Soljani
Soljani
| |
|---|---|
Soljani Soljani na karti Hrvatske | |
| Regija | Slavonija i Baranja |
| Županija | Vukovarsko-srijemska županija |
| Općina/Grad | Vrbanja |
| Mikroregija | Cvelferija |
| Najbliži (veći) grad | Brčko (BiH) |
| Površina | 67 km² |
| Nadmorska visina | 80-88 m |
| Geografske koordinate | |
| - z. š. | 44.95 N |
| - z. d. | 18.97 E |
| Stanovništvo - - - - - - -(2001 / 2011 / 2021) | |
| - Ukupno | 1.554 |
| - Gustoća | 23,19 st./km² |
| - Broj domaćinstava | 478 |
| Pošta | 32255 Soljani |
| Pozivni broj | +385 (0)32 |
| Autooznaka | ŽU |
Soljani se nalaze na jugu Vukovarsko-srijemske županije, u opštini Vrbanja, te sa okolnim selima spada u područje Cvelferije. Najbliža veća mjesta su Županja koja se nalazi sjeverozapadno od Soljana i udaljena je 28 km, te Brčko u BiH koje se nalazi zapadno od Soljana i udaljeno je 18 km.
Selo se nalazi u istočnom dijelu županjske Posavine, a leži na ravnom tlu, nadmorske visine 86-88 m. Tereni prema rijeci Studvi, graničnom rijekom sa Srijemom još su niži.
Soljani su cestovno povezani sa još tri cvelferska sela: sa Vrbanjom prema sjeveru (dalje prema Županji), Drenovcima prema zapadu (cesta prema Brčkom) i Strošincima prema jugoistoku (cesta za Jamenu i Srijemsku Mitrovicu).
Geografski položaj:
Satelitska snimka
- 44°57'1" SZŠ
- 18°58'13" IZD
Kretanje broja stanovnika
| Godina | Broj stanovnika | Opis |
|---|---|---|
| 1767. | 344 | katolički popis |
| 1785. | 578 | popis đakovačkog biskupa po regijama |
| 1857. | 1049 | prvi službeni popis |
| 1869. | 1155 | redovan popis stanovništva |
| 1880. | 1400 | redovan popis stanovništva |
| 1890. | 1731 | redovan popis stanovništva |
| 1900. | 1778 | redovan popis stanovništva |
| 1910. | 1693 | redovan popis stanovništva |
| 1921. | 1577 | redovan popis stanovništva |
| 1931. | 1932 | redovan popis stanovništva |
| 1948. | 1741 | redovan popis stanovništva |
| 1953. | 1823 | redovan popis stanovništva |
| 1961. | 2023 | redovan popis stanovništva |
| 1971. | 2067 | redovan popis stanovništva |
| 1981. | 1855 | redovan popis stanovništva |
| 1991. | 1779 | redovan popis stanovništva |
| 2001. | 1554 | redovan popis stanovništva |
Soljanima unazad 40 godina kontinuirano opada broj stanovnika. Prema popisu iz 2001. godine Soljani imaju sljedeću strukturu stanovništva:
Prema spolu
- Muških: 771
- Ženskih: 783
- Ukupno: 1554
Broj stanovnika u odnosu na posljednji popis 1991. godine opao je za više od 200 kada je selo brojalo 1779 stanovnika. Broj kućanstava u selu je 478, što je 3,25 članova po kućanstvu. Od toga je najviše kućanstava s jednim (102 kućanstva) i s dva (119 kućanstava) stanovnika. Stanovništvo u selu je staro, mladi odlaze živjeti u druga mjesta, tako da se očekuje da će broj stanovnika i dalje da se smanjuje.
U vrijeme Rimskog Carstva na ovim prostorima pružala se glavna rimska cesta koja je vodila prema Sirmiumu. U istorijskim mapama na ovom području ucrtano je mjesto Saldis, a to je bila postaja preko koje se dopremala so iz Tuzle (u starijim hrvatskim izvorima: "Soli").
Prvi put se naziv Soljani (Sauly, Sali possesio 1329.) pominje u papinskim kolonalnim spisima. Interesantno je da se u različitim vremenima od Rimljana, preko srednjeg vijeka pa sve do danas na području ovog sela javlja uvijek ime koje potječe od riječi so: saldis-sauly-sali-zafalava (mađarski).
U srednjem vijeku na području Soljana se uvijek pominje nekoliko posjeda gotovo uvijek i naseobina. Medu njima svakako je najvažniji "Zeuzdenreue possesio" 1364. ("Zvjezdani grad"), čiji ostaci temelja postoje i danas s opkopima uz rijeku Studvu. Pominje se da je postojalo čak 10 manjih naseobina uz rijeku Studvu koji su pripadali Morovićima, velikaškoj familiji koja je izumrla u 15. vijeku.
1536. godine ovo područje zaposjedaju Turci. Nakon oslobađanja od turske vlasti, turska vojska je bježala pred Austro-ugarskom vojskom. Pri povlačenju, Turci su pobili mnogo ljudi i popalili kuće. Preživio je samo narod koji se skrivao po šumama. Kako bi lakše preživjeli, austrijske su im vlasti predlagale da se udruže u veće zajednice, pa se prva veća skupina ljudi naselila na području Soljana koje se danas naziva Staro selo. Tamo su sagradili i crkvu, a kako su kasnije uvidjeli da su je sagradili na niskom poplavnom terenu nastavili su graditi selo u obliku slova S, prema višem terenu gdje će sagraditi novu crkvu. Sagrađene kuće su bile velike, jer je u kućama živjelo više porodica (zadružni način života). Gruntovnica sela dobivena je 1804. godine, a prema toj gruntovnici selo je podijeljeno na pet dijelova:
- Selo, naseljeno područje
- Veliki Poloj
- Popovci
- Staro selo
- Šljivici
Nakon ustroja Brodske pukovnije (regimente)[1], Soljani pripadaju 12. satniji (kompaniji) pomenute regimente kojoj je sjedište bilo u Drenovcima. Od tog vremena ovo područje se naziva Cvelferijom, a naziv je dobila po njemačkoj riječi za dvanaest - zwölf (izg. cvelf).
Prvi popisi stanovništva na ovom području vođeni su 1754. godine, a vodila ga je morovićka župa kojoj su tada Soljani i okolna sela pripadali. Prema tom popisu, Soljani imaju 46 bračnih parova i 175 vjernika za pričest (ne broje se djeca koja nisu primila svetu pričest). To je bio katolički popis. Prvi cjeloviti podaci o stanovništvu čuvaju se u Pečuhu u biskupskom arhivu, a govore da su Soljani 1767. godine imali 35 domova, 344 osobe, 67 bračnih parova, 252 osobe koje primaju Sv.pričest, te 111 krizmanih. Tada su popisana i imena i prezimena stanovnika.
Nagli razvoj Soljana počeo je u prvoj polovini 18. vijeka i trajao je do 1. svjetskog rata. U tom su se razdoblju počeli graditi stanovi (salaši).
Stanovi su po veličini i uređenosti označavali snagu i bogatstvo zajednice. Do prvog svjetskog rata Soljani su imali oko 85 stanova. Najbolji stanovi u selu tada su bili "Galović stanovi". Izgradnjom stanova razvijalo se pčelarstvo, stočarstvo i voćarstvo. Od voća su se najviše sadile šljive. U tom razdoblju u selo dolaze "drotari" i "pendžeraši". Drotari su migrirali iz Slovačke za boljom zaradom. "Pendžeraši" (od turske riječi "pendžer" što znači prozor) dolaze takođe iz Slovačke, iz Trenčína i Trnave, a oni su stavljali stakla na prozore i zbog toga dobili takvo ime. Ti Slovaci su bili katoličke vjeroispovjesti. Jedan dio Slovaka došao je i iz Vojvodine, takozvanom sekundarnom migracijom, krajem 18., početkom 19. stoljeća, a oni su bili evangelici. Slovaci katolici brže su se asimilirali među hrvatskim stanovništvom, jer im Katolička crkva nije smatrala potrebnim da im osigura obrede na slovačkom jeziku, a i oni to sami nisu tražili. Slovaci evangelici su i nakon doseljavanja u Soljane održavali kontakte sa slovačkom evangeličkom zajednicom u Vojvodini, imali su svoje svećenike i službe na slovačkom jeziku pa su duže vremena odolijevali asimilaciji. Potomci ovih skupina ljudi i danas žive u Soljanima, o čemu svjedoče i njihova prezimena.
Prvi svjetski rat nije se vodio na ovom području iako su ljudi bili vojni obveznici na drugim područjima. Mnogi su izbjegavali vojnu obvezu i skrivali se po šumama gdje su živjeli u kolibama sa svinjama. Sirotinja iz sela išla je u rat za komad zemlje. Mnogi su tako i poginuli. Prema prijeratnom popisu iz 1910. Soljani su imali 1693 stanovnika. Prvi svjetski rat uništio je soljansko gospodarstvo jer su mnogi radno sposobni ljudi morali na bojište. Po popisu nakon rata, 1931. godine, Soljani su imali 1932 stanovnika.
Nakon Prvog svjetskog rata u Soljane je tadašnji župnik Ivan Barbić doveo tridesetak muške djece iz Hercegovine u dobi od 10 do 13 godina. U Hercegovini je u to vrijeme vladala glad, pa su djeca dovedena u Soljane i raspodjeljena po domaćinstvima kako bi pomagali u svakodnevnim poslovima. Kasnije su se u Soljane doselile i čitave obitelji, pa tako danas ti ljudi i njihovi potomci čine polovicu stanovništva sela.
Drugi svjetski rat donio je velika stradanja. Poginulo je pedeset mladih ljudi izmedu 15 i 30 godina.
Nakon Drugog svjetskog rata provedena je agrarna reforma. Gazdama je oduzeta zemlja, pa je tako agrarni maksimum iznosio 10 hektara. 1948. godine počele su se osnivati seljačke zadruge u koju su unošene zemlja, stoka, alati i slično. Već sljedeće godine više od pola sela je bilo u zadrugama, a u selu su postojale dvije: Zadruga Bratstvo i jedinstvo i Zadruga Napredak. U to vrijeme je soljanski atar bio vrlo loš jer su u njega slijevale vode s vrbanjskog i drenovačkog atara. Komasacija je bila nužna. Počela je 1946. godine, a dovršena 1958. Iskopano je 133 km kanala i izgrađeno 144 ćuprija. Nakon komasacije, Soljani su postali vodeće selo u proizvodnji hrane u okolici. 1960. godine počelo se s asfaltiranjem ceste prema Strošincima i popravljanjem seoskih cesta.
Kraj 20. vijeka opet je donio rat u državi, ali Soljani su opet pošteđeni ratnih razaranja. No, ipak je šest stanovnika sela izgubilo život od neprijateljskog oružja. Nakon Domovinskog rata u selu su asfaltirani preostali seoski putevi i u sve ulice provedena javna rasvjeta. Taj spori gospodarski napredak rezultira daljnjim iseljavanjem mlađeg stanovništva.
U strukturi zemljišnih površina na području gdje su smješteni Soljani prevladavaju oranice i šume. Dominiraju hidromorfna tla sa specifičnim vodnim režimom koji je uvjetovan režimom vodotoka, podzemnih voda i površinskih poplavnih voda. Po uporabnoj vrijednosti zemljišta na soljanskom području zastupljena su ograničeno obradiva tla (sirozem na praporu i pseudoglej na zaravni) i tla privremeno nepogodna za obradu (halomorfna i aluvijalna tla, ritska crvenica i močvarno glejna tla).[2]
Ovo je područje umjereno-kontinentalne klime. ljeta su sunčana i vruća, a zime su hladne i sa snijegom. Padalina ima najviše sredinom ljeta (225 mm ili 28,1%) i u proljeće (220 mm ili 27,5%), a prosječna godišnja količina padalina je 800 mm. Srednji broj dana sa snijegom na tlu je 32,6 dana, najviše u februaru (11,2 dana) i januaru (10,5 dana). Pojava tuče je koncentrirana na razdoblje od maja do jula u prosjeku 1 do 2 dana. Prosječna godišnja temperatura je 10,4 °C (ljeti 19,7 °C, zimi 0,9 °C). Ekstremne temperaturne vrijednosti kreću se u rasponu od -28,8 °C (izmjereno u februaru) do 39 °C (izmjereno u augustu).[3]
Početke školstva mjesto bilježi i prije osnivanja mjesne škole. Škola u Soljanima utemeljena je davne 1830. godine kao pučka učionica sa jednim učiteljem. Prvi učitelj se zvao Ivan Špoljar i bio je iz Soljana. Najprije je to bila drvena školska zgrada, a kasnije je na istom mjestu izgrađena od tvrdog materijala (1852.), koju su učenici pohađali sve do 1894. godine. Školu je u početku pohađalo 50-ak djece. 1894. godine je ponovo izgrađena nova školska zgrada i to na novoj lokaciji koja je imala dvije učionice i stan za učitelja. Ta zgrada je bila u upotrebi gotovo cijeli vijek sve dok nije izgrađena sadašnja zgrada u koju su učenici uselili 1988. godine. Broj učenika koji su pohađali školu postepeno se povećavao tako da je početkom 20. vijekaa školu pohađalo oko 290 učenika. Škola tada prerasta u četverorazrednu. 1912. godine u selu je počela s radom i slovačka škola, a 1932. Soljani imaju jedno slovačko odjeljenje s 35 učenika, koje je poučavao jedan učitelj, a imali su i slovačku čitaonicu.
Školske godine 1941/42. u školu je upisan 291 učenik. Pedesetih godina škola prelazi iz četverogodišnje u osmogodišnju osnovnu školu. Broj djece raste, tako da je godine 1971/72. bilo 506 učenika. Nastava se organizira u lošim prostornim uvjetima i u tri smjene zbog pomanjkanja prostora. I broj učitelja se povećava tako da 1971/72. godine u nastavi radi 20 djelatnika. Tijekom osamdesetih i početkom devedesetih broj učenika opada na 197. Prelaskom u novu školsku zgradu uvjeti rada se naglo poboljšavaju. Nastava se izvodi u poluspecijaliziranim učionicama. Osim redovne nastave u školi, učenici dio vremena provode u radu u izvannastavnim aktivnostima gdje postižu i zapažene rezultate. Nakon osnutka Matce slovačke u Soljanima, nastoji se obnoviti nastava na slovačkom jeziku, ali je zbog nedostatka učitelja i nezainteresiranosti djece nastava prekinuta do 2003. godine, kada se uvodi predmet njegovanje slovačkog jezika i kulture za sve razrede.
Prvotno su Soljani i okolna sela pripadali župi Drenovci. U župi drenovačkoj održavale su se mise, krštenja i upisi u matičnu knjigu. Drenovci su dobili crkvu 1797. godine, pa su ih tada prozvali dekanijom za ovih 9 sela. Soljani su postali samostalna kapelanija 1899. godine, kada je došao i prvi sveštenik u selo, a zvao se Mato Pavić. Te godine samostalne kapelanije postali su također i Gunja, Račinovci, Strošinci, Đurići, Jamena. Godine 1917. sve su se župe odvojile i postale samostalne. Župna crkva sazidana je 1809. godine na mjestu nekadašnje drvene crkve. Crkva je jednobrodna građevina s polukružnim svetištem, sakristijom uz jugozapadni zid svetišta i zvonikom iznad glavnog pročelja. Svojim tlocrtom, obradom konstruktivnih elemenata kao i obradom pročelja i unutrašnjosti crkva spada u red reprezentativnijih kasnobarokno - klasicističkih sakralnih spomenika nastalih na početku 19. vijeka. Proštenje je 31. maja, na dan Pohođenja Bogorodičinog.
Osim te katoličke crkve u Soljanima postoji i evangelička crkva čiji su članovi pripadnici slovačke nacionalne manjine. Svoj prvi molitveni dom imali su sagrađen već 1911. godine. Crkvu su izgradili godinu kasnije, a crkva koja se nalazi na današnjem mjestu izgrađena je 1995. godine.
Prvi pisani tragovi o kulturnim zbivanjima u Soljanima mogu se naći u školskoj spomenici o pripremi dječjih priredbi za Božić 1877. godine koje je pripremala učiteljica Adela Dukarić. Soljanska mladež bila je aktivna i 1894. pri izradi školskog barjaka, a tada se pominje i školsko diletantsko društvo. Hrvatska narodna čitaonica osnovana je 1904. godine i osim pučke knjižnice imala je i muzički tamburaški zbor, a 1936. godine osnovan je muški pjevački zbor kao ogranak Seljačke sloge pod vodstvom Josipa Radanića. I slovačka nacionalna manjina imala je svoje prostore u Slovačkom čitaoničkom društvu u Soljanima (slv. Slovensky čitaci spolok), osnovanom 1937. godine.
Velika proslava pominje se i 1925. godine u povodu hiljadu godina hrvatskog kraljevstva. Sljedbenik tih tradicija je i KUD "Slavonija", osnovan 1947. godine, a do danas je djelovao sa kraćim prekidima. Sudjeluje na kulturnim manifestacijama kao što su Vinkovačke jeseni i Šokačko sijelo. Uspostavljeni su dobri prijateljski odnosi s društvom "Krnčianka" iz Krnče u Slovačkoj i svake godine jedni drugima ukazuju gostoprimstvo. Od 2003. godine su sklopljeni prijateljski odnosi i s HKUD "Fra Petar Bakula" iz Posušja koji su bili gosti Soljancima na kulturnoj manifestaciji Raspjevana Cvelferija 2003. KUD "Slavonija" njeguje slavonske pjesme, kola i plesove. Ima i svoj tamburaški sastav.
U sklopu "Matice Slovačke" djeluje Slovački KUD "Andrija Pekar", osnovan 1993. godine, na inicijativu Andrije Pekara. Počeli su djelovati s pedesetak članova, a aktivne su pjevačka i folklorna sekcija. Sudjeluju na slovačkim smotrama folklora, kao i ostalim manifestacijama diljem Slavonije. U svibnju 2009. bili su i domaćini 15. dječjoj smotri slovačkog folklora. Kako nemaju svoj glazbeni sastav, surađuju s društvom "Slavonija" i KUD-om "Ljudevit Štur" iz Iloka.
Od ostalih udruga aktivni su: ŠRU "Štuka" (osnovana 1956.), Udruga žena "Poticaj", DVD Soljani i Lovačka udruga.
U šumi pored Soljana, uz rijeku Studvu, izgrađeno je izletište "Zvjezdangrad" koje se nalazi u blizini negdašnje turske utvrde Zvezdangrad čiji se ostatci i danas vide, ali su zarasli i nisu baš pristupačni.
U selu postoji samo jedan sportski klub, i to nogometni: NK "Slavonija" koji je osnovan 1933. godine pod imenom ŠD "Zora". Osim učestvovanja u ligi Slavonske nogometne zone nije imao značajnijih uspjeha do danas. Sada se takmiči u II. županijskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-srijemske županije, nogometno središte Županja, što je najniži nogometni nivo takmičenja. U toj ligi se takmiče klubovi županjske Posavine, a NK Slavonija bilježi rezultate koji je drže u gornjem dijelu tabele, ali u pravilu nikad na samom vrhu.
U Soljanima postoji relativno velik broj različitih prezimena, što je nastalo kao rezultat doseljavanja Hrvata iz bosanske Posavine i Hercegovine i Slovaka iz Vojvodine i Slovačke. Tako uz starosjedilačka, šokačka prezimena: Bartolović, Kovanović, Rogić, Galović, Žderić, Špoljar, Vladisavljević i dr. postoje slovačka prezimena: Ožvat, Sič, Horvat, Čuha, Šproh i Jurik. Doseljavanjem Hrvata iz Hercegovine došla su sljedeća prezimena: Vukoja, Soldo, Mihalj, Perko, Topić, Tokić, Šušak, Šimić, Barišić i druga, a neka od prezimena došljaka iz bosanske Posavine su: Salatović, Filipović, Lučić, Đukić, Mičić, Lamešić, Stjepanović, Hrgovčić i Tufegdžić.
- Ivica Ćosić, Tomislav Lunka, V. Vidaković: "Vrbanja, Soljani, Strošinci - slike iz prošlosti"
- Ivan Blažević: "Kazivanja o povijesti sela Soljani u proteklih 190 godina"
- Agroglas - dvotjednik za poljoprivredu, proizvodnju hrane, selo i ljubitelje životinja (br. 19); Glas Slavonije, veljača 2002.
- Hrašće - časopis za književnost, kulturu, umjetnost i povijest; br. 14; Drenovci 1998.
- Andrija Kuric i Branka Baksa – 15 rokov zväzu Slovákov v Chorvátskej Republike „Slováci v Chorvátsku včera, dnes, zajtra“, Savez Slovaka u RH, Našice 2007.
- Soljani
- Općina Vrbanja
- www.mirkan.soljani.com Arhivirano 2016-04-22 na Wayback Machine-u
| Naselja Cvelferije |
|
Vrbanja | Soljani | Strošinci | Gunja | Drenovci | Račinovci | Rajevo Selo | Posavski Podgajci | Đurići |