Prijeđi na sadržaj

Vijetnam

Uredi veze
Izvor: Wikipedija
Socijalistička Republika Vijetnam
Cộng Hòa Xã Hội Chủ Nghĩa Việt Nam
Geslo: Độc lập, Tự do, Hạnh phúc
(vijetnamski: Nezavisnost, Sloboda, Sreća)
Himna: "Tien Quan Ca"
Službeni jezicivijetnamski
Government
Lương Cường
• Premijer
Phạm Minh Chính
Utemeljenjeod Francuske, proglašena 2. septembra 1945, stečena 11. oktobra 1954.
Površina
• Vode (%)
1,3
Stanovništvo
• Popis iz 2022
99.327.643 (15.)
• Gustoća
259 /km2
BDP (PPP)procjena za
• Ukupno
Int$509.466 milijardi[1]
• Per capita
Int$5,621[1]
BDP (nominalni)procjena za
• Ukupno
$187.848 milijardi[1]
• Per capita
$2,072[1]
Gini (2008)35.6[2]
srednji
HDI0.638[3]
srednji
Valutavijetnamski dong
Vremenska zona+7
Pozivni broj84
Veb-domena.vn
Ha Long zaliv, Vijetnam

Vijetnam, službeno Socijalistička Republika Vijetnam (SRV; Cộng hòa Xã hội chủ nghĩa Việt Nam (O ovom zvuku listen)), država je u jugoistočnoj Aziji na obali Južnog kineskog mora i Tajlandskog zaljeva. Graniči se na severu s Kinom, na zapadu s Laosom i na jugozapadu s Kambodžijom.[4] Sa procenjenih 99,3 milion stanovnika 2022, on je 15. zemlja po broju stanovnika, i osma je najmnogoljudnija zemlja u Aziji. Ime Vijetnam u prevodu znači „južni Vijet“ (što je sinonimno sa znatno starijim terminom Nam Vijet). Ono je prvi put zvanično prihvaćeno 1802. od strane imperatora Gia Longa, i ponovno je ušlo u upotrebu 1945. sa osnivanjem Demokratske Republike Vijetnama pod Ho Chi Minhom. Glavni grad je Hanoj od ujedinjenja Severnog i Južnog Vijetnama 1976.

Vijetnam je bio deo Imperijalne Kine više od hiljadu godina, od 111. p.n.e. do 938. Vijetnamci su postali nezavisni od Kineske imperije 938. godine, nakon Vijetnamske pobede u Bici na Bạch Dangu. Niz Vijetnamskih kraljevskih dinastija je prosperirao sa geografskim i političkim rastom ove nacije u jugoistočnoj Aziji, dok Indokinesko poluostvo nisu kolonizovali Francuzi sredinom 19. veka. Nakon Japanske okupacije iz 1940, Vijetnamci su se suprotstavili Francuskoj vlasti u Prvom Indokineskom ratu, konačno proterujući Francuze 1954. Nakon toga, Vijetnam je bio politički podeljen u dve rivalske države, Severni i Južni Vijetnam. Konflikt dve strane se pojačao, sa teškom intervencijom Sjedinjenih Američkih Država, tokom poznatog Vijetnamskog rata. Rat je završen pobedom Severnog Vijetnama 1975.

Vijetnam je bio ujedinjen pod komunističkom vladom, ali je ostao osiromašen i politički izolovan. Godine 1986, vlada je inicirala seriju ekonomskih i političkih reformi čime je počeo Vijetnamski put integracije u svetsku ekonomiju.[5] Do 2000, zemlja je uspostavila diplomatske odnose sa svim nacijama. Od 2000, Vijetnamska stopa ekonomskog rasta je bila među najvišim u svetu,[5] i 2011. godine Vijetnam je imao najviši globalni indeks generatora rasta među 11 glavnih ekonomija.[6] Uspešne ekonomske reforme dovele su do njegovog pristupanja Svetskoj trgovinskoj organizaciji 2007. godine.

Međutim, uprkos napretka ostvarenog zadnjih godina, zemlja se još uvek suočava sa disparitetom u pristupu zdravstvenim uslugama i nedovoljnoj ravnopravnosti polova.[7][8][9][10]

Geografija

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Geografija Vijetnama
U planinskim predelima severnog Vijetnama živi većina nacionalnih manjina

Vijetnam sa površinom od 331.688 km² spada u grupu srednje velikih zemalja jugoistočne Azije. Oko 20% površine čine ravnice, dok je ostatak planinskog (40%) i brežuljkastog karaktera (40%). Sever zemlje se sastoji iz ušća Crvene reke i planinskog područja sa Pan Si Pangom (sa 3.143 metara nadmorske visine) na severozapadu. Jug zemlje sačinjavaju ravničarski predeli oko ušća Mekonga i planinski delovi oko visoravni Taj Nujen. Klima je tropska, obeležena čestim monsunima. Na severu je izražen pad temperature između novembra i aprila. Temperature se kreću između 5 i 37 °C, prosek padavina između 1200 i 3000 centimetara, dok je prosečna vlažnost vazduha oko 84%. Važniji gradovi su Hanoj, Ho Ši Min, Kan To, Da Nang, Hajfong, NJa Čang i Hue, a najveće ostrvo je Fukvok.

Administrativna podela Francuske Indokine.

Istorija

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Historija Vijetnama

Pisana povijest Vijetnama počinje oko 200. pne. kad je postao dijelom države Nam Viet (kin. Nan Yue) koja je obuhvaćala i današnje južne kineske provincije Guangxi i Guangdong (Kanton), a vodio ju je odmetnuti kineski general s podrškom lokalnog ne-kineskog stanovništva.

Godine 111. pne. Kina je uspjela vratiti odmetnute teritorije i područje sjevernog Vijetnama sljedećih je tisuću godina, do 939., bilo dio Kineskog Carstva. Kineski upravitelji pokušali su sinicizirati Vijetnam, ali to je samo potaknulo lokalne elite na homogenizaciju i doprinijelo stvaranju posebnog vijetnamskog identiteta.

Od polovice desetog do polovice devetnaestog stoljeća i dolaska Francuza u Vijetnamu su se izmjenjivala razdoblja neovisnosti i kineske dominacije. U 17. i 18. stoljeću zemlja se proširila na jug i zauzela područje delte Mekonga; takva ekspanzija dovela je ubrzo do podjela između juga i sjevera koje su prevladane u početku 19. stoljeća.

Francuzi su zauzeli zemlju u nekoliko pohoda od 1859. do 1882. Od samog početka francuske vladavine pojavljivali su se pokreti za autonomiju i neovisnost. Poslije prvog svjetskog rata vodeću ulogu polako su preuzimali komunisti povezani sa Sovjetskim Savezom na čelu s Ho Chi Minhom. Nakon drugog svjetskog rata Hoov pokret Viet Minh (Liga za neovisnost Vijetnama) proglasio je neovisnost, ali Francuska nije namjeravala odstupiti. Nakon neuspješnih pregovora, otvoreni je rat počeo u prosincu 1946. i trajao do 1954. kada je Francuska pretrpjela odlučujući poraz kod Dien Bien Phua.

Vijetnam je Ženevskim dogovorima privremeno podijeljen na sjeverni i južni dio s granicom na 17. paraleli; u južnom dijelu autokratski je vladao katolički političar Ngo Dinh Diem koji je uz podršku SAD-a odbio provesti nacionalne izbore i ujedinjenje zemlje. Krajem pedesetih razbuktao se sukob gerilaca Vijetkonga koji su, potpomognuti iz Sjevernog Vijetnama, tražili ujedinjenje, i vlasti Južnog Vijetnama. Nakon što je postalo jasno da se Južni Vijetnam neće moći samostalno održati SAD su se aktivno uključile u rat i 1968. oko 500.000 američkih vojnika borilo se na strani juga. Zbog velikog broja žrtava američka javnost okrenula se protiv rata i 1973. Amerikanci su se povukli iz zemlje. Snage Sjevernog Vijetnama iskoristile su slabost juga i 1975. u velikoj ofenzivi zauzele cijelu zemlju.

Stanovništvo

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Demografija Vijetnama
Broj stanovnika od 1960. godine

Broj stanovnika Vijetnama se procenjuje na oko 83,5 miliona. Stanovništvo je u proseku veoma mlado; oko 30% stanovništva je ispod 14 godina, dok je samo oko 5% preko 65. Stopa porasta stanovništva se procenjuje na oko 1,3%. Prognoza dužine života žena trenutno iznosi 68, a muškaraca 64 godine. Većina stanovništva Vijetnama živi u gusto naseljenim područjima ušća Crvene reke i Mekonga, sa izraženom poljoprivrednom delatnošću. I pored agrarnog porekla, više od 25% vijetnamaca, živi u urbanim sredinama velikih gradova. Oko 88% stanovništva su Vijetnamci (Vijet ili Kin). Pored toga su priznate još 53 nacionalne manjine. Najveće od njih su: Kinezi (1,2 miliona), Tai, Kmeri i ostale manjine tzv. „brdski narodi“. Pošto su pripadnici brdskih naroda, u indokineskim ratovima, kao i u Vijetnamskom ratu, ratovali na strani Francuske odnosno SAD, posle ujedinjenja Vijetnama su bili izloženi represalijama. U nekim slojevima društva nisu ni danas rado viđeni.

Gradovi

[uredi | uredi kod]

Privreda

[uredi | uredi kod]
Pirinčana polja u Sa Pa.
Hanojski Keangnam Hanojska kula, najviša zgrada u Vijetnamu.

Po izveštaju Međunarodnog monetarnog fond (IMF) iz 2012. godine Vijetnamski nominalni GDP je dosegao US$138 milijarde, sa nominalnim GDP po stanovniku od $1.527.[1] Prema predviđanju Goldman Saksa iz decembra 2005, vijetnamska ekonomija će postati 21. po velični u svetu do 2025., sa procenjenim nominalnim GDP od $436 milijardi i nominalnim GDP po stanovniku od $4.357.[11] Prema predviđanju iz 2008. PricewaterhouseCoopers agencije, Vijetnam će verovatno biti najbrže rastuća nova ekonomija u svetu do 2025, sa mogućim stepenom rasta od skoro 10% godišnje u realnim dolarima[12] HSBC je predvideo 2012. godine da će Vijetnamov totalni GDP prestići Norvešku, Singapur i Portugal do 2050.[13]

Vijetnam je bio tokom najvećeg dela svoje istorije predominantno poljoprivredna civilizacija bazirana na uzgoju pirinča. Takođe je prisutna rudarska industrija za iskopavanje boksita, važnog materijala za proivodnju aluminijuma. Međutim, Vijetnamski rat je uništio veći deo agrarne ekonomije zemlje, te je posleratna vlada implementirala plansku ekonomiju da bi revitalizovala poljoprivredu i industrijalizovala naciju. Implementirana je kolektivizacija farmi, fabrika i ekonomskog kapitala, i milionima ljudi je dato da rade u državnim programima. Decenijama nakon Vijetnamskog rata, Vijetnamska ekonomija se mučila sa neefikasnošću i korupcijom u državnim programima, slabim kvalitetom i nedovoljnom produktivnošću, i restrikcijama ekonomskih aktivnosti. Takođe je ispaštala zbog posleratnog trgovačkog embarga zavedenog od strane Sjedinjenih Država i većeg dela Evrope. Ti problemi su dodatno komplikovani erozijom Sovjetskog bloka, koji je obuhvatao Vijetnamove glavne trgovinske partnere, tokom kasnih 1980-tih.

Godine 1986, Šesti nacionalni kongres Komunističke partije je uveo socijalistički orijentisane tržišne ekonomske reforme kao deo Doi Moi reformnog programa. Privatno vlasništvo je podržano u industriji, trgovini i poljoprivredi.[14] U velikoj meri zahvaljujući tim reformama, Vijetnam je dostigao oko 8% godišnjeg GDP porasta između 1990 i 1997, i ekonomija je nastavila da raste sa godišnjom stopom od oko 7% od 2000 do 2005, čineći Vijetnam jednom od najbrže rastućih ekonomija na svetu. Rast je ostao snažan čak i usred globalne recesije kasnih 2000-tih, održavajući se na 6.8% u 2010, međutim sudeći po GSO proceni Vijetnamska inflaciona stopa je dostigla 11.8% u decembru 2010. Vijetnamski dong je samo u 2010. godini devalvirao tri puta.[15]

Proizvodnja, informaciona tehnologija i visoko tehnološke industrije sad formiraju veliki i brzo rastući deo nacionalne ekonomije. Mada je Vijetnam relativni novajlija u naftnoj industriji, on je trenutno treći po veličini proizvođač nafte u jugoistočnoj Aziji, sa totalnom proizvodnom u 2011. godini od 318.000 barela na dan (50.600 m3/d).[16] U 2010. godini, Vijetnam je bio rangiran kao osmi po veličini proizvođač sirove nafte u Aziji i Pacifičkom regionu. Poput svojih kineskih suseda, Vijetnam nastavlja da koristi centralno planirane ekonomske petogodišnje planove.

Duboko siromaštvo, definisano kao procenat stanovništva koje živi sa manje od $1 na dan, je znatno opalo u Vijetnamu, i relativna stopa siromaštva je sad manja nego u Kini, Indiji, i Filipinima.[17] Ovo smanjenje stope siromaštva se može pripisati pravičnim ekonomskim politikama čije je cilj unapređenje životnog standarda i sprečavanja uspona nejednakosti; ove politike su obuhvatile egalitarnu distribuciju zemljišta tokom inicijalnih stupnjeva Doi Moi programa, investiranje u siromašne udaljene oblasti, i subvencionisanje obrazovanja i zdravstvene zaštite.[18] Na osnovu IMF izveštaja, stopa nezaposlenosti u Vijetnamu je bila 4,46% u 2012. godini.[1]

Trgovina

[uredi | uredi kod]
Ploveća pijaca u Cần Thơ

Od ranih 2000-tih, Vijetnam je primenio sekvenciranu trgovinsku liberalizaciju, dvo-kolosečni pristup otvaranja nekih sektora privrede inostranom tržištu, a istovremeno štiteći druge.[18][19] Jula 2006, Vijetnam je obnovio svoje zakonodavstvo po pitanju intelektualne svojine tako da je saglano sa TRIPS, i postao je član WTO 11. januara 2007. Vijetnam je sad jedna od najotvorenijih Azijskih ekonomija: dvosmerna trgovina je vrednovana na oko 160% GDP 2006. godine, što je više od dva puta veće od istovremenog odnosa Kine i više nego četiri puta veće od odnosa Indije.[20] Vijetnamovi glavni trgovački partneri su Kina, Japan, Australija, ASEAN zemlje, Sjedinjene Države i Zapadna Evropa.

Vijetnamski carisnka ispostava je izvestila jula 2013. da je totalna vrednost međunarodne robne razmene za prvu polovinu 2013. bila US$124 milijardi, što je 15,7% više nego za isti period 2012. godine. Mobilni telefoni i njihovi delovi su bili uvoženi i izvoženi u velikim brojevima, dok je na tržištu prirodnih resursa, sirova nafta bila najviše rangirani eksport, a velike količine gvožđa i čelika su uvezene tokom tog perioda. SAD je bila zemlja koja je kupila najveću količinu Vijetnamskob izvoza, dok su kinaska dobra bila najpopularniji Vijetnamski uvoz.[21]

Kao rezultat nekoliko mera zemljišnih reformi, Vijetnam je postao veliki izvoznik poljoprivrednih proizvoda. On je sa najveći proizvođač na svetu indijskih oraha, sa jednom trećinom globalne proizvodnje; najveći proizvođač crnog bibera, čineći jednu trećinu svetskog tržišta; drugi po veličini izvoznik pirinča, posle Tajlanda. Vijetnam je drugi po veličini izvoznik kafe.[22] Vijetnam ima najveću proporciju zemlje namenjene uzgoju permanentnih useva – 6.93% – među nacijama u širem Mekong podregionu. Drugi primarni izvozni produkti su čaj, guma, i riblji proizvodi. Poljoprivredni udeo Vijetnamovog GDP je pao zadnjih decenija, opadajući sa 42% u 1989. godini do 20% u 2006, jer je produkcija drugih sektora ekonomije porasla.

Godine 2014. zemlja je ugovorila sporazum o slobodnoj trgovini sa Evropskom Unijom koji joj daje pristup EU generalizovanom sistemu preferenci, koji pruža preferentni pristup Evropskim tržištima zemljama u razvoju putem umanjenih tarifa.[23]

Nauka i tehnologija

[uredi | uredi kod]
TOPIO 3.0 humanoidni robot

Vijetnamski naučnici su razvili mnoga akademska polja tokom dinastijske ere, pre svega društvene nauke i humanistike. Zemlja se ponosi milenijumski dugačkom tradicijom analitičkih istorija, kao što je Đại Việt sử ký toàn thư kraljevskog istoričara Ngô Sĩ Liên. Vijetnamski monasi predvođeni abdiciranim carom Trần Nhân Tông su razvili Trúc Lâm Zen granu filozofije u 13. veku. Aritmetika i geometrija су bile naširoko predavane u Vijetnamu od 15. veka, koristeći kao osnovu udžbenik Đại thành toán pháp koji je napisao Lương Thế Vinh. On je uveo u Vijetnam pojam broja nule, dok je Mạc Hiển Tích koristio termin số ẩn (sh: "nepoznat/tajan/skriven broj") za negativne brojeve. Vijetnamski naučnici su isto tako proizveli brojne enciklopedije, kao što je Vân đài loại ngữ pisca Lê Quý Đôn.

U novije vreme, Vijetnamski naučnici su napravili mnoge značajne doprinose u raznim oblastima studija, pre svega u matematici. Hoàng Tụy je bio pionir u primenjeno matematičkom polju globalne optimizacije u 20. veku, dok je Ngô Bảo Châu osvojio Fildsovu medalju 2010. godine za dokaz fundamentalne leme u teoriji automorfnih formi. Vijetnam trenutno radi na razvoju domaćeg svemirskog programa, i planira da konstruiše Vijetnamski svemirski centar do 2018. koji će koštati US$600 miliona.[24] Vijetnam je takođe napravio znatan napredak u razvoju robota, kao što je TOPIO humanoidni model.[25] Godine 2010, Vijetnamska ukupna državna potrošnja na nauku i tehnologiju je bila oko 0,45% njegovog GDP.[26]

Povezano

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „World Economic Outlook: Vietnam”. International Monetary Fund. October 2013. Pristupljeno 16 February 2014. 
  2. ↑ „Gini Index”. World Bank. Pristupljeno 29 March 2013. 
  3. ↑ „2014 Human Development Report Summary”. United Nations Development Programme. 2014. str. 21–25. Pristupljeno 27 July 2014. 
  4. ↑ The South China Sea is referred to in Vietnam as the East Sea (Biển Đông). „China continues its plot in the East Sea”. VietNamNet News. 10 December 2012. Arhivirano iz originala na datum 2013-08-16. Pristupljeno 16 February 2013. 
  5. ↑ 5,0 5,1 „Vietnam's new-look economy”. BBC News. 18 October 2004. 
  6. ↑ Weisenthal, Joe (22 February 2011). „3G Countries”. Businessinsider.com. Pristupljeno 6 August 2011. 
  7. ↑ "Distribution of Family Income – Gini Index" Arhivirano 2009-05-13 na Wayback Machine-u. CIA World Factbook, 2008 data. Retrieved 27 November 2011.
  8. ↑ DOI:10.1016/S0304-4076(02)00161-6
    This citation will be automatically completed in the next few minutes. You can jump the queue or expand by hand
  9. ↑ DOI: 10.2307/2761129
    This citation will be automatically completed in the next few minutes. You can jump the queue or expand by hand
  10. ↑ Gallup, John Luke (2002). „The wage labor market and inequality in Viet Nam in the 1990s”. Ideas.repec.org. Pristupljeno 7 November 2010. 
  11. ↑ „The Vietnamese Stock Market”. Financial Women's Association of New York. Arhivirano iz originala na datum 2018-10-05. Pristupljeno 7 May 2010. 
  12. ↑ "Vietnam may be fastest growing emerging economy" (Press release). PricewaterhouseCoopers. 12 March 2008. Retrieved 20 October 2011.
  13. ↑ "Vietnam to be listed among top economies by 2050: HSBC". Tuổi Trẻ News. 14 January 2012. Retrieved 18 April 2012.
  14. ↑ Vuong, Quan-Hoang; Tran, Tri-Dung (2009). "The cultural dimensions of the Vietnamese private entrepreneurship". Icfai Journal of Entrepreneurship Development, Vol. VI, Nos. 3 & 4 (September & December 2009), pp. 54–78. Icfai University Press via SSRN. Retrieved 4 October 2012.
  15. ↑ „Vietnam 2010 growth fastest in three years – Vietnam Banking Finance News”. Vietfinancenews.com. 29 December 2010. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-04. Pristupljeno 6 August 2011. 
  16. ↑ „Vietnam”. United States Energy Information Administration. 2011. Pristupljeno 6 November 2012. 
  17. ↑ Economy of Vietnam Arhivirano 2020-05-17 na Wayback Machine-u. CIA World Factbook. Updated 21 September 2012. Retrieved 4 October 2012.
  18. ↑ 18,0 18,1 Vandemoortele, Milo; Bird, Kate (2010). „Viet Nam's Progress on Economic Growth and Poverty Reduction: Impressive improvements”. London: Overseas Development Institute. Arhivirano iz originala na datum 2011-05-14. Pristupljeno 2015-04-20. 
  19. ↑ Vandemoortele, Milo (2010). „The MDG fundamentals: improving equity for development”. London: Overseas Development Institute. Arhivirano iz originala na datum 2010-05-15. Pristupljeno 2015-04-20. 
  20. ↑ Vietnam Vrooooom: Asia's second-fastest-growing economy takes the global stage. CNN Money. 13 November 2006.
  21. ↑ „Developments and trends of Vietnam international merchandise trade in June and the first half of 2013”. Vietnam Customs. General Department of Vietnam Customs. 23 July 2013. Arhivirano iz originala na datum 2015-01-11. Pristupljeno 31 July 2013. 
  22. ↑ How Vietnam became a coffee giant
  23. ↑ „Vietnam-EU free trade agreement set to fire”. Vietnam Tribune. Arhivirano iz originala na datum 2014-05-19. Pristupljeno 19 May 2014. 
  24. ↑ "Vietnam To Build US$600m National Space Center By 2018". Asian Scientist, 22 November 2011. Retrieved 27 November 2011.
  25. ↑ „Nano technology | Computer | Robot | TOSY TOPIO – Table Tennis Playing Robot”. DigInfo News (Tokyo). 5 December 2007. Arhivirano iz originala na datum 2009-05-21. Pristupljeno 2015-04-20. 
  26. ↑ "Tech, science spending too low". VietNam News, 21 December 2010. Retrieved 30 April 2012.

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Herring, George C. (2001). America's Longest War: The United States and Vietnam, 1950–1975 (4th edition).
  • K.W.Taylor. A History of the Vietnamese. Cambridge University Press 2013
  • Jahn, G.C. (2006). "The dream is not yet over". In Fredenburg P., Hill B. (eds.): Sharing rice for peace and prosperity in the Greater Mekong Subregion. Victoria, Australia: Sid Harta Publishers. p. 237–240.
  • Karrnow, Stanley (1997). Vietnam: A History (2nd edition). Penguin. ISBN 0-14-026547-3.
  • McMahon, Robert J. (1995). Major Problems in the History of the Vietnam War: Documents and Essays.
  • Tucker, Spencer (ed.) (1998). Encyclopedia of the Vietnam War. 3-volume reference set; also one-volume abridged edition (2001).
  • Ulrich Brinkhoff: Albträume am Saigon-Fluss.Südvietnam 1965-1968. Münster 2014, ISBN 978-3-89688-516-6.
  • Susanne My Giang, Andreas Grimmel, Eckhard Grimmel 2012: Vietnam – Natur, Geschichte, Gesellschaft, Wirtschaft, Politik. Peter Lang Verlag, Frankfurt am Main 2011, ISBN 978-3-631-60447-2.
  • Heinz Kotte, Rüdiger Siebert: Vietnam. Die neue Zeit auf 100 Uhren. Lamuv, Göttingen 2001, ISBN 3-88977-604-3.
  • Peter Scholl-Latour: Der Tod im Reisfeld, 30 Jahre Krieg in Indochina. Ullstein, Frankfurt 1981, ISBN 3-548-33022-3
  • Le Thanh Khoi: 3000 Jahre Vietnam – Schicksal und Kultur eines Landes. Bearbeitet und ergänzt von Otto Karow. München 1969. (Originalausgabe: Paris 1955).
  • National Human Development Report 2001 – Doi Moi and Human Development in Vietnam. National Centre for Social Sciences and Humanities. The Political Publishing House, Hanoi 2001.
  • Vietnam: Selected Issues and Statistical Appendix. International Monetary Fund, Washington 1998, 2002. (es gibt mehrere Ausgaben – verwendet für diesen Artikel wurden diese beiden Ausgaben)
  • Andreas Margara: Der Amerikanische Krieg - Erinnerungskultur in Vietnam. Regiospectra, Berlin 2012, ISBN 3940132489.
  • Mason Florence, Virginia Jealous: Vietnam. 7. Auflage. Lonely Planet Publications, Victoria 2003, ISBN 1-74059-355-3
  • Stanley Karnow: Vietnam, a history. Penguin Books, New York 1997.
  • Nguyễn Khắc Viện: Viet Nam, a Long History. Thế Giới Publishers, Hanoi 1999.
  • Đặng Nghiêm Vạn, Chu Thái Sơn, Lưu Hùng: Ethnic Minorities in Viet Nam. Thế Giới Publishers, Hanoi 1993.
  • Lê Bá Thảo: Viet Nam – The Country and its Geographical Regions. Thế Giới Publishers, Hanoi 1997.
  • Minh Chi, Hà Văn Tấn, Nguyễn Tài Thư: Buddhism in Viet Nam. Thế Giới Publishers, Hanoi ??.
  • Hữu Ngọc, Nguyễn Khắc Viện: From Saigon to Ho Chi Minh City – A Path of 300 Years. Thế Giới Publishers, Hanoi 1998.
  • Vietnam Cultural Window (Cua-sâ-van-Hóa-Viêt-Nam). The Gioi Publishers, Hanoi 1998ff. (monatlich)
  • Vietnamese Studies. The Gioi Publishers, Hanoi 1964ff. (vierteljährlich) Šablon:Error-small
  • VietNam Kurier. Freundschaftsgesellschaft Vietnam e. V., Düsseldorf 1977ff. (vierteljährlich) Šablon:Error-small
  • Südostasien Aktuell. Institut für Asienkunde, Hamburg 1982ff. (zweimonatlich) Šablon:Error-small
  • Vьetnam. Spravočnik. M.: Nauka, 1993.
  • Dэvidson, Filipp B. (814). Voйna vo Vьetname (1946—1975 gg.). M.: Izografus : Эksmo. ISBN 5-94661-047-3. 
  • Zapadova E. A. Ob izučenii Vьetnama v Rossii //Pisьmennыe pamяtniki i problemы istorii kulьturы narodov Vostoka. XXII godičnaя naučnaя sessiя LO IV AN SSSR. Č.I. M., 1989. S.117-123
  • Ilьinskiй M.M. (512). Indokitaй. Pepel Četыreh voйn (1939—1979 gg.). Voennыe taйnы XX veka. M.: Veče. ISBN 5-7838-0657-9. 
  • M. B. Kohan, ur. (1991). Iskusstvo Vьetnama. M.: Gos. muzeй iskusstva narodov Vostoka; VRIB «Soюzreklamkulьtura». 
  • otv. red.: V. Я. Belokrenickiй, V. V. Naumkin, ur. (2008). Istoriя Vostoka: v 6 t. T.6. Vostok v noveйšiй period (1945—2000 gg.). M.: Vostočnaя literatura RAN. str. 1095. ISBN 978-5-02-036371-7. 
  • per. s vьet. I. D. Bakšt i V. I. Meщerяkova, avt. predisl. G. M. Maslov, ur. (363). Istoriя Vьetnama. M.: Nauka. Glavnaя redakciя vostočnoй literaturы. ISBN 5-02-017089-5. 
  • Mosяkov D. V., Tюrin V. A. (497). Istoriя Юgo-Vostočnoй Azii. M.: Vostočnый universitet. ISBN 5-98196-021-3. 
  • Saidov, Akmalь Holmatovič; Ros. akad. nauk, Institut gosudarstva i prava RAN, ur. (720). Nacionalьnыe parlamentы mira : эncikl. sprav.. M.: Volters Kluver. ISBN 9785466000429. 
  • Nguen Fi Hoanь. (1982). pod red. D. V. Deopika. ur. Iskusstvo Vьetnama. Očerki istorii izobrazitelьnogo iskusstva. M.: Progress. 
  • Otv. red. — d. ю. n., prof. A. Я. Suharev, ur. (840). Pravovыe sistemы stran mira. Эnciklopedičeskiй spravočnik. Izdatelьstvo NORMA. ISBN 5-89123-527-7. 
  • {{|title = Sovetskaя istoričeskaя эnciklopediя: v 16 t.|editor =gl. red. E. M. Žukov|location =M.|publisher =Sov. Эnciklopediя|year =1963|volume=3: Vašington — Vяčko|ref=SIЭ, t.3}}
  • gl. red. E. M. Žukov, ur. (1967). Sovetskaя istoričeskaя эnciklopediя: v 16 t.. 10: Nahimson — Pergam. M.: Sov. Эnciklopediя. 
  • Windrow, Martin (1998). The French Indochina War 1946-1954. Osprey Publishing. ISBN 978-1855327894. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Vijetnam&oldid=42228789