu luku Classe.[1] Ova je luka, zaštićena isprva vlastitim zidinama, bila važna postaja rimske carske mornarice. Danas je grad bez izlaza na more, iako je Ravenna ostala važna morska luka na Jadranu sve do ranog srednjeg vijeka.

Tijekom germanske invazije Thusnelda, Arminijeva udovica, i Marbod, kralj Markomana, bili su zatočeni u Ravenni.

Ravenna se jako razvijala tijekom rimske uprave. Car Trajan sagradio je 70 km dugi akvadukt na početku 2. stoljeća. Godine 402. car Honorije prenio je prijestolnicu Zapadnog Rimskog Carstva iz Milana u Ravennu. Prijenos je učinjen uglavnom iz obrambenih razloga: Ravenna je bila okružena močvarama i barama, te je imala lagan pristup carskim snagama Istočnog Rimskog Carstva. Godine 409. vizigotski kralj Alarik I. ipak je zaobišao Ravennu i krenuo pljačkati Rim i uzeti za taokinju Galu Placidiju, kćer cara Teodozija I. Nakon brojnih preokreta Gala Placidija se vratila u Ravennu sa svojim sinom carem Valentinijanom III. uz pomoć svoga nećaka Teodozija II. Ravenna je uživala u razdoblju mira tijekom kojeg je kršćanska religija cvala, a grad je dobio većinu svojih slavnih spomenika, kako sekularnih (razorenih) tako i kršćanskih (većinom sačuvanih).

Mozaik Teodorikove palače iz 6. st. (Nova bazilika Svetog Apolinarija)
Mozaik iz 6. stoljeća s prikazom dugokosog i bradatog Isusa odijevenog poput grčko-rimskog svećenika i kralja (Nova bazilika Svetog Apolinarija)

Godine 476. palo je Zapadno Rimsko Carstvo, a istočnorimski car Zenon poslao je ostrogotskog kralja Teodorika Velikog da ponovo zauzme talijanski poluotok. Nakon bitke kod Verone Odoakar se povukao u Ravennu gdje je izdržavao trogodišnju Teodorikovu opsadu sve dok zauzimanje Riminija nije lišilo Ravennu opskrbe. Nakon što je Teodorik zaklao Odoakra Ravenna je postala prijestolnica Ostrogotskog kraljevstva Italije.

Nakon 493. Teodorik je zaposlio rimske arhitekte u izgradnji sekularnih i religijskih građevina, uključujući izgubljenu palaču blizu Sant'Apollinarea Nuovo; "Palazzo di Teodorico" bila je nadogradnja. Teodorik i njegovi sljedbenici bili su arijanisti, ali su živjeli u suživotu s Latinima. Teodorik je umro 526. kada ga je naslijedila kći Amalasunta ubijena 535. godine.

Bizantski car Justinijan bio je fanatično ortodoksan te se protivio i ostrogotskoj vlasti i arijanskom poimanju kršćanstva. Godine 535. napao je Apeninski poluotok u sadržaju Rimskog Carstva, a 540. je zauzeo Ravennu. Ravenna je postala sjedište bizantske vlasti na Apeninskom poluotoku u sadržaju Rimskog Carstva(vidi također Gotske ratove). Restauratio Imperii u Ravenni također je doprinijelo obližnjoj luci Classe (classis), koja se ponekad naziva Pompejima kasne antike. Kao ravenska luka bila je jedna od ključnih platformi od 6. – 7. stoljeća, te glavna luka na jadranskoj obali Apeninskog poluotoka. Najreprezentativniji ostatak tog perioda je crkva sv. Apolinarija u Classi (6. – 7. stoljeće), čije se relikvije nalaze u crkvi. Ali iako je osnovana tijekom rimskog razdoblja, najviše se razvila tijekom kasnijeg Bizantskog Carstva.

Ravenski egzarhat

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Ravenski egzarhat

Nakon Belizarovog osvajanja u službi cara Justinijana I. u šestom stoljeću, Ravenna je postala sjedište bizantskog upravitelja Italije, egzarha, pa je poznata kao Ravenski egzarhat. U to je vrijeme napisana Ravenska kozmografija.

Srednji vijek i moderna povijest

[uredi | uredi kôd]
Piazza del Popolo u Ravenni

Langobardi vođeni kraljem Liutprandom zauzeli su Ravennu 712. godine, ali su je bili prisiljeni vratiti Bizantincima. Ipak, 751. godine langobardski kralj Aistulf uspio je zauzeti Ravennu, prekinuvši bizantsku vlast u sjevernoj Italiji.

Francuski kralj Pipin napao je Langobarde po zapovijedi pape Stjepana II. Ravenna je stoga 784. godine postala teritorij Papinskih Država. Zauzvrat je papa Hadrijan I. ovlastio kralja Karla Velikog da uzme iz Ravenne što poželi. Karlo Veliki je poduzeo tri pljačkaška pohoda na Ravennu, odnoseći ogromnu količinu rimskih stupova, mozaika, kipova i ostalih pokretnina kako bi obogatio svoju prijestolnicu u Aachenu.

Pod papinskom vlašću ravenski nadbiskup je uživao autokefalnost od Rimske Crkve - privilegij steknut tijekom bizantske vlasti. Zbog donacija koje su mu dali otonski carevi ravenski nadbiskup bio je najbogatiji u Italiji nakon papinstva, te je stoga uspješno mogao povremeno izazivati papinu svjetovnu vlast.

Godine 1198. Ravenna je vodila savez gradova iz Romagne protiv cara, a papa se morao podložiti. Nakon rata 1218. obitelj Traversari uspjela je nametnuti svoju vlast nad gradom koja je trajala sve do 1240. godine. Nakon kratkog perioda pod carskim vikarom Ravenna je vraćena Papinskim Državama 1248. i ponovo Traversarijima sve do 1275. kada je Da Polenta uspostavio svoje dugotrajno gospodstvo. Jedan od najčuvenijih stanovnika Ravenne u to je vrijeme bio protjerani pjesnik Dante. Posljednjeg od Da Polentinijevih, Ostasia III., 1440. godine je protjerala Mletačka Republika koja je grad pripojila svojim teritorijima.

Ravenna je bila pod Mlecima sve do 1509. kada je područje napadnuto tijekom Talijanskih ratova. Godine 1512. tijekom ratova Svete Lige Ravennu su opljačkali Francuzi.

Nakon mletačkog povlačenja Ravennom su ponovo upravljali papinski legati kao dijelom Papinske države. Grad je oštećen u velikoj poplavi u svibnju 1636. Tijekom sljedeća 3 stoljeća izgrađena je mreža kanala koji su preusmjerili obližnje rijeke i isušili obližnje močvare, smanjivši mogućnost poplavljivanja i stvorivši ogroman pojas poljoprivrednog tla oko grada.

Osim još jedne kratke mletačke okupacije (1527-1529), Ravenna je bila dio Papinskih Država do 1796. kada ju je anektirala francuska marionetska država Cisalpinska Republika (Talijanska Republika od 1802. i Kraljevstvo Italija od 1805.). Papi je vraćena 1814., a 1859. su je zauzeli pijemontske trupe. Ravenna i okolno područje Romagne postali su dio novoujedinjene Kraljevine Italije 1861. godine.

Teodorikov mauzolej

Glavne znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Apsida, Bazilika Svetog Apolinarija u Classi
Danteova grobnica, neoklasična građevina, Camillo Morigia, 1780.

Osam ranokršćanskih spomenika u Ravenni upisanih na popis mjesta svjetske baštine u Europi. Oni su

  1. Neonska krstionica (o. 430.)
  2. Mauzolej Gale Placidije (o. 430.)
  3. Arijanska krstionica (o. 500.)
  4. Nadbiskupska kapelica (o. 500.)
  5. Bazilika Sant'Apollinare Nuovo (o. 500.)
  6. Teodorikov mauzolej (520.)
  7. Bazilika svetog Vitalea (548.)
  8. Bazilika Svetog Apolinarija u Classi (549.)

Ostale turističke atrakcije uključuju:

  • antička crkva Duha Svetog koja je sačuvala izvorne veze iz 5. stoljeća. Izvorno je bila arijanski hram. Fasada je vrijedan portiko s 5 arkada iz 16. stoljeća.
  • Crkva sv. Ivana Evanđelista je također iz 5. stoljeća, a podigla ju je Gala Placidija nakon morske oluje. Restaurirana je nakon bombardiranja u Drugom svjetskom ratu.
  • Bazilika sv. Franje ponovo sagrađena od 10. – 11. stoljeća iznad prethodnog zdanja posvećenom Apostolima, a kasnije sv. Petru. Iza skromne ciglene fasade nalaze se glavni brod i dva pobočna broda. Fragmenti mozaika iz primitivne crkve vidljivi su na podu, koji je obično prekriven vodom nakon obilnih kiša (zajedno s kriptom). Ovdje je 1321. održana pogrebna ceremonija za Dantea Alighierija. Pjesnik je pokopan u grobnici pripojenoj crkvi. Lokalne vlasti su se uspjele oduprijeti svim firentinskim zahtjevima za povratak ostataka njenog najslavnijeg prognanika.
  • Barokna crkva svete Marije Velike (525. – 532., ponovo sagrađena 1671.). u njoj se nalazi slika Luce Longhija.
  • Crkva svetog Ivana Krstitelja iz 1683. također je u baroknom stilu sa srednjovjekovnim zvonikom.
  • Bazilika svete Marije u Portu (16. stoljeće), s bogatom fasadom iz 18. stoljeća. Uz glavni brod nalaze se dva pobočna broda i visoka kupola. U njoj se nalazi slika slavne grčke Madonne koja je navodno donesena u Ravennu iz Konstantinopola.
  • Obližnja Komunalna galerija sadrži različita djela romanjolskih slikara.
  • Rocca Brancaleone ("Dvorac Brancaleone") sagradili su Mlečani 1457. Nekoć dio gradskih zidina, sada je javni park. Podijeljen je u dva dijela: pravi dvorac i citadelu koja se prostire na površini od 14,000 m².
  • Takozvana Teodorikova palača zapravo je ulaz u bivšu crkvu svetog Spasitelja. Uključuje mozaike iz prave palače ostrogotskog kralja.
  • Crkva svete Eufemije (18. stoljeće) daje pristup takozvanom Stone Carpets Domus (6. – 7. stoljeće): on udomljuje prekrasne mozaike iz bizantinske palače.
  • Nacionalni muzej.

Promet

[uredi | uredi kôd]

Ravenna je važna komercijalna i turistička luka.

Cestom se do Ravenne može doći iz cestovnog čvorišta Bologna ili iz Venecije državnom cestom 309 "Romea". Iz Rima najbrža je veza E45 međunarodna cesta; druga glavna veza s južnom Italijom je državna cesta 16 "Adriatica".

Željeznički kolodvor povezuje Ravennu s Bolognom, Ferrarom, Venecijom, Veronom i Riminijem.

Najbliže zračne luke nalaze se u Forlìju i Bologni.

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Ravenna

Ravenna u književnosti

[uredi | uredi kôd]

Lord Byron živio je u Ravenni između 1819. i 1821. godine. Tu ga je odvela ljubav prema lokalnoj aristokratskoj i udanoj mladoj ženi, Teresi Guiccioli. Ovdje je nastavio svog Don Juana i napisao Ravenski dnevnik, Moj rječnik i Rekolekcije.[2]

Oscar Wilde napisao je poemu naslovljenu Ravenna 1878.[3], kao i ruski simbolistički pjesnik Aleksandar Blok 1909., nadahnut putovanjem. Prolazak kroz Ravennu na svomu putovanju Italijom nadahnjuje Hermann Hesse na pisanje dviju pjesama Ravenna (1) i Ravenna (2).

Gradovi pobratimi

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ od classis, latinski "mornarica"
  2. ↑ TZ Ravenne
  3. ↑ Wilde: Ravenna

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Gradovi talijanske pokrajine Emilia-Romagna
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ravenna&oldid=6863467"