Ehli-Bejt
Ehli-Bejt ili Ehlul-Bejt (ar. أَهْل ٱلْبَيْت [Ahl al-Bayt] – doslovno ”ljudi kuće”) je izraz za užu porodicu poslanika Muhammeda koji obuhvata njegovu kćerku Fatimu, njegovog rođaka i zeta Aliju, te njihova dva sina Hasana i Husejna. Termin je proširen u sunitskom islamu na sve potomke plemena Benu Hašim (Muhammedovog plemena) pa čak i na sve muslimane.[1][2] Oni zauzimaju centralno mjesto u šiitskom islamu, dok su i kod sunita veoma cijenjeni.
Šiiti su, kao jedna od pet pravovjernih islamskih vjersko-pravnih škola, izgradili svoje doktrine na Kur'anu i sunnetu, ali smatraju ehli-bejt za najvjerodostojne prenosioce Muhammedovih riječi i djela, dok su kod sunita prenosioci tradicije prvenstveno Muhammedovi ashabi. Šiiti članove ehlul-bejta uzimaju za bezgriješne (al-ma‘sum) potomke Muhammeda. Šiiti vjeruju da je Alija imao posredničku ulogu između čovjeka i Boga koju je naslijedio Husejn i neki potomci iz kasnijih generacija. Stoga, za šiije, pojam ehli-bejt ima posebno značenje.
Dok svi muslimani poštuju ehli-bejt,[3][4] šiitski muslimani su ti koji ih najviše cijene, smatrajući ih zakonitim vođama muslimanske zajednice nakon Muhammeda. Šiiti dvanaestinci također vjeruju u otkupiteljsku moć boli i mučeništva koje su pretrpjeli članovi ehli-bejta, posebno Husejnove.[2][3]
Ajeti iz Kurana o ehli-bejtu
[uredi | uredi izvor]Kur’an spominje ehli-bejt u nekoliko navrata: ”...Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti” (33:33). Neki sunitski komentatori smatraju da se izraz ehli-bejt ovdje odnosi na Muhammedove supruge, ali iz gramatičke analize arapskog teksta slijedi da se glagol ”očistiti” (jutahhirakum) odnosi na grupu muškaraca i žena. Kasnije su Muhammedovi hadisi dodali preciznija objašnjenja i objasnili da se ajet odnosi samo na pet gore navedenih osoba.
Jedan drugi ajet nalaže vjernicima ljubav prema ehli-bejtu: ”...Reci (ljudima, o Muhammede): ’Ne tražim za ovo (prenošenje Objave) nikakvu drugu nagradu od vas, osim pažnje rodbinske (ljubavi prema mojoj bliskoj rodbini).’ A umnogostručićemo nagradu onome ko učini dobro djelo...” (42:23).
Jedan ajet nalaže muslimanima da spominju ehli-bejt pri svakoj molitvi: ”Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (33:56). U svom djelu Tefsir el-Kebir, Fahruddin Razi je komentarišući gornji ajet prenio sljedeći citat od Božijeg Poslanika, kojega su neki njegovi drugovi pitali kako da ga blagosiljaju: ”Recite: O Allahu, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu onako kako Si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu; pošalji milost na Muhammeda i Muhammedovu porodicu kako Si poslao milost na Ibrahima i Ibrahimovu porodicu, Ti si Hvaljen i Slavljen!” Tu dovu ili molitvu muslimani ponavljaju na posljednjem sjedenju pri svakoj molitvi.
Naredni ajet daje ehli-bejtu status zaštitnika muslimana: ”Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju dok se pregibaju (u namazu). Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će svakako pobijediti” (5:55-56). U svom komentaru ’El-Keššaf’, Zamahšeri veli: ”Ovaj ajet je objavljen zbog Alija kada ga je prosjak zamolio (za zekat) dok je bio na pregibu u namazu, pa mu je on dao svoj prsten (dok je bio u istom položaju). U knjizi Esbabu-n-nuzul, Vahidi citira od Kelbija sličan hadis: ”Posljednji dio ovog ajeta je u čast Alija ibn Ebi Taliba (neka mu se Allah smiluje) jer je on dao prsten prosjaku dok je bio u pregibu u namazu.”
Ostali ajeti posvećeni ehli-bejtu: 13:7, 32:18, 11:17, 66:4, 69:12, 19:96, 98:7, 9:19.
Muhammedovi hadisi o ehli-bejtu
[uredi | uredi izvor]Muhammed je rekao u jednom hadisu, ”Došao mi je poziv (od Allaha) i blizu je trenutak da mu odgovorim (tj. da umrem). Ostavljam među vama dvije dragocjenosti: Knjigu Svemogućeg Allaha i moje potomstvo; Allahova Knjiga je (kao) uže koje se proteže od nebesa do zemlje, a moje potomstvo je Ehlul Bejt. Milostivi me je obavijestio da se to dvoje neće razdvajati sve dok mi ne dođu kod Izvora (tj. Kevsera u džennetu). Upozoravam vas da ih ne ostavljate.” [5] (Tirmizi, Sahih Menakib Ehlul Bejt, II, 380, Hakim, Mustedrek el-sahihejn, III, 109; Ahmed ibn Hanbel, Musned, III, 17; Taberani, El-Mu‘džem el-Kebir, I, 129; Muhibbuddin Tabari, Daha’ir, str. 16.)
Muhammed je jednom prilikom rekao svojoj kćerki Fatimi da pozove Alija, Hasana i Husejna. Kada su došli, on ih je prekrio ogrtačem i polažući ruku na njih rekao: ”O Bože! Oni su rod Muhammedov, pa obaspi Svojim blagoslovima i zaslugama Muhammedovu porodicu, kao što si obasuo blagoslovima Ibrahima i njegovu porodicu, Ti si Hvaljen i Slavljen.” Sujuti u svom poznatom tefsiru Dur el-Mensur citira hadis od Taberanija koji prenosi od Muhammedove supruge Umm Seleme da je ona podigla ogrtač da bi im se pridružila, ali ga je Poslanik uzeo iz njene ruke i rekao: ”[T]i si [također] na istini.” (Tirmizi, Menakib Ehlul-Bejt, II, 308: Ovaj hadis prenose i Buhari i Muslim, ali ga citiraju od Aiše).
Još jedan hadis spominje ehli-bejt kao vodiče islama: ”Primjer mog Ehlul Bejta među vama je kao (primjer) Nuhove lađe; ko god se u nju ukrcao, spasio se, a ko god je zaostao, utopio se.” Ebu Naim, Huljetu-l-evlija, IV, 306; Firuzabadi, Fada’ilu-l-hamsa mine-s-sihahi-s-sitta, II, 64; Ibn Bezzaz, Medžma’uz-Zeva’id, IX, 63; Taberani, El-Mu’džem el-Kebir, I, 125; Muhibbuddin Tabari, Ed-daha’ir, str. 20; Hakim, El-Mustedrek, II, 343; Muttaki El-Hindi, Kenzu-l-‘ummal, VI, 216.
Dvanaest imama poteklih iz ehli-bejta
[uredi | uredi izvor]Ehli-bejt predstavlja vodiče čiji je zadatak da očuvaju autentično islamsko učenje. Potomci Alije, Hasana i Huseina, sve do dvanaestog, smatraju se kod duodecimalnih šiita za dvanaest imama ili vjerskih predvodnika i tumača islama. Prema šiitskom komentatoru Tabarsiju, oni su objašnjavali Kuran Kur’anom, tj. tumačenje jednih ajeta drugim ajetima, te uz pomoć autentičnih hadisa i Muhammedovog sunneta (Medžme‘u-l-bejan fi tefsiri-l-Kur’an, predgovor, str. 13).
- Alija ibn Ebu-Talib, Muhammedov rođak i zet, rođen u Meki trideset godina nakon Godine Slona (‘Amu-l-fil) a ubijen 21. ramazana 40. godine poslije hidžre u Kufi (Irak). Njegov mauzolej u iračkom gradu Nedžefu danas je centar hodočašća. Autor je djela Staza rječitosti (ar. nehdžu-l-belaga) koju je na na bosanski jezik preveo Rusmir Mahmutćehajić.
- Hasan ibn Ali, rođen u Medini 3. godine po hidžri, natjeran je da abdicira i preda hilafet Mu‘aviji 40. godine po hidžri, a otrovan deset godina kasnije po naređenju Mu‘avije ibn Ebi Sufjana.
- Husejn ibn Ali, rođen u Medini 4. godine po hidžri, i tragično poginuo zajedno sa malim brojem svojih sljedbenika kod Kerbele (Irak), 10. muharrema 61. godine po hidžri. Ubila ih je vojska Jezida ibn Mu‘avije. Njegov mauzolej u Kerbeli je poznato mjesto hodočašća.
- Ali ibn Husejn, poznat pod nadimkom Zejnu-l-‘Abidin (ukras Božijih robova), rođen je u Medini 38. a otrovan 95. godine po hidžri, po naredbi omajadskog halife Velida. On je autor zbirke molitvi pod naslovom Sahifa sedžadija koja se ponekad naziva ’psalmima Poslanikove porodice’.
- Muhammed ibn Ali, poznat pod nadimkom El-Bakiru-l-‘ulum (onaj koji rasijeca znanje), rođen je u Medini 57. a otrovan 114. godine po hidžri, po naredbi emevijskog halife Hišama ibn Abdul-Melika.
- Dža'fer ibn Muhammed, poznat pod nadimkom Es-Sidik (Istinit), rođen je u Medini 83. godine po Hidžri, a otrovao ga je u šezdeset i trećoj godini života abasidski uzurpator Ebu Dža‘fer el-Mensur. On je osnivač šiitske vjersko-pravne škole koja se po njemu naziva džaferijski mezheb.
- Musa ibn Dža'fer, poznat pod nadimkom El-Kazim (onaj koji suzdržava ljutnju), rođen je 128. godine po hidžri u Abvi blizu Medine, a otrovao ga je Harun er-Rašid 183. godine po hidžri. Sahranjen je u bagdadskom svetilištu El-Kazimijji koje je postalo centar hodočašća.
- Ali ibn Musa, poznat pod nadimkom Er-Rida (onaj koji je zadovoljan Allahovom voljom), rođen je 148. godine po hidžri, a otrovao ga je 203. godine po hidžri halifa Ma‘mun, u Tusu, Horasan. Danas se taj grad zove Mešhedu-r-Rida (mjesto mučeništva imama Rida ili Reze).
- Muhammed ibn Ali, poznat kao El-Dževad (Plemenit), rođen je 195. godine, a 220. godine po hidžri ga je otrovao halifa Mu’tasim, u dvadeset i petoj godini života. Sahranjen je u iračkom mauzoleju El-Kazimijja, pored Muse el-Kazima.
- Ali ibn Muhammed, poznat kao El-Hadi (Vodič), rođen je u Medini 212. godine, a otrovao ga je 254. godine po hidžri halifa el-Mutevekkil u Samari (Irak), gdje mu je mauzolej.
- Hasan ibn Ali, poznat kao El-Askeri, rođen je u Medini 232. godine, a ubijen 260. godine po hidžri, u Samari.
- Muhammed ibn el-Hasan, poznat kao El-Mahdi (Ispravno vođen), rođen je u Samari 255. godine po hidžri. Šiiti vjeruju da je Mahdi još živ i da je skriven, te da će se vratiti prije smaka svijeta i ispuniti zemlju vrlinom i pravdom, pošto će do tada biti prepuna nasilja i tiranije. Pojaviće se u jerusalimskoj džamiji El-Aksa, za vrijeme molitve Mesiha Isaa, sina Meryemina koji će se također u tim vremenima ponovo vratiti na ovaj svijet. Takvo vjerovanje dijele i svi oni suniti koji žive u zemljama koje su nekada bile pod šiitskim dinastijama, kao što su Egipat i zemlje Magreba.
Potomci ovih dvanaest imama se nazivaju šerifi ili sejjidi, koji imaju poseban položaj u islamskom društvu. Danas ih ima više desetina hiljada. U nekim državama, kao što je Egipat, vodi se i njihov registar, a od njih potiču kraljevske dinastije koje danas vladaju Marokom i Jordanom.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Brunner 2014.
- ^ a b Campo 2009.
- ^ a b Campo 2004.
- ^ Mavani 2013, str. 41.
- ^ Momen 1985, str. 16.
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- Abbas, H. (2021). The Prophet's Heir: The Life of Ali Ibn Abi Talib. Yale University Press. ISBN 9780300252057.
- Algar, H. (2011). "Āl-e 'Abā". Encyclopaedia Iranica. I/7. str. 742.
- Bill, J.; Williams, J.A. (2002). Roman Catholics and Shi'i Muslims: Prayer, Passion, and Politics. University of North Carolina Press. ISBN 0807826898.
- Brunner, R. (2014). "Ahl al-Bayt". u Fitzpatrick, C.; Walker, A.H. (ured.). Muhammad in History, Thought, and Culture: An Encyclopedia of the Prophet of God. str. 5–9.
- Campo, J.E. (2004). "Ahl al-Bayt". u Martin, R.C. (ured.). Encyclopedia of Islam and the Muslim world. 1. Macmillan Reference. str. 25–26. ISBN 0028656040.
- Campo, J.E., ured. (2009). "ahl al-bayt". Encyclopedia of Islam. Facts On File. str. 23. ISBN 9780816054541.
- Esposito, J.L., ured. (2003). The Oxford Dictionary of Islam. Oxford University Press. str. 9. ISBN 0195125584.
- Fedele, V. (2018). "Fatima (605/615–632 CE)". u de-Gaia, S. (ured.). Encyclopedia of Women in World Religions: Faith and Culture Across History. ABC-CLIO. str. 56. ISBN 9781440848506.
- Glassé, C. (2001). "Ahl al-Bayt". The New Encyclopedia of Islam. Altamira. str. 31. ISBN 0759101892.
- Goldziher, I.; Arendonk, C. van; Tritton, A.S. (2012). "Ahl Al-Bayt". u Bearman, P.; Bianquis, Th.; Bosworth, C.E.; van Donzel, E.; Heinrichs, W.P. (ured.). Encyclopaedia of Islam (Second izd.). ISBN 9789004161214.
- Gril, D. "Love and Affection". u Pink, J. (ured.). Encyclopaedia of the Qur'ān. doi:10.1163/1875-3922_q3_EQSIM_00266.
- Haider, N. (2014). Shī'ī Islam: An Introduction. Cambridge University Press. ISBN 9781107031432.
- Howard, I.K.A. (1984). "Ahl-e Bayt". Encyclopaedia Iranica. I/6. str. 365.
- Jafri, S.H.M (1979). Origins and Early Development of Shia Islam. London: Longman.
- Lalani, A.R. (2000). Early Shi'i Thought: The Teachings of Imam Muhammad al-Baqir. I.B. Tauris. ISBN 1850435928.
- Lalani, A.R. (2006). "'Ali ibn Abi Talib". u Leaman, O. (ured.). The Qur'an: An Encyclopedia. Routledge. str. 28–32. ISBN 9780415326391.
- Leaman, O. (2006). "Ahl al-Bayt". u Leaman, O. (ured.). The Qur'an: An Encyclopedia. Routledge. str. 16–17. ISBN 9780415326391.
- Madelung, W. (1997). The Succession to Muhammad: A Study of the Early Caliphate. Cambridge University Press. ISBN 9780521646963.
- Mavani, H. (2013), Religious Authority and Political Thought in Twelver Shi'ism: From Ali to Post-Khomeini, Routledge Studies in Political Islam, Routledge, ISBN 9780415624404
- McAuliffe, J.D. "Fāṭima". u Pink, J. (ured.). Encyclopaedia of the Qur'ān. doi:10.1163/1875-3922_q3_EQSIM_00153. Pristupljeno 12. 6. 2023.
- Momen, M. (1985). An Introduction to Shi'i Islam. Yale University Press. ISBN 9780300035315.
- Nasr, S.H.; Dagli, C.K.; Dakake, M.M.; Lumbard, J.E.B.; Rustom, M., ured. (2015). The Study Quran: A New Translation and Commentary. Harper Collins. ISBN 9780061125867.
- Osman, R. (2015). Female Personalities in the Qur'an and Sunna: Examining the Major Sources of Imami Shi'i Islam. Routledge. ISBN 9781315770147.
- Schmucker, W. (2012). "Mubāhala". u Bearman, P.; Bianquis, Th.; Bosworth, C.E.; van Donzel, E.; Heinrichs, W.P. (ured.). Encyclopaedia of Islam (Second izd.). doi:10.1163/1573-3912_islam_SIM_5289. ISBN 9789004161214.
- Shah-Kazemi, R. (2007). Justice and Remembrance: Introducing the Spirituality of Imam 'Ali. I.B. Tauris. ISBN 9781845115265.
- Shah-Kazemi, R. (2015). "'Alī b. Abī Ṭālib 2. Biography". u Daftary, F. (ured.). Encyclopaedia Islamica. Prevod: Melvin-Koushki, M. doi:10.1163/1875-9831_isla_COM_0252.
- Sharon, M. "People of the House". u Pink, J. (ured.). Encyclopaedia of the Qur'ān. Pristupljeno 16. 7. 2023.
- Shomali, M.A. (2003). Shi'i Islam: Origins, Faith, and Practices. Islammic College for Advanced Studies Press. ISBN 190406311X.
- Sobhani, J. (2001). Doctrines of Shi'i Islam: A Compendium of Imami Beliefs and Practices. Prevod: Shah-Kazemi, R. I.B. Tauris. ISBN 1860647804. LCCN 2004433965. OCLC 48944249. OL 17038817M.
- Soufi, D.L. (1997). The Image of Fāṭima in Classical Muslim Thought (PhD thesis). Princeton University. ProQuest 304390529.
- Tabatabai, S.M.H. (1975). Shi'ite Islam. Prevod: Nasr, S.H. State University of New York Press. ISBN 0873953908.
- Veccia Vaglieri, L. (2012). "Fāṭima". u Bearman, P.; Bianquis, Th.; Bosworth, C.E.; van Donzel, E.; Heinrichs, W.P. (ured.). Encyclopaedia of Islam (Second izd.). ISBN 9789004161214.